Poremećaji

...ne moram ja svaku budalu da trpim, u tome je poenta...meni komsija pedofil ne treba da mu kuvam kafu i da ga sluzim kolacima - drzava neka ih kaznjava, lekari lece a ja bih da ih izbegnem ako je ikako moguce
 
Poslednja izmena:
Moze to lepo da se resi strozijim kaznama za takva dela, bez prava na uslovni otpust, uz elektronsko obelezavanje i strogi nadzor po otpustu, a ukoliko se isto delo ponovi, sledi 40 godina. Isto tako, ukoliko pocinilac ovakvih dela po otustu pocini bilo koje drugo krivicno delo, sledi daleko strozija kazna od zaprecene jer je povratnik.
Ne moze se sa zakonom iz samoupravnog socijalizma koji je imao svoju uvrnutu filozofiju prevaspitavanja uz veru u novog, socijalistickog coveka i sistem vrednosti koji ce takvog vratiti na tzv pravi put.
Pa tako imamo saopstenje da je "lice vec tri puta osudjivano zbog silovanja i da je sva tri puta osudjeno na minimalnu kaznu, otpustano uslovno, samo da bi takvo delo ponovilo brzo po otpustu"
Pa mislim.....ko je tu lud
 
...ne moram ja svaku budalu da trpim, u tome je poenta...meni komsija pedofil ne treba da mu kuvam kafu i da ga sluzim kolacima - drzava neka ih kaznjava, lekari lece a ja bih da ih izbegnem ako je ikako moguce :D

ma to je u redu..
ako mene pitaš, čim vidiš budalu - beži od njega kolko te noge nose.
Ali, tema je započeta isprovocirana ovom najezdom pedofila u Srbiji, pa reko da malo zakačimo i to.

U Srbiji inače postoji tabu dece.
Možda je to i za očekivati, s obzirom na istoriju, natalitet i ostalo.
Ali, malo ide na mozak to što čim se pomene reč "deca" odmah svi fitilji skrate i počne slepa paljba, bez ikakvog razmišljanja.

Neko će to nazvati zaštitničkim nagonima, ovim onim, ali..znam mnoge roditelje koji se kriju iza sopstvene dece (iako su im deca sasvim dobro i zaštićena i ušuškana)

Osećaju se kao da moraju svi da im se klanjaju samo zato jer imaju dete u naručju. Najednom se neke marginalne spodobe, nečemurni likovi, toliko isprse i naduvaju, kao da su osvojili ceo svet, samo zato što imaju dete sa sobom.

Koriste to dete kao štit, kako bi svoju prosečnost uzdigli na neki viši nivo.
A kad ih pitaš za pitanja kriminalistike, psihologije isl, zakrvavljenih očiju, na jedan - vade nož i kolju.

S druge strane, skidam kapu roditeljima koji te male ljude upravo i doživljavaju sa puno poštovanja i opreza, a ne kao paravan iza kojeg će da projektuju sopstvene strahove i ambicije.

Raspisah se..
 
Moze to lepo da se resi strozijim kaznama za takva dela, bez prava na uslovni otpust, uz elektronsko obelezavanje i strogi nadzor po otpustu, a ukoliko se isto delo ponovi, sledi 40 godina. Isto tako, ukoliko pocinilac ovakvih dela po otustu pocini bilo koje drugo krivicno delo, sledi daleko strozija kazna od zaprecene jer je povratnik.
Ne moze se sa zakonom iz samoupravnog socijalizma koji je imao svoju uvrnutu filozofiju prevaspitavanja uz veru u novog, socijalistickog coveka i sistem vrednosti koji ce takvog vratiti na tzv pravi put.
Pa tako imamo saopstenje da je "lice vec tri puta osudjivano zbog silovanja i da je sva tri puta osudjeno na minimalnu kaznu, otpustano uslovno, samo da bi takvo delo ponovilo brzo po otpustu"
Pa mislim.....ko je tu lud

Postoji mnogo zemalja koje nisu imale samoupravne zakone pa imaju problem pedofilije, silovanja itd.
U istoriji prava je poznata stvar da kriminalitet ne opada sa pojačavanjem kazni. Ni sa uvođenjem smrtne kazne čak.

Moramo da razumemo da su kriminalci tog tipa, ljudi poremećene svesti.
Poremećena svest ima sasvim druge strahove.

Na Istoku npr, ljude ne možeš da zastrašiš ni odsecanjem glava, ni ruku. Oni imaju veći strah od Alaha nego od bilo čega drugog. Njih ni 30 kila TNT-a oko struka ne plaši.
 
Nisam primetila da se ovde razgovaralo na ovu temu :think: msm nisam to htela nazvati bolestima jer nisam sigurna da bih možda pogrešila.

Znači na ovu temu me navelo par primera koje sam saznala iz štampe i skorašnji događaj pedofila koji je silovao i ubio nevino dete.:evil:

Ovo nije tema samo o pedofiliji nego o svim ostalim poremećajima...ne znam ali sigurno ste svi primetili sve češće naslove gde se najstrašnije stvari dešavaju...pedofilija,silovanja,sadistička ponašanja u porodici pa i prema onima koji nisu deo nje,egzibicionizam...homoseksualizam...mazohizam...itd...sve se ovo možda provlačilo kroz postove na raznim temama ali nisam naišla na jednu konkretnu temu, gde je sve ovo sažeto u jednoj....nisam se htela ograničiti samo na našu zemlju jer u svetu ima mnogo više primera ali i ovo što se kod nas dešava zadnjih godina, počinje da me brine jer ulice više nisu bezbedne kako nekada.

Jedna stvar je pedofilija, a druga, recimo, mazohizam. (Ko hoće, i ko ima s kim (pod uslovom da to radi sa odraslom, zrelom osobom, uz obostrani pristank), nek se vezuje lancima i bičuje. Njegova stvar.)

Problem su seksualni poremećaji koji se baziraju na relaciji počinilac - žrtva, a među njima su 2 glavna: silovanje i pedofilija. Oba podrazumevaju psihičko i fizičko nasilje.
(Interesantno je da se ni jedan ni drugi ne smatraju najstarim tabuima; najstariji su incest i kanibalizam.)
Još nešto im je zajedničko: utvrđeno je da višestruki silovatelji i pedofili imaju biohemijski poremećaj - manjak hormona serotonina i višak testosterona. Prvi je "zadužen" za osećaj zadovoljstva, drugi za polnu želju ali i agresiju. Kombinacija manjka prvog i viška drugog čini osobu zaslepljenom sopstvenim nagonima.
Nemački naučnici su pre nekih dvadesetak godina napravili eksperiment za dvadesetak osuđenika - pedofila i višestrukih silovatelja, koji su uzrazili spremnost da se leče. Ubrizgavali su im visoke koncentracije serotonina i istovremeno im davali terapiju koja smanjuje polnu želju ... ali se kod pedofila to ispostavilo kao neproduktivno. Razlika se svela na činjenicu da se većina silovatelja kajala zbog učinjenih (ne)dela, ali se samo jedan pedofil (od desetak) pokajao ... Ostali su se izjašnjavali kao "zavedeni". Dakle, pedofili iz konkretnog slučaja tripovali su da su im njihove žrtve, odnosno deca, "davala signale". Zbog tog eksperimenta naučni establišment digao je ruke od nade u trajno izlečenje pedofila i uspostavio hemijsku kastraciju kao jedini pouzdan način da se silovatelj osujeti.
Interesantno je da je, koliko se sećam, veoma visoki procenat (85-90%) učesnika eksperimenta bilo zlostavljano u najranijem detinjstvu.

Inače, u SAD postoji psihijatrijska ustanova za decu sa predispozicijama prema seksualnom nasilju.
 
Poremećaji polne sklonosti (DISORDINES INCLINATIONIS SEXUALIS), seksualni poremećaj ličnosti (seksualno devijantna ličnost - PARAPHILIA) u užem smislu bi se odnosila na kvalitativne izmjene seksualnog nagona u smislu seksualnih inverzija i seksualnih perverzija (poremećaji seksualne preferencije).Seksualne inverzije su takvi poremećaji kod kojih postoji pogrešan izbor seksualnog objekta, (nagon je usmjeren ka životinjama, djetetu, osobi istog pola itd.). Seksualne perverzije se odnose na nenormalan način zadovoljenja tj. realizacije polnog nagona. Opšti vremenski kriterijum za sve parafilije je trajanje poremećaja od najmanje 6 mjeseci.
Savremene klasifikacije posebno izdvajaju poremećaj polnog identiteta (transseksualizam) od poremećaja polne sklonosti (svi ostali poremećaji), što je ispravno.
Parafilije - pedofilija, fetišizam, zoofilija, sadomazohizam, egzibicionizam, voajerizam, transvestitizam, i druge.
Masturbacija i homoseksualizam se danas ne uključuju u mentalne poremećaje i seksualne devijacije.
 
:(:(:(Žao mi je svih ljudi, naročito dece, koji su žrtve nasilja bolesnih umova. Neko je zatajio:dontunderstand:. Celokupno društvo treba da se uključi, pogotovo stručne službe, da se na vreme identifikuju bolesnici i pruži im se adekvatna pomoć kako ne bi došlo do neželjenih efekata. Nadam se i želim, da će svi oni koji su imali tu nesreću da se suoče sa ovim zlom imati snage da nastave da žive koliko toliko normalno.I da će krivci dobiti zasluženu kaznu. Niko nema prava da nekome ukrade osmeh sa lica. Niko nema pravo da čoveku uništi jedan život koji ima.
 
Sto vise farme, velikog brata, Olje Beckovic, Brankice, Sase Popovica i ostale seksualno obolele bratije, to vise bolesnika na ulici.

Sve bi ja to na hormonsku terapiju, a onu Olju i Sasu, da prvo skinu one cvikere, pa kod oca Branislava na po jedno lopatanje.....:klap:
 
Sto vise farme, velikog brata, Olje Beckovic, Brankice, Sase Popovica i ostale seksualno obolele bratije, to vise bolesnika na ulici.

Sve bi ja to na hormonsku terapiju, a onu Olju i Sasu, da prvo skinu one cvikere, pa kod oca Branislava na po jedno lopatanje.....:klap:

Slazem se! Manje TV, vise shewe ;)

p.s. Jbo te bre otac B. :per:
 
Klasifikacija seksualno poremećenog ponašanja je obično arbitrarna.Svaki pojedinačni slučaj ima svoje specifičnosti u kliničkoj fenomenologiji. Isto tako, svaki slučaj ima i individualne etiološke faktore, mada se mogu uočiti i neki zajednički uzročni momenti.Diskusija o uzrocima seksualnih poremećaja je veoma kompleksna i podrazumjeva da se uvijek ispitaju sledeći elementi:
1.Razlozi zašto pacijent nije razvio normalno uobičajeno seksualno ponašanje ili zašto u njemu ne nalazi odgovarajuće zadovoljenje.Uzroci mogu biti:
a) biološka slabost.Ovo uključuje neadekvatan razvoj polnih organa, endokrine abnormalnosti ili slabost sekundarnih seksualnih karakteristika.Drugi konstitucionalni faktori i tjelesne anomalije koji dovode do neprivlačnosti za partnera također igraju ulogu.
b) strah od seksualne aktivnosti.Osjećanje da je uobičajena seksualnost nešto pogrešno, osjećanje krivice zbog normalnih seksualnih impulsa
c) strah od osoba suprotnog pola
d) fiksacija, regresija, formiranje kompleksa u bilo kojem stadijumu infantilnog psihoseksualnog razvoja
e) Konflikt sopstvenog seksualnog identiteta
2. Faktori koji utiču na formiranje devijantnog seksualnog ponašanja:
a) pražnjenje neurotičnih konflikata
b) pogrešno uslovljavanje ili pogrešna rana seksualna uzbuđenja
c) simbolizacija i formiranje kompleksa
d) greške u vaspitanju - specifični odnosi sa roditeljima istog ili suprotnog pola.
Većina parafilija počinje u adolescenciji (pre 18 godina života), a smanjuje se sa smanjenjem seksualnog nagona.
Seksualna devijacija je deskriptivna dijagnoza.Negdje je značajniji neurotični konflikt (neki autori koriste termin parafilne neuroze), negdje su prisutni karakterološki elementi koji uvršćuju ove pojave u poremećaje ličnosti, a negdje je to samo sekundarni simptom drugog poznatog psihijatrijskog oboljenja (npr. depresije, shizophrenije) i tada pojava seksualne aberacije nema težinu samostalne dijagnoze.Ponekad se javlja postkoitalna disforija praćena glavoboljom, što utiče da se detaljnije analiziraju partnerski odnosi.Neke osobe su toliko okupirane seksualitetom ("seksualci", "seksualke") da se može govoriti o pravoj seksualnoj adikciji (Kazanova sindrom, odnosno sindrom Don Žuanizma). Neki autori smatraju da je "Kazanova seksualni sladokusac", dok bi u sindromu Don Žuanizma trebalo tragati za primarnom seksualnom inferiornošću kao i latentnim homoseksualizmom ("stalno je u erotskoj aktivnosti sa ženama, pa homoseksualizam nema šansu da dođe do izražaja").
Lečenje poremećaja seksualiteta je pretežno psihoterapijsko, pri čemu se naročito dobri rezultati postižu bihejvioralnih tehnikama.Koriste se i anksiolitici,a u strogo selektiranim slučajevima i hormonalna terapija.
 

Back
Top