...ne moram ja svaku budalu da trpim, u tome je poenta...meni komsija pedofil ne treba da mu kuvam kafu i da ga sluzim kolacima - drzava neka ih kaznjava, lekari lece a ja bih da ih izbegnem ako je ikako moguce
ma to je u redu..
ako mene pitaš, čim vidiš budalu - beži od njega kolko te noge nose.
Ali, tema je započeta isprovocirana ovom najezdom pedofila u Srbiji, pa reko da malo zakačimo i to.
U Srbiji inače postoji tabu dece.
Možda je to i za očekivati, s obzirom na istoriju, natalitet i ostalo.
Ali, malo ide na mozak to što čim se pomene reč "deca" odmah svi fitilji skrate i počne slepa paljba, bez ikakvog razmišljanja.
Neko će to nazvati zaštitničkim nagonima, ovim onim, ali..znam mnoge roditelje koji se kriju iza sopstvene dece (iako su im deca sasvim dobro i zaštićena i ušuškana)
Osećaju se kao da moraju svi da im se klanjaju samo zato jer imaju dete u naručju. Najednom se neke marginalne spodobe, nečemurni likovi, toliko isprse i naduvaju, kao da su osvojili ceo svet, samo zato što imaju dete sa sobom.
Koriste to dete kao štit, kako bi svoju prosečnost uzdigli na neki viši nivo.
A kad ih pitaš za pitanja kriminalistike, psihologije isl, zakrvavljenih očiju, na jedan - vade nož i kolju.
S druge strane, skidam kapu roditeljima koji te male ljude upravo i doživljavaju sa puno poštovanja i opreza, a ne kao paravan iza kojeg će da projektuju sopstvene strahove i ambicije.
Raspisah se..