Ako sam dobro shvatio, pretpostavka je ovdje ona ista koja se javlja kod pojedinih albanskih etnologa, a to je da su Piperi (bili) albanskog etničkog porijekla. Međutim, to se može osnovano otpisati, jer u albanskom jeziku ne postoji riječi od koje bi 'Piper' moglo biti izvedeno.
Riječi osnove 'pip-' nisu domaće, već su preuzete iz latinskog jezika. I albanska riječ za biber ('piper') je došla, kao i u latinski, iz grčkoga; a albanski jezik sigurno nije mogao biti posrednik za slovenske zemlje na Balkanu - to je bilo Rimsko carstvo. Prezime koje si naveo jeste jedan primjer, ali izuzetak, jer se zaista u toponomistici ta piperska osnova (kada nije direktno povezana sa našim zemljama, recimo možda kod poarbanašenih Srbo-Slovena čije se porijeklo zasigurno može docrtati do crnogorsko-brdskoga plemena Pipera) ne pronalazi. Srpski/slovenski etnički identitet plemena koji se svugdje kasnije zapaža stoga nam i isključuje mogućnost neke originalno albanske skupine, koja je bi potom bila poslovenjena ili srbizirana.
Ne, mislim da nema mjesta sumnji da ime dolazi od
bibera. Biber je bio luksuzni predmet trgovine u srednjem vijeku, pa i na istočnoj obali Jadranskog mora. Prva upotreba riječi 'piper' za biber u našim zemljama je datirana u 1350. godinu, u Dubrovačkoj republici. Naime, u pitanju je jedan slovenski prepis u dubrovačkom sudskom arhivu jedne listine prema kojoj despot Jovan Komnin u Avloni potvrđuje nekim mletačkim trgovcima prodaju bibera. Staroslovenski pisano (neki bi rekli i srpskoslovenski, odnosno da je ta ćirilska kancelarija bila srpska u srednjovjekovnoj Raguzi, što je vrlo moguće), tu piše '
пиперь', odnoseći se nesumnjivo na biber. To znači da je u slovenske jezike preko tih romanskih gradova dalmatinskoga primorja ta riječ nesumnjivo već bila ustaljena sredinom XIV stoljeća, pa je stigla vrlo vjerovatno i još ranije.
Nemoguće je da je postojala neka iliro-tračka romanizovana skupina koja je obuhvatala sve južnoslovenske prostore, potomaka od prije masovnijeg doseljavanja Slovena na Balkan u VII veku. Takođe, analiza piperskoga imena kod njihovih potomaka, balkanskih Vlaha (pod tim ne mislim na građane-Romane, već na nomadske stočare!), nam dalje ukazuje na sumnjivu mogućnost toga. Shodno tome, da se osnovano pretpostaviti da su ipak najvjerovatnije Sloveni uzeli to ime negdje u srednjem vijeku i da su ga upravo oni i nosili, a to se perfektno i uklapa u sliku slovenskog etničkog porijekla plemena Pipera.
Biber ima vrlo sitno zrno i svima je poznata njegova ljutina. Upravo te osobine, humanizovane i preslikane na čovjeka, najvjerovatnije su razlog njegove primjene kod naših predaka. Dodao bih još i da je naša piperevka/piperka
vrlo sitna igra.
Vrlo vjerovatno je u pitanju bila pomalo šaljiva oznaka za malog čovjeka.
E sada, sasvim su druga priča silna
narodna predanja koja postoje o porijeklu Pipera, na koje je forumaš Ethana malo pogrešno insinuirala...