Plata == vrednost

Frederick_

Veoma poznat
Poruka
10.149
Da plata zaposlenom treba da bude jednaka (srazmerna) vrednosti koju zaposleni kreira, je odavno postala neka vrsta aksioma u industriji.
I tu se, manje-vise, to lako odredi.
Nedavno sam za jednu firmu od cca 2500 zaposlenih radio softver za kalkulaciju vrednosti. Bio je veoma slozen projekat, mnogo varijabli i mnogo matematike, ali je racunica na kraju prilicno precizna, tako da sada sefovi u toj firmi vrlo lako mogu da kvantifikuju vrednost koju zaposleni donose i u skladu sa tim da koriguju zarade.

Ali šta je sa firmama koje ne proizvode, poput prosvete ili vojske? Kako tu odrediti vrednost?
 
Mislim da se to na kraju neminovno svodi na zakon ponude i potražnje.

Ako je plata programera 120k godišnje, mnogi će želeti da budu programeri, i razvijaće sebe u tom smislu. Neki će uspeti više, nekii manje. Broj programera na tržištu će rasti.

Ako je plata programera 12k godišnje, niko neće hteti da bude programer i broj onih koji traže posao bi se smanjio na račun zahteva za progeramerima.

Na kraju će se sam od sebe stvoriti balans između broja potrebnih programera i broja dostupnih programera na tržištu. Plata za koju oni rade biće između ove dve gore i pomeraće se u skladu sa istim zakonom.
 
ne slazem se sa tobom jer statistika i podaci nikad ne pokazuju pravo stanje i to je nemoguce izracunati.

ti samo mislis da si dobio precizne podatke ali to prosto nije tacno.
Nije to statistika, vec realni podaci.
Na primer, proizvod koji pravi i odrzava tim od 10 ljudi, vredi toliko i toliko.
Odprilike se zna koliko ko od tih desetorice doprinosi zivotnom ciklusu proizvoda, koliko ko dodaje vrednosti proizvodu i onome sto proizvod donosi firmi.
Na osnovu toga, prilicno se lako izracuna pojedinacna vrednost, imas dostupan kesh, i na osnovu vrednosti, izvrsis raspodelu kesha.

Ono sto je problem je kako odrediti vrednost necega sto nije proizvodno. Dakle kada imas proizvod - lako je (relativno). Kada nemas proizvod - kako?
 
Da plata zaposlenom treba da bude jednaka (srazmerna) vrednosti koju zaposleni kreira, je odavno postala neka vrsta aksioma u industriji.
I tu se, manje-vise, to lako odredi.
Nedavno sam za jednu firmu od cca 2500 zaposlenih radio softver za kalkulaciju vrednosti. Bio je veoma slozen projekat, mnogo varijabli i mnogo matematike, ali je racunica na kraju prilicno precizna, tako da sada sefovi u toj firmi vrlo lako mogu da kvantifikuju vrednost koju zaposleni donose i u skladu sa tim da koriguju zarade.

Ali šta je sa firmama koje ne proizvode, poput prosvete ili vojske? Kako tu odrediti vrednost?
Mora da vam tamo krešu plate. :lol:
 
Da plata zaposlenom treba da bude jednaka (srazmerna) vrednosti koju zaposleni kreira, je odavno postala neka vrsta aksioma u industriji.
I tu se, manje-vise, to lako odredi.
Nedavno sam za jednu firmu od cca 2500 zaposlenih radio softver za kalkulaciju vrednosti. Bio je veoma slozen projekat, mnogo varijabli i mnogo matematike, ali je racunica na kraju prilicno precizna, tako da sada sefovi u toj firmi vrlo lako mogu da kvantifikuju vrednost koju zaposleni donose i u skladu sa tim da koriguju zarade.

Ali šta je sa firmama koje ne proizvode, poput prosvete ili vojske? Kako tu odrediti vrednost?
Malo nedefinisano kad kazes jednaka vrijednosti koju zaposleni kreira. Samo razlicito definises tu vrijednost i hopla promijeni se plata a osta jednaka vrijednosti koju zaposleni kreira
 
Mislim da se to na kraju neminovno svodi na zakon ponude i potražnje.

Ako je plata programera 120k godišnje, mnogi će želeti da budu programeri, i razvijaće sebe u tom smislu. Neki će uspeti više, nekii manje. Broj programera na tržištu će rasti.

Ako je plata programera 12k godišnje, niko neće hteti da bude programer i broj onih koji traže posao bi se smanjio na račun zahteva za progeramerima.

Na kraju će se sam od sebe stvoriti balans između broja potrebnih programera i broja dostupnih programera na tržištu. Plata za koju oni rade biće između ove dve gore i pomeraće se u skladu sa istim zakonom.

Zakon ponude i potraznje vazi, prvenstveno, za proizvod a onda se tek prenosi na zaposlene koji kreiraju i plasiraju taj proizvod.
Dakle, potraznja i ponuda proizvoda ce kreirati ukupnu zaradu firme, a tek onda idemo na distribuciju zarade zaposlenima.
E, bas ta distribucija ide tako da se onima koji su dodelili vecu vrednost proizvodu (odnosno zaradi firme) dobiju i vecu zaradu.
I, kao sto rekoh, to je lako, jer je sve kvantitativno, tu su brojke, pa izvoli - racunaj.

Ali mi nemamo proizvod obrazovanja i vojske, koji mozemo da kvantitativno izmerimo. Vojska proizvodi borbenu gotovost, sto je veoma apstraktna stvar. Proizvod skole je jos apstraktniji i neodredjeniji, pa je nemoguce odrediti dati mu neki kvantitet.
Kako, onda, odrediti raspodelu zarada? Kako odrediti ukupnu vrednost produkta obrazovanja ili vojske, i kako odrediti pojedinacan doprinos tome?
 
Da plata zaposlenom treba da bude jednaka (srazmerna) vrednosti koju zaposleni kreira, je odavno postala neka vrsta aksioma u industriji.
I tu se, manje-vise, to lako odredi.
Nedavno sam za jednu firmu od cca 2500 zaposlenih radio softver za kalkulaciju vrednosti. Bio je veoma slozen projekat, mnogo varijabli i mnogo matematike, ali je racunica na kraju prilicno precizna, tako da sada sefovi u toj firmi vrlo lako mogu da kvantifikuju vrednost koju zaposleni donose i u skladu sa tim da koriguju zarade.

Ali šta je sa firmama koje ne proizvode, poput prosvete ili vojske? Kako tu odrediti vrednost?
И ја сам скептик, баш по питању варијабли.

Након таквих програма,следе откази.
Српски речено.

Ништа друго до груписања истог или већег посла на мање кадрова.
Економски скроз у реду.
Али појединац, коме је припао део зараде онога који је педалиран, заправо добија и његов део посла.
Зато данас, у време веће потражње за вкв радницима, још на разговору се прво помиње добра зарада, тек затим обавезе, на послетку и прикривене обавезе или очекивања.

Посла никад више, али зараде по браншама счично- мале.

Код мене у фирми,
има нас око 60-70
, све би стало без петоро људи.
Али тих петоро људи не може да постигне ни приближно квоти коју обављају сви.

Извињавам се због дужине поста.
 
И ја сам скептик, баш по питању варијабли.

Након таквих програма,следе откази.
Српски речено.

Ништа друго до груписања истог или већег посла на мање кадрова.
Економски скроз у реду.
Али појединац, коме је припао део зараде онога који је педалиран, заправо добија и његов део посла.
Зато данас, у време веће потражње за вкв радницима, још на разговору се прво помиње добра зарада, тек затим обавезе, на послетку и прикривене обавезе или очекивања.

Посла никад више, али зараде по браншама счично- мале.

Код мене у фирми,
има нас око 60-70
, све би стало без петоро људи.
Али тих петоро људи не може да постигне ни приближно квоти коју обављају сви.

Извињавам се због дужине поста.

Ova firma ima u svako doba preko 100 konkursa za radna mesta sirom sveta, tako da ne verujem da ce ici otpustanja i smanjenje u tom smislu.
Cilj je (bar kako su mi rekli) da kvantifikuju i raspodele plate po vrednosti. Jednom godisnje daju povisice, povisice se dele po sistemu "toliko para imamo za povisice", a cilj im je da te pare raspodele na zaposlene po tome koliko je ko dodao vrednosti proizvodima kompanije.
A to se racuna na osnovu rezultata kvartalnih performance review-a, rezultati tih review-a se unose po odredjenim parametrima, i na osnovu tih parametara se odredi vrednost u vidu koeficijenta. Ali da ne tupim u detalje, poenta je da nije cilj otpustanje vec raspodela viska.
 
Ova firma ima u svako doba preko 100 konkursa za radna mesta sirom sveta, tako da ne verujem da ce ici otpustanja i smanjenje u tom smislu.
Cilj je (bar kako su mi rekli) da kvantifikuju i raspodele plate po vrednosti. Jednom godisnje daju povisice, povisice se dele po sistemu "toliko para imamo za povisice", a cilj im je da te pare raspodele na zaposlene po tome koliko je ko dodao vrednosti proizvodima kompanije.
A to se racuna na osnovu rezultata kvartalnih performance review-a, rezultati tih review-a se unose po odredjenim parametrima, i na osnovu tih parametara se odredi vrednost u vidu koeficijenta. Ali da ne tupim u detalje, poenta je da nije cilj otpustanje vec raspodela viska.
Капирам, да и бонуси буду по заслугама.
 
Kako ovo objasniti:
Centrala firme je u Nemačkoj. Jedna fabrika je u Srbiji. Radnik u Srbiji dobije 4 puta manju naknadu od radnika u fabrici u Nemačkoj koji ima isti radni učinak i stvara jednaku vrednost.
Postoji li neko odlivanje vrednosti iz Srbije u Nemačku? U istoj firmi za isti učinak jedan dobija 4 puta više od drugog.
 
Kako ovo objasniti:
Centrala firme je u Nemačkoj. Jedna fabrika je u Srbiji. Radnik u Srbiji dobije 4 puta manju naknadu od radnika u fabrici u Nemačkoj koji ima isti radni učinak i stvara jednaku vrednost.
Postoji li neko odlivanje vrednosti iz Srbije u Nemačku? U istoj firmi za isti učinak jedan dobija 4 puta više od drugog.
Vrednost je ista, ali je kesh namenjen platama za Srbiju po default-u manji, tako da se na isti nacin raspodeljuje manje kesha.
 
Nije to statistika, vec realni podaci.
Na primer, proizvod koji pravi i odrzava tim od 10 ljudi, vredi toliko i toliko.
Odprilike se zna koliko ko od tih desetorice doprinosi zivotnom ciklusu proizvoda, koliko ko dodaje vrednosti proizvodu i onome sto proizvod donosi firmi.
Na osnovu toga, prilicno se lako izracuna pojedinacna vrednost, imas dostupan kesh, i na osnovu vrednosti, izvrsis raspodelu kesha.

Ono sto je problem je kako odrediti vrednost necega sto nije proizvodno. Dakle kada imas proizvod - lako je (relativno). Kada nemas proizvod - kako?
Viskovima iz realnog sektora ..Na kraju krajeva je njima u interesu da dobiju kvalitetniju radnu snagu sa kojom će dići produktivnost ..
 
Nije to statistika, vec realni podaci.
Na primer, proizvod koji pravi i odrzava tim od 10 ljudi, vredi toliko i toliko.
Odprilike se zna koliko ko od tih desetorice doprinosi zivotnom ciklusu proizvoda, koliko ko dodaje vrednosti proizvodu i onome sto proizvod donosi firmi.
Na osnovu toga, prilicno se lako izracuna pojedinacna vrednost, imas dostupan kesh, i na osnovu vrednosti, izvrsis raspodelu kesha.

Ono sto je problem je kako odrediti vrednost necega sto nije proizvodno. Dakle kada imas proizvod - lako je (relativno). Kada nemas proizvod - kako?
Ne mozes sve stvari na taj nacin odrediti kao np zdravstvo, kako izracunati koliko je psiholog nekom pomogao i pretvoriti u novac.
 
Kako ovo objasniti:
Centrala firme je u Nemačkoj. Jedna fabrika je u Srbiji. Radnik u Srbiji dobije 4 puta manju naknadu od radnika u fabrici u Nemačkoj koji ima isti radni učinak i stvara jednaku vrednost.
Postoji li neko odlivanje vrednosti iz Srbije u Nemačku? U istoj firmi za isti učinak jedan dobija 4 puta više od drugog.
Vrlo lako. Onog u njemackoj on mora platiti 4 puta vise inace ne moze naci radnike da mu rade Za tu platu. Ali odlivanje vrijednosti ne mora da znaci jer mozda ta fabrika locirana u njemackoj ima neku vaznost pa i da je fabrika iz Srbije ta koja dotira nije odlivanje vrijednosti
 
Vrlo lako. Onog u njemackoj on mora platiti 4 puta vise inace ne moze naci radnike da mu rade Za tu platu. Ali odlivanje vrijednosti ne mora da znaci jer mozda ta fabrika locirana u njemackoj ima neku vaznost pa i da je fabrika iz Srbije ta koja dotira nije odlivanje vrijednosti
Ne razumem. Ako oba radnika ostvaruju istu vrednost, sta znaci "neka vaznost fabrike"? Svojevremeno sam odbranio disertaciju (i iz) ekonomije, i jos sam se posebno bavio neoklasičnom tradicijom. Ali, moje pitanje se tiče osnova radne teorije vrednosti. U čemu je "neka (možda) važnost" fabrike u Nemačkoj pa "dotacije" iz Srbije ne predstavljaju odlivanje vrednosti?
 
Ja bih pre rekao da akcionar, menadžer, inženjer i radnik fabrike u Nemačkoj oduzimaju tri četvrtine nagrade za vrednost koju ostvaruje radnik iste fabrike koja je u Srbiji. Za ovo nisu potrebne ni teorija nejednake razmene ni teorija zavisnosti. Dovoljno je reći da ni neoklasična teorija ponude i potražnje ovo ne može drugačije da objasni nego kao prisvajanje na neekonomskom osnovu.
 
Da plata zaposlenom treba da bude jednaka (srazmerna) vrednosti koju zaposleni kreira, je odavno postala neka vrsta aksioma u industriji.
I tu se, manje-vise, to lako odredi.
Nedavno sam za jednu firmu od cca 2500 zaposlenih radio softver za kalkulaciju vrednosti. Bio je veoma slozen projekat, mnogo varijabli i mnogo matematike, ali je racunica na kraju prilicno precizna, tako da sada sefovi u toj firmi vrlo lako mogu da kvantifikuju vrednost koju zaposleni donose i u skladu sa tim da koriguju zarade.

Ali šta je sa firmama koje ne proizvode, poput prosvete ili vojske? Kako tu odrediti vrednost?

У појмовном смислу и у филозофском не може се квантификовати вредност.
 
Ne razumem. Ako oba radnika ostvaruju istu vrednost, sta znaci "neka vaznost fabrike"? Svojevremeno sam odbranio disertaciju (i iz) ekonomije, i jos sam se posebno bavio neoklasičnom tradicijom. Ali, moje pitanje se tiče osnova radne teorije vrednosti. U čemu je "neka (možda) važnost" fabrike u Nemačkoj pa "dotacije" iz Srbije ne predstavljaju odlivanje vrednosti?
Moras poci od toga da radna t-ja vrijednosti ne objasnjava dobro slozenost itd savremenih proizvodnih procesa i odnosa. Recimo ,NPR ,fabrika iz Njemacke sluzi kao “izlog” njemackoj kompaniji da se predstavi drzavi i potrosacima. Ili je ta fabrika vazan rasadnik kadrova, mozda je u njoj neki prostor za istrazivanje koji zahtijeva nesmetanu proizvodnju ,nebitno sta ali funkcionisanje te fabrike je od znacaja za kompaniju ,te je samim tim moraju i finansirati. Da to nije tako, jednostavno bi tu fabriku zatvorili slijedeci racun i samo proizvodili u Srbiji.
 
Nije to statistika, vec realni podaci.
Na primer, proizvod koji pravi i odrzava tim od 10 ljudi, vredi toliko i toliko.
Odprilike se zna koliko ko od tih desetorice doprinosi zivotnom ciklusu proizvoda, koliko ko dodaje vrednosti proizvodu i onome sto proizvod donosi firmi.
Na osnovu toga, prilicno se lako izracuna pojedinacna vrednost, imas dostupan kesh, i na osnovu vrednosti, izvrsis raspodelu kesha.

Ono sto je problem je kako odrediti vrednost necega sto nije proizvodno. Dakle kada imas proizvod - lako je (relativno). Kada nemas proizvod - kako?
za ovo prvo ti samo mislis da mozes da konkretizujes ali realno ne mozes.
samo dobijas privid i uvek nekog ostetis.

a sta nije proizvodno?
daj neki primer.
 

Back
Top