U petom ili sestom razredu osnovne skole sa tatom sam isla na Knjizevno vece Matije Beckovica, i tada sam zavoljela poeziju... volim je, mozda i vise nego prozu...
i jedno vrijeme sam se tripovala da dobro recitujem, dok mi se citav razred nije gromoglasno smijao nakon moje recitacije Otadzbine, Djure Jaksica... jesam ja dobila peticu i poziv da se uclanim u jednu od sekcija, ali moje samopouzdanje je tada vec bilo na dnu...
ali ne bih podniejla da mi decko na uvo recitujei... mada volim kada mi pise pjesme... saljive, slatke... tim me je i odusevio, zaveo