Overthinking - preterano razmišljanje o prošlosti

Smorisha

Buduća legenda
Moderator
Poruka
41.111
Kažu da je overthinking najveći izvor naše nesreće i našeg nezadovoljstva. Postaviću neke savete za koje mislim da možda mogu koristiti nekim forumašima i uopšte ljudima koji čitaju ovaj forum.

Kako pobediti overthinking?

1) Problem je retko pravi problem - već je pravi problem sama naša percepcija problema. 99% štete nastaje u samoj našoj glavi. 1% je sama suština problema. Dakle, u većini slučajeva problem nije zapravo problem već način na koji mislimo o tom problem. Kako ga percipiramo.

2) Izbegavajte samo-odbijanje - Mislite da ne zaslužujete priliku? Prijavite se u svakom slučaju. Mislite da vaš članak nije dovoljno dobar? Objavite ga u svakom slučaju.
Mislite da neće replicirati na vaš e-mejl? Pošaljite ga u svakom slučaju. Nikada ne overtinkujte sebe ka samo-odbijanju

3) Tišina i vreme - Istina je da većina problema neće biti rešena sa više razmišljanja. Već sa manje. Većinu odgovora ćete naći u tišini i samoći, vremenom, čistog i vedrog uma.
Ako ne možete da rešite problem, onda prestanite da pokušavate.

4) Važno pitanje - Kada počnete da kritikujete sebe za greške u prošlosti ili da vidite katastrofu na svakom ćošku zapitajte se sledeće: "Da li postoji nešto što trenutno mogu sada da uradim da promenim prošlost ili pozitivno utičem na budućnost?" Ako je odgovor DA onda preuzmite akciju. Ako je odgovor NE onda morate to prihvatiti i ostaviti stvari da odstoje. Sve drugo je samopovređivanje.

5) Moć sadašnjeg trenutka - Nećete overtinkovanjem dovesti sebe do bolje budućnosti. Nećete overtinkovanjem učiniti da prošlost bude bolja. Sve što imate je SADA.
Sve što SADA možete da uradite da ispravite svoju prošlost i učinite dobro za sebe u budućnosti. Pomirite se sa jučerašnjošću, pustite sutrašnjost UGRABITE sadašnjost.

6) Fakt-čekujte vaše misli - Vaše misli će kreirati scenarije u vašem umu koji nisu zaista istiniti, a koji će reflektovati vaše nesigurnosti, strahove i brige.
Zato je uvek važno da faktčekujete vaše misli pre nego što ih prihvatite, jer u izrazito emotivnim situacijama vaše misli će vam kazivati priče koje nisu zaista istinite.
Dakle faktčekujte i proveravajte sebe.

7) Prihvatanje je mir. Ne postoji količina anksioznosti koja će promeniti vašu budućnost. Ne postoji količina kajanja koja će promeniti vašu prošlost.
Mir se pronalazi u prihvatanju:
1) Prihvatite nesavršenosti
2) Prihvatite nesigurnosti
3) Prihvatite nekontrolisanost i neizvesnost
Ne morate razumeti, tolerisati ili čak zaboraviti nešto, ali ako želite mir morate ga prihvatiti.

8) Zdravlje počinje u vašem umu. Možete ići u teretanu, jesti zdravo, vežbati jogu, piti vodu i uzimati vitamine, ali ako direktno ne konfrontirate negativnost u vašem životu nećete biti istinski "zdravi". Naše zdravlje se ne meri količinski, veličinom mišića ili širinom struka. Istinsko zdravlje se meri kvalitetom naših misli i smirenošću našeg uma.
Zdravlje počinje u umu.

Ovetinking je spor otrov.


1712902017465.png
 
Zvučaću dosadno jer se ponavljam iznova ali stoicizam je rešenje. Što bi rekao Seneka baš na ovu temu "Čovek koji pati pre nego što je potrebno, pati više nego što je potrebno."

To sumira naš overthinking. Mi u glavi stvaramo raznorazne scenarije koji su mogući, ali ne i sigurni i onda patimo dok se to još nije ni desilo..
 
Da licna mi je lepsa od svega danasnjeg i sta sledi,zato bih se na selo vratio
Neki ljudi kukaju da zbog propuštenih životnih i poslovnih prilika.
Na primer žena koju je muž varao i razvela se će misliti nešto tipa:"E možda nisam trebala sa Perom već sa Mikom."
Ili neko će misliti i kukati što nije upisao drugu školu i imao drugo zanimanje, više učio i otišao u inostranstvo itd.
 
Usrećuje me činjenica da sam bez mnogo teoretisanja došla do spoznaje da mi je najdraži i najvažniji ovaj sadašnji trenutak.
Apsolutno su me pustila sva pretresanja prošlosti i mislim da mi nikad u životu nije bilo bolje. Bože sačuvaj!
Ne mozgam mnogo ni o budućnosti. Bilo je šta je trebalo biti i biće šta treba biti.
 
Mislim prošlost su naša sećanja a opet naša sećanja su ono što nas oblikuje kao ličnost i čini nas onim što smo i u redu je razmišljati o prošlosti ali ne u onom smislu se opterećivati šta bi bilo kad bi bilo, e da nisam onda ono danas bi ovo ili bi bio ne znam ni ja gde ili ne znam razmišljati o nekim greškama, pogrešnim odlukama, propuštenim prilikama, itd već ono prošlost ostaviti takvu kakva jeste prisećajući je se ali ono živeti u trenutku, gledati kako danas da si ulepšamo dan i šta sad i ubuduće možemo da uradimo, ono nema veze što možda nikad nisam bio ne znam u Italiji ali eto super jer sad imam priliku da odem, ili ne znam nema veze što nikad nisam imao sreće sa devojkama ili imao neku uspešnu vezu nego ajde sad da vidim neku interesantnu koju bi mogao da upoznam ili recimo nema veze što nikad nisam umeo da igram šah već ako me zanima ajde sad da ga naučim i da probam da budem dobar u tome ili nema veze što nikad nisam imao pare ali ajde sad da potražim priliku da zaradim nešto, itd, ono prošlost ne možeš da ispraviš ili da promeniš i prošlost je takva kakva jeste ali ono uvek možeš nešto da uradiš u ovom trenutku i da utičeš na sadašnjost i budućnost makar delimično, tako da treba na taj način razmišljati i ne treba biti zarobljenik prošlosti i misliti da ako je prošlost bila ružna, nikakva, ovakva, onakva da takva mora biti i sadašnjost i budućnost.
 
Не оптерећујем се оним ШББ КББ.
Сценарио је за холивудске филмове.
Прошлост је таква каква је, а из ње могу да извучем неке поуке.
Проживљавати је поново нема смисла...
Будућност је тек нешто неопипљиво, са хиљаду варијабли и могућности.
Живим овде и сада.
Ја другачије не умем, и није ми тако лоше као што понекад знам да кукам.
То је само део тактике да други помисле да ми је лоше и да превише размишљам.
 
Često preterujem kad razmišljam o prošlosti. Iako sam u prošlosti imala bolne trenutke, bila je mnogo lepša od sadašnjosti.

Sećam se lepih trenutaka. Zašto to radim?

Sadašnjost je jednolična, dosadna a ne volim da razmišljam o budućnosti. Prošlost je bila srećna, dinamična, uprkos svemu i zato se sećam..

Bliske osobe kažu da preterujem i da treba da prošlost ostavim gde je i bila..u mojim sećanjima..
 
"Овертинкинг" некада није постојао, јер су људи живели извесније. Ви данас немате извесност и сигурност. Ништа није поуздано, ни људи, ни систем, ни ствари. Зато се и јавља овакав проблем.

Рецимо, желите да кренете негде и почнете да размишљате:

1. Шта ако је гужва?
2. Шта ако се поквари ауто/аутобус/воз?
3. Шта ако закасни?
4. Шта ако ...

А зашто је све то тако? Па зато што се ове све побројане ствари дешавају чешће него што би требало. Ви више немате само гужве по Београду. Оне постоје и у мањим градовима. Застој у Новом Саду, застој у Чачку, застој од Ужица ка Златибору, застој... Нешто чега раније није било, сада је уобичајено.

Са погоршањем животних услова, долазе и овакви проблеми.
 
Mislim da ljudi koji su overtinkeri nikad neće prestati to biti, samo mogu vremenom da ublaže nešto i selektiraju kao manje važno.

Lično previše razmišljam o svemu i vremenom mi se to ništa smanjilo nije, samo sam preuredio prioritete.
Takodje...
Overthinking je tihi ubica svake radosti, pa i najmanje,
svakog dana, svake moguvnosti da budes ok... i uzasno, uzasno je iscrpljujuce.
Nije to samo klas. preterano razmisljanje, to je kad ne mozes da zaustavis to razmisljanje i pored jake zelje da to ucinis,
kad po glavi ''prevrces'' sve i svasta, od banalnih do krupnih stvari...i nikad ne mozes da se zaustavis,
ukoliko event. ne primenis neku tehniku ili ne dobije neku farmakoterapiju.
 
Često preterujem kad razmišljam o prošlosti. Iako sam u prošlosti imala bolne trenutke, bila je mnogo lepša od sadašnjosti.

Sećam se lepih trenutaka. Zašto to radim?

Sadašnjost je jednolična, dosadna a ne volim da razmišljam o budućnosti. Prošlost je bila srećna, dinamična, uprkos svemu i zato se sećam..

Bliske osobe kažu da preterujem i da treba da prošlost ostavim gde je i bila..u mojim sećanjima..

Pa pazi to je donekle i stvar percepcije, uostalom mozak je programiran tako da filtrira uspomene i da te podseća uglavnom samo na pozitivne stvari, ono i ja kad se sećam prošlosti ono sigurno se ne sećam ne znam kako sam bio tužan, kako mi bilo muka jer sam pojeo nešto što mi nije prijalo, kako me neka riba sa kojom sam hteo da budem ignorisala pa sam se smorio, kako sam hteo nešto da kupim ali nisam imao pare, kako sam dobio batine od nekog,itd već ono takve stvari gledam da potisnem i zaboravim (tj. moj mozak) i da se sećam samo pozitivnih stvari, tipa nekih anegdota, smeha, letnjih raspusta kao klinac i fudbala ispred zgrade po ceo dan, nekih osoba za koje me vežu lepe i prijatne uspomene, ne znam kako smo osvojili SP u basketu i dobili Amere, kako smo onda osvojili EP, kako je Majkl Džordan igrao ili tako nekih sportskih dogadjaja, ne znam koncerta Public Enemy-a, Cypress Hill-a ili pokojnog Coolio-ja u Beogradu, itd.

E sad sa druge strane sadašnjost nikad nije tako idealna i ono vrlo je neizvesna kao i budućnost naravno (a to je stresno za ljude), mislim niko ne može da bude siguran ni da će ustati sutra živ iz kreveta ili da mu neka saksija neće pasti na glavu dok šeta ulicom a kamoli nešto drugo, ono nema garancija ni za šta, pa stoga mnogi ljudi se okreću prošlosti i nastoje da žive u prošlosti jer iako im možda ni prošlost nije bila tako lepa i bajna ono barem je statična i što je najvažnije predvidiva, jer ono šta je bilo bilo je, nema više nikakve neizvesnosti (pa samim tim ni straha i stresa).


Mislim i ovo sad će sve jednom biti juče i prošlost, pa ko zna možda ćemo se baš ovog perioda jednog dana sećati kao nekih starih dobrih vremena i kako je sve kao biilo super, mislim evo danas da uzmem za primer, ono lep i sunčan dan, ja eto zavaljen u krevetu i zezam se po netu, slušam muziku i spremam malo za šetnju (posle uveče idem malo na basket), mama pravi neki ručak ili neki kolač, ćale se tu nešto zeza po kući i onako sve deluje kul, opušteno i idilično pa ko zna možda ću se za ne znam koliko godina baš ovog naizgled sasvim uobičajnog i nebitnog dana sećati sa nostalgijom i kako je nekad sve bilo super, ono neću se sećati ono kako sad ne znam nemam devojku, kako ne znam mi fali pare za ovo ili ono, kako su me oni iz gradskog zelenila probudili rano svojim motornim kosilicama, kako mi neka tamo nije odgovorila na poruku, kako me zeznuo samo jedan par na tiketu u kladionici ili već sad šta mi nije po volji već ću se sećati samo ovog sunčanog dana, bleje, mame kako pravi ručak i te idilične slike i atmosfere jer prosto tako mozak funkcioniše ;)
 
Ja se sećam i nekih bolnih trenutaka. Lepe uspomene ipak dominiraju.

Pa dobro, mislim svako se seća i nekih bolnih i stresnih trenutaka, mislim sećam se i ja ne znam kada su me moji odveli u školu i kada sam krenuo u školu koliko je to bilo stresno za mene i koliko sam se osećao tamo kao u zatvoru i kao da su me bacili medju čopor hijena : d ali opet i tako neka iskustva sa ove vremenske distance opet gledas kao na neku anegdotu i zajebanciju i ono sad ti je to već i smešno i komično ili ne znam kako da se ne setim kada mi je deda umro ili baba ili kada je ćale završio u bolnici na operaciji srca, itd ali opet i tako neki dogadjaji više ti ne izazivaju strah, paniku i neke negativne i intentivne emotivne reakcije jer su ono bile pa prošle i ono znaš već odavno ishod tih situacija i nema nikakve neizvesnosti, dok sadašnjost i ta neizvesnost koju ona nosi je ono što je stresno i što mi nastojimo da izbegnemo i od čega želimo sebe da zaštitimo (i zato se ljudi okreću prošlosti).
 

Back
Top