.....ovaj dan......

Vec dugo vremena lezim na novobeogradskom asfaltu.
A sunce przi.Ljudi prolaze kroz mene.Kad sklopim oci sanjam kishu.Raspletene crne kose.Ona ne sanja.


Kapi se kishe stapaju sa njenim usnama.Crveno na tebi.Padaju po njenom telu.Nezno i lako.Polako.Pa brze.Pljusak kapi koje se slivaju niz telo i ostavljaju sladak trag za sobom.
Zaranja u bujicu i gubi razum.

Vetar vijori crnu kosu oko mog lica.Notj je.Pola je mesec pun.Ispod tamne zavese izviruje plavo oko.Stapa se sa mojim crnim.I znam da si tu.Mogu da si priustim osmeh.
Koji ne otkriva.I mogu da zatvorim oci i utonem u njenu javu.


Njeno je telo suvishe slabo da izdrzi struju kojoj je izlozena.Da nije njega , koji je izvlachi smiruje i grli.
Zavesa njegove kose se sklapa oko njenog lica.I sad je mirna i sigurna.Dah se polako smiruje.I tone u san.

Ja se budim.Vidim sada.Ustajem sa asfalta , otresam prashinu.
I odlazim dalje.



Oni ostaju.

 

Back
Top