AllPacino
Zainteresovan član
- Poruka
- 487
Uvek sam smatrao za mekusce muskarce koji se ubedace kada ih riba ostavi.Bilo mi je odvratno gledati ta otuzna lica koja pod uticajem velike doze alkohola dave sve oko sebe trazeci reci razumevanja i sazaljenja.Nisam mogao da shvatim da neko moze sebi da dozvoli takav pad,takvo ponizenje,da ga neko sazaljeva i to zbog cega,zbog neke zene.Do juce sam mislio da sam nestvarno drugaciji od drugih,da se meni ne moze desiti takav psihicki pa,da moj mentalni sklop nije takav da dozvolim sebi da patim za nekim.Ali sinoc sam sam sebe demantovao,citavu noc sam pio,gledao u prazno,ali nisam davio druge,toliko sam uspeo da se suzdrzim.Nikad se nisam osecao toliko bespomocan,prazan,besan,ne znam ni ja kakav.To osecanje izmedju besa,panike i ocaja nikad nisam doziveo,kada sebi postavis hiljadu pitanja i na svako znas odgovor osim na jedno-gde sam,bre pogresio!?Sinoc nisam davio druge,glumio sam nekog frajera,ali ne mogu ovo da drzim u sebi ,zato davim vas.