Preko očiju se spoznaje svet, u njima se može osetiti energija koju odašilje samo stanje uma i duha. One jednostavno akumuliraju osecaje i misli. Naš sam doživljaj i ono što rečju i na ostale načine ne možemo iskazati, možemo putem pogleda, ako smo sposobni primetiti i preneti utisak. Zar mi sami nismo osecaj, misao, utisak ili reč? (dimenzije ličnosti)?
Prilikom nekog neočekivanog događaja, kada je osoba u nekom vrstu afekta, ona je otvorenija za skupljanje svih utisaka, osećaja pa i misli. Zato u tim burnim situacijama sam izraz očiju koji govori nešto o nama, se lakše odaje i lakše primeti, analizira...
Trajno stanje, ili izraz očiju koji je sam po sebi prisutan neće dati jasnu crtu karaktera. Osim ako se neki osećaj, misao ili utisak u trenutku skeniranja izraza očiju i zamrzavanja trenutka može okarakterisati kao osobina.. Oči ne, ali pogled, izraz tih očiju je pre ogledalo duše nego same oči... male, krupne, svetle ili tamne..
Hm.. mada meni neke osobe sa veoma sitnim, pronicljivim očima uz određenu vrstu mimike izledaju nekako pakosno... vhh... (( :
Za spoznavanje istinske dubine, čini mi se da su merodavni da osete 'unutrašnji posmatrači' , introverti , and ludi umetnici sveta ... jer generalno oni će uz to skoncentrišući se na osobu i njen pogled i osetiti to biće ...
Zanimljivo bi bilo prodiskutovati i o samom načinu hoda i pokreta... mnogo govori.. open your mind ...
,Očima’ se u svet trči ...