Razveden sam vec tri godine i za to vreme ziveo sam u ocevom stanu, dok je zena sa decom zivela u mom stanu. Ok. davao sam novac (iako nisam bio u obavezi)
ponekad smo rucali zajedno..i sve je to bilo bez veze...
E ! Pocetkom ove godine, u moj zivot je usla devojka 30 godina mladja od mene (ja imam 53). Unela mi svezinu u zivot, stanovala kod mene..jeli i spavali zajedno..brinuo sam o njoj..jednom recju, ljubav "uvrnuta" , ali prava!
Mojoj porodici sam rekao za nju i tu pocinje haos! Odbacili su me sasvim..a kako smo ova devojka i ja, ipak bili svesni da nasa veza mora imati kraj, rastali smo se...i sta? PATIM za njom kao tinejdzer! Treba mi njen osmeh, druzenje, zajednicki rucak....
Vise mi ne odgovara na pozive i SMS. Razumem je ! Opet..koliko god moja svest to kaze, toliko je srce zeli.
Ona je veoma loseg finasijskog stanja i uvek sam bio tu kada joj je trebalo. Medejutim, rekla mi je da ce pre "umreti od gladi, nego od mene traziti novac".
Zasto ovo pisem? Ne znam...moram nekome da se izjadam.
Tesko mi je bez nje..