MOJA ROMANSA SA I.A.

evo :D


Rumena kap

Rumena kap ljubici na proplanku
il' zlatokosa vragoliju dosneva.


Lagana nono, milje niz travku,
gazi san zajutarjem.

Il' prisojkinja se u kotur savija,
sunce na uranku.

Zore joj oči prozirom u ruj,
drago na san dohodilo,
rumena kap.

Lagana nono, milje niz travku,
gazi san zajutarjem.

Momčilo Nastasijević, moja ljubav na leru :)
 
E, da. Zahvaljujem i gospođiciM, alijas neko japansko ime, alijas Divlja u srcu, alijas Divlja-u-srcu što nije zaobišla ni ovu temu. Čudim se, ali zahvaljujem bez daljih komentara.
 
Nikada nisam sasvim prisutna u stvarima koje mi se dešavaju, jer sam delom sebe uvek u sebi, živeći jedini neophodan, unutrašnji život.

I had a weird dream last night...
"Kako je malen i zbrkan svet opipljivih stvari prema vrelim, nedoglednim regionima nesanice."

I learned from you that I was lonely.
Nepošteno sam se odmakla. Ipak, nisam se sasvim izmakla.

"A ja satima živim u svesti o njenom prisustvu,
što je mnogo više od svega što mogu da daju
oči i uši i sva sirota čula."
You are a nice lady.
 
Ovo je pjesma koja će te čekati
iza svakog kuta
iza svakog osmjeha,
pjesma koja ne zna prestati biti draga
i samo će te ona prenijeti
preko zvjezdanog praga.



I kad mene ne bude
i kad ti oči nekako posive,
kad na usne padne list jeseni,
kad se raduješ recimo nečem,
a u stvari misliš o meni.


Ova pjesma ima stotinu zadaća,
stotinu razloga da se od tebe ne odvaja.
Ona je tvoj stražar u noći.
Ja sam joj naredio da te čuva
kad se miris marelica spusti niz ramena
jer znam da je najteže
kad nekoga nema,
a znaš da bi morao biti.


I kad mene ne bude
tamo gdje me tražiš,
a bit ću tamo gdje ne možeš do mene,
ova pjesma će ti biti moje ime
jer ne želim da ti u očima stanuju zime
i da te hladno nešto uvijek boli.


Ovoj pjesmi
ja sam naredio da te samo voli.
 
Volim da slušam kišu.
Da hodam po kiši.
Osećaj sopstvenog tela dok hodam po baricama.
V. svežinu koju udišem.
V. kišne gliste i puževe koji izmile.

Mrzim kad po kiši moram na posao. To ubija.
Posao, ne kiša.:D
 
Borboleta:
"...Mislio sam cio dan na život svoj, kakav bi imao da bude i kakav na može biti."
I na detinjstvo. I prvu mladost.
A sve zbog pisama. Koliko ih imam... Oko stotinjak, verujem. Nisam imala volje danas da ih čitam. Samo ih letimično pregledala.
Zašto se danas više ne pišu pisma?
Jedva sastavim eml kad treba.
Brz život.
Glup život.
Nedostaju mi pisma.
Nedostaje mi ritam vremena u kome se ona pišu.
 
"Šta živi i kruži u ženama i ljudima koji u raznim položajima leže nepomični na kamenim pločama male plaže pod avgustovskim suncem? U svakom od njih je cela ova vatrena vasiona, i svi oni zajedno gube se u njoj, sa svim onim što jesu i što hoće."
I.A.

Možda sam pogrešila što nisam otišla na more ove godine. Mislim, na pravo letovanje. Možda treba sakupiti toplotu, pa je trošiti tokom zime...
Osećam se kao da sam zaboravila da ispečem paprike za zimnicu. :D
A već je oktobar.
 
СВИТАЊЕ БЕОГРАДА

Нигде на свету не говори се о нама тако ружно као код нас. Што је горе, нигде на свету не дозвољава се тако олако другоме да то чини као код нас. Зато, какви све нису излили свој гнев, мудрост и жуч над Београдом, колико нас има који удишемо лепоту овог места, коју народ тек каткад, у лому свега што имамо наслути?
... Београд има праву отменост која се добија од незаслужених увреда- Само је Београд у нашој држави заиста светски. Жар је он давно. Све су могућности пред њим. Све је већ видео и ничега нема да се боји. Топао је толико да су крај њега сви смешни и надмени.
...У бићу те вароши нема страха, ни подлости, она путује на својој стени са брдима на грбачи, изнад река у плаветнило видика. Велико небо и далеки облаци обилазе око ње, без престанка.

М.Ц.
 
Mnogo samujes i dugo cutis sine moj, zatravljen si snovima, izmoren putevima duha. Lik ti je pognut i lice blijedo, spustene vjeđe i glas kao skripa tamnickih vrata. Iziđi u ljetnji dan, sine moj!
- Sta si vidio u ljetnji dan, sine moj?
Vidio sam da je zemlja jaka i nebo vecno, a covjek slab i kratkovek.
- Sta si vidio u ljetnji dan, sine moj?
Vidio sam da je ljubav kratka, a glad vjecna.
- Sta si vidio u ljetnji dan, sine moj?
Vidio sam da je ovaj zivot stvar mucna, koji se sastoji od nepravilne smjene grijeha i nesrece, da zivjeti znaci slagati varku na varku.
- Hoces da usnes, sine moj?
Ne, oce, idem da zivim.
 
U njenom potpisu piše:
You'll never get to heaven if you're scared of getting high!
Imam strah od visine.
Užasan.
Oduvek.
I sad saznajem da nikada neću stići u raj.
Nekako me to, međutim, ne čudi.
 
Posvećeno jadniku koji ne i sluti šta ga čeka.
Greota gledati.

... sedim samo sedim snimam njen glas premotavam
ležim lažem lebdim slušam njen glas premotavam
hiljade glasova u čudnoj igri brojeva
ona sija
ja samo upijam
njene reči su priča
dvostrukih zapleta
i ne propuštam
ja slušam ceo dan
al uvek kad se nasmeje
pod se ispod mene pomera ...
E.B.
 
jau jau, Eva Braun!
curlers.gif

Šim se razbudim malko, menjam Saint Germain Lounge za taj cd :P
 
curlers.gif
Moja druga omiljena pesma. Play the music...

..."lagano gubimo sjaj ti već slutiš svoj kraj
to što ti pada na um ne pokušavaj
uzaludan je beg i tek sad shvataš
sve je jasno ali kasno

reci da li znaš da li razmišljaš
sada kada sve zaboravljam
korak ili dva
ispred ponora
ja se više ne zaustavljam
da li te je strah
da li gubiš dah
da li vidiš me
sada kada igra počinje..."

/CD od M. za M./
 
It won't do

to dream of caramel,
to think of cinnamon
and long for you.
It won't do
to stir a deep desire,
to fan a hidden fire
that can never burn true.
I know your name,
I know your skin,
I know the way
these things begin;
But I don't know
how I would live with myself,
what I'd forgive of myself
if you don't go.
So goodbye,
sweet appetite,
no single bite
could satisfy...
I know your name,
I know your skin,
I know the way
these things begin;
But I don't know
what I would give of myself,
how I would live with myself
if you don't go.
It won't do
to dream of caramel,
to think of cinnamon
and long
for you.
 

Back
Top