Bila sam u Africi (Niger, južno od Alžira) s mojim prijateljem koji je tamo radio. Tamo sam osjetila što znači glad (to je nešto sasvim drugo od siromaštva). Inače priča je klasična bogata zemlja prepuna siromašnih ljudi i jasno ima tajkuna (čuvari obrijanih glava, mercedesi, vile i sve ostalo što ide uz to).
Puno bolesnih (SIDA, malarija, sve vrste dječjih bolesti, velika smrtnost i kratak životni vijek).
Ipak sam se zaljubila u zemlju i ljude, u rijeku i njen lagan tok, nilske konje i piroge i žene koje peru rublje na rijeci usred grada i duhove u koje čvrsto vjeruju (a muslimani su njihov smisao za lijepo i sitne poklone koje
razmjenjuju s tobom (ja poklon tebi-ti poklon meni) i osmjeh koji traje u tebi i onda kad odeš daleko i znaš da se više nećeš tamo vratiti. Eto, to je moj afrički san koji sam doživjela i sigurna sam da bi bez njega bila siromašnija za jedan prekrasan doživljaj. Sigurno zvučim sentimentalno, ali Afriku u srcu nosim i jako volim