MOJ OTAC

Moj cale je bio karakterno pozitivan covek.Uvek je hteo da pomogne, ali je kao suprug i otac bio grozan. Bio je tezak alkoholicar i agresivac-kukavica. Mnogo losih situacija pamtim koje su me naterale u depresiju i anksioznost. Umro je od alkohola. I sad kad ga sanjam da je opet ziv i sa nama u stanu, jako se iznerviram sto je opet tu.

Kao ja da sam pisao.
Jedino ovo prvo nisam bas siguran da je vazilo i za njega...hmmm, karakterno pozitivan covek? Tesko da je to bio. Ali s´obzirom kakvu "pozadinu" je imao, pa i nije mnogo iznenadjujuce sto je bio takav.
 
mozda ni tvoj nije nesto, ali kada bi upaznao mog shvatio bi zasto pisem ovo sto pisem.

- - - - - - - - - -

osim toga sta treba da ceo zivot patim kako nije bio otac. lepo se dogovoris sa sobom i teras dalje, ali ne zaboravis da uzmes ono sto ti po zakonu pripada. :lol:

- - - - - - - - - -

ja znam coveka koji je promenio prezim tjah uzeo kevino, zbog toga sto je njegov otac njih napustio i nikada nije pitao za njega, a sa drugom zenom osnovao novu porodicu. ja sam njegovo zadrzala samo da mi neko ne bi oborio mogucnost nasledjivanja, zbog dobrovoljnog odricanja. jedini nacin da promenim prezime je da potpisem papir i uzmem muzevljevo...tu ne bi bilo spora o tome sto ne nosim vise njegovo prezime.
Ja sam ovde upoznao dve devojke, forumašice, koje su očevi ostavili, kao bebe, nisu hteli da ih priznaju niti čak kasnije da im se jave na ulici...Možda su malo preterivale u opisima ali ipak...To ih je sje*alo...Obe su imale dušu, onako napuklu, osećalo se baš, u kontaktu sa njima.
 
Odgovarajući na jednu temu ovdje...obuzele su me emocije...ne znam da li slična tema već postoji ili ne...ali sam pomislila da bi bilo lijepo da na jednom mjestu pišemo o svojim očevima, najiskrenije što možemo; o tome kakve ih pamtimo iz našeg djetinjstva, kao i kasnije, dok smo odrastali, i o tome kakvi su sad.
Da li smo ponosni na njih ili ih se stidimo, da li im šta zamjeramo, da li nešto želimo za njih da učinimo, a još nismo i slično...
Ako nisu živi, kakve uspomene na njih nosimo...

Hajte prvo vi, pa ću se i ja ubaciti...

Da mogu, stavio bih svoje srce ovde; u njemu sve piše. Ponos i ljubav, bez kraja. To osećam prema ocu.
 
Nije bio idealan ali mi mnogo nedostaje.
Uvek me neka pesma ili neki ples vrate u detinjstvo. Sećam se kako mi je smetalo što me je učio da plešem.A sad mi nedostaje da zaplešem sa njim.Učio me je da budem realna u životu,a meni je smetalo zašto sve uprosti i vrati me na zemlju.Hvala mu jer sam brzo shvatila da je potrebno stajati čvrsto na zemlji.
Pravnik po struci,uvek sam mogla da zatražim savet,kod neke teže odluke u životu.Koliko je to bilo olakšanje.
Iskreno,prošlo je pet godina od njegove smrti a on mi podjednako nedostaje.Nedostaje mi da se iz čista mira pojavi ispred prodavnice u kojoj sam radila i onako sa strane strpljivo sačeka da mušterija izadje kako bi me video.
Nedostaje mi da me isprati kad podjem kući ...
Nedostaje mi da me pita da li mi je dovoljno topao kaputić jer je hladno napolju...
Nedostaje mi da mi namesti kragnu dok se ogledam u hodniku...
Nedostaje mi ...

vec .... 12 godina
06.01.2005.
 
Danas bi napunio 79
ja bi pravila tortu,on bi me grdio jer ne sme slatko
al bi opet pojeo parčence
i smejali bi se glupostima
Deca bi mu donela poklon,obično nešto od toplije garderobe
onda bi se danima hvalio komšiluku kako ima najbolje unuke na svetu

Mnogo mi nedostaje :sad2:
 
gledam sebe vidim njega...a i slična nas sudbina zadesila...slična životna priča...luzer on luzer ja
jedino ne bi voleo da završim na način kako je on završio
 
Moj otac je preminuo 17 novembra, posle 19 meseci borbe sa zloćudnom bolešću u 66 godini

Sve ružno, je palo i zaborav, nedostaje mi. Počivaj u miru tata, možda ćemo jednom ponovo biti zajedno
 
gledam sebe vidim njega...a i slična nas sudbina zadesila...slična životna priča...luzer on luzer ja
jedino ne bi voleo da završim na način kako je on završio

TI NISI LUZER
ne seri

- - - - - - - - - -

Moj otac je preminuo 17 novembra, posle 19 meseci borbe sa zloćudnom bolešću u 66 godini

Sve ružno, je palo i zaborav, nedostaje mi. Počivaj u miru tata, možda ćemo jednom ponovo biti zajedno

FRIŠKO JE...auuuu
treba vremena
Žao mi je.
 

Back
Top