Metafizička poruka ili...?

JA KOJI JESAM

Poznat
Poruka
7.780
Vlasniku, moderatorima i svima koji se nađu na ovim frekvencijama :)

Zdravo!

Hvala vam na vašoj volji i ostvarenju ideje kroz koju, kao što vidite, i JA KOJI JESAM, mogu da izrazim Sebe.

HVALA.

Šta je interesantno, a što sam otkrio upravo malo prije nego li sam počeo pisati ovu svoju prvu poruku na forumu, jeste...Ime koje sam izabrao da koristim kako i datum mog učlanjivanja na ovaj forum.

Zašto?

Ojasnit' ću:

"JA KOJI JESAM"...JESAM... :), uvijek i zauvijek.
"JA KOJI JESAM"...JESAM Biće koje nikada ne prestaje da bude.

Ime "JA KOJI JESAM" je proizašlo iz mog razumijevanja Sebe, ali takođe i iz uslova koji su bili postavljeni pri učlanjivanju.

Imao sam u svom razumu namjeru da se registrujem pod drugim imenom (koje koristim na drugom forumu) ali ovdje se kaže da je to ime već upotrijebljeno.

"JA KOJI JESAM" je prirodan izbor imena koji je sam po Sebi iznikao...(u situaciji).

.
.
.

Datum učlanjivanja:

22.01.2011.


Pogledajte brojke koje su prisutne u datumu...
(sve brojke, znaci, su satkane-i od: 0, 1, 2 i .)

22.


Ovaj broj predstavlja dualnost, dualnost koja je prisutna u svakom sada sa bilo koje strane je posmatrana (čitajte slijeva na desno ili sdesna na lijevo)...isto se čita.

Šta 22 ili 2 i 2 znači?

2 predstavlja stanje Bića u svakom jednom SADA: apsolut (Sebe) i projekciju Sebe izvan Sebe-apsoluta (dakle Iskustvo Sebe). To je dualnost.

U drugim riječima:

'BOG' je u isto vrijeme čovjek...čovjek je u isto vrijeme 'BOG'.
.
.
.

22. (dva dva tačka):

Tačka (.) predstavllja nepobitnost Istine.

Tačka. :)
.
.
.

01.

‘O’ je perfektno stanje postOjanja, zatvoreni krug, praznina (u kojoj je sadržano SVE).
Apsolut, kada ga pokušamo objasniti riječima i pojmovima predstavlja 0 ( ), matematički znak za NIŠTA.
‘NIŠTA’ međutim nije ne-postOjanje već postOjanje u bez tjelesnom, bezvremenom, pesprostornom aspektu Sebe u kojemu nema potrebe za KRETANJEM (čitaj energijom) jer se ZNANJA prenose indirektno iz JEDNOG u DRUGO...svi i sve JESU JEDAN (JEDNINA).

...iz toga slijedi broj 1 (0 i 1.) ...što znači:

o ('NIŠTA') JESTE JEDAN ili 'NIŠTA' (0) i JEDAN (1) JESU ISTO.
Razlika je samo odakle čitamo poruku o Istini.

Ako “JA KOJI JESAM” JESAM apsolut i vidim ono što je napisano iz ‘pozicije’ Sebe-apsoluta, onda ZNAM da JA JESAM 'NIŠTA' (0) u kojemu je sadržano SVE (postOjanje). JA sam JEDAN, dakle konačan. JA JESAM konačanost beskonačnosti JEDNINE JEDNIH jer je sadržim u Sebi-dakle, JEDNOM.

A pošto ZNAM da JEDAN (1)= ‘NIŠTA’ (0), znam i da ova poruka kada se čita i sa jedne i sa druge strane znači ISTO: 0=1 ili 1=0 Tačka :).

Ako ste primijetili Tačka se sada nalazi i ispred 0 i iza 1 ili obrnuto, ako čitate s desna na lijevo, Tačka je ispred 1 i iza 0.


Bilo kako bilo to nam ukazuje na ISTU, nepobitnu Istinu.

Tačka :).

.
.
.


Dalje...

.2011.


Dakle, (.) Tačka je nepobitna Istina...i kaže da sam "JA KOJI JESAM" dualne prirode 2 (dualan), prisutan u VJEČNOM SEBI-postOjanju-apsolutu i u projekciji Sebe izvan apsoluta...u postAjanju (u našem primjeru, ljudskom, u Sebi-Biću-čovjeku).

0 ('NIŠTA') ukazuje da je i jedno i drugo stanje uistinu 0 ('NIŠTA')...što će reći da i fizičko stanje nije ništa drugo do doživljaj Ne-fizičkog...a da ne-fizičko stanje predstavlja doživljaj fizičkog...dakle, da je sve onakavo kakvim ga doživljavamo...ISTINA je da 11 znači da i 1 sa lijeve strane (od aposluta) JESTE JEDNAK sa 1 sa desne strane, Tačka.

Šta to znači?


To znači da je 'BOG' uistinu JEDAN sa čovjekom kao što i čovjek JEDAN sa 'BOG-om' bez obzira iz koje takče tu jednakost posmatrali.

.
.
.
22.01.2011.

Sada, kada vidimo da je ova poruka ZAOKRUŽENA tačkom na kraju...možemo vidjeti (ukoliko znamo da je razmjena između apsolutnog postOjanja i postAjanja Iskustava izvan apsoluta KRUŽNOG karaktera (spojimo li ovaj znak , dakle početak sa njegovim krajem, 2 s početka sa Tačkom na kraju) dobit’ ćemo još jednu nepobitnu ISTINU:


SVE KRUŽI.
Kraj jednog Iskustva postaje početak drugog i tako u nedogled.


SMRT DAKLE, NE POSTOJI.
PostOjim JA KOJI JESAM.


Nismo li onda, po ovoj poruci NAMIJENJENI JEDNI DRUGIMA???

...ili tačnije rečeno: JEDNI JEDNIMA, Sebi koji JESMO?







Eto, toliko za početak...poruka je jasna:


SVI SMO JEDAN...SVI SMO "JA KOJI JESAM".


:)
.
.
.

Šta vi mislite o tome?
 
'Matematički' ili bilo koji simboli su samo putokazi ka istini...stoga, objasni mi zašto ovdje 'matematici' nije mjesto?

Radije bih da mi to kažeš, objasniš, nego da nagađam.


Hvala unaprijed.

Matematici je mesto unutar sebe , ili kao orudje drugih nauka , a nikako za misticizam . Matematika i filozofija su tesno povezane , ali nikako se ne mozhe jedno potpuno objashnjavati drugim , a ubedljivo najgore je trazhiti neki vishi smisao u brojkama , koje iako su mocne se ne mogu direktno koristiti za metafizichke spekulacije ( zar nismo nishta nauchili od Pitagorine fanatichne vezanosti za brojeve koji je trazhio da se ljudima koji priznaju egzistenciju iracionalih brojeva odseche glava ! ) , ovo je chista intelektualna padavica , brojeve su zaprljao znachenjima koja im ne pripadaju .

Umesto shto si se igrao sitnim brojkama bolji primer bi bila Paskalovo vidjenje boga kao kugle , ili josh bolje zashto se nisi bavio skupovima , nechim mnogo osnovnijim za matematiku od brojeva , i mnogo pogodnijim za filozofsko posmatranje.

P.S: Ako stvarno hocesh da povezhesh matematiku i filozofiju , najbolje je koristiti matematichku logiku.
 
pa je l' se onda ne bi ljutio ako ti neko ubije dragu osobu? je l' bi mu oprostio ako kaze da je nije ubio jer smrt ne postoji?

Nije u pitanje moj doživljaj smrti, ne govorim o tome. Moj odnos prema ubistvu uopšte nije sporan, ne odobravam takav akt niti želim da budem dio takve projekcije, ali takođe ZNAM da ubica ne može da ubije žrtvu bez njenog zahtjeva, odobrenja. Dakle, u pitanju je zajednički dogovor na NE-Svjesnom nivou postAjanja. I jedna i druga jedinka, da bi doživjele takvu razmjenu iskustava, moraju da žive u ubjeđenju direktno proporcionalno drugačijem jedno od drugog te da tim ubjeđenjima stvaraju svoje realnosti čije će vibracije 'privući' jedna drugoj tj. prepoznati se u svojim namjerama i (po principu bezuslovnog davanja na kojemu je zasnovana razmjena svih iskustava) dati Sebe jedna drugoj kao osnovu odnosa iz kojeg se uzdiže njihovo jedinstveno zajednički Ne-Svjesno iskustvo. Tako se iskustva manifestuju i u Svjesnom stanju Bića. I jedna i druga jedinka iz tvog primjera doživljavaju ono u što su ubijeđene da jeste, smatrajući (u svom dubokom Ne-svjesnom stanju) da im se ono što čine nameće spolja, dakle impuls koji stvara reakciju dolazi iz projektovanog svijeta. Tako i onaj koji je posmatrač, dakle jedinka koja posredno doživljava taj 'pakt' takođe ne razumije zašto se nekome dešava da bude ubijen-a jer takođe to vidi kao nasilni akt onoga koji ubija. I to tako i izgleda ukoliko svoju istinu zasnivate na dobro-zlo polarizaciji postojanja i na reakcionarstvu. Međutim, da bi se istinski razlozi za takva iskustva vidjeli Biće mora da se uzdigne iznad situacije te da iz tačke koja je nezavisna od polarizacije razuma sagleda stvarno stanje, kako svog tako i stanje razuma onih koji su dio doživljaja, dakle UZROKE koji prethode projekciji. Tek tada se čovjek može odnositi neutralno prema onome što mu se nameće kao nešto nametnuto spolja. I ukoliko ti neko ubije dragu osobu, znak je da i ti Ne-svjesno projektuješ svoju projekciju realnosti te da imaš potrebu da na fizičkom planu osjetiš plod svojih ubjeđenja. Ta fizička pojava bi trebala da ti posluži kao alarm-budilnik kojim ćeš (ti Biće koje JESI) da se trzneš iz SNA, iz identifikacije sa doživljajem sopstvenog Iskustva te da se, opet kažem, uzdigneš iznad projektovane situacije i shvatiš da ti NISI projekcija, da shvatiš da si ti onaj koji BIRA šta i kako će da se desi u tvojoj realnosti, Ne-svjesno pišući scenario koji će da se manifestuje u tvoju namjerenu realnost.

Naravno, ako ti se prije 'buđenja' desi nešto što se nije moralo desiti, to ipak ostaje nepromjenjivo, mada ćeš, ukoliko se probudiš, vidjeti i istinu o Sebi i doživljaju koji, kao i drugi u zajednici i 'dogovoru' sa tobom, tom doživljaju omogućavaju uvjerljivu realizaciju.

.

Sličan primjer imamo i na kolektivnom nivou iskustava:

Srbija živi život 'žrtve', te i svaki onaj koji se poistovjećuje sa kolektivom, poistovjećuje se sa kolektivnim ubjeđenjem 'žrtve' (dijeli istu vibraciju), postaje i sam žrtva kolektivne manifestacije tog scenarija.

Izlaz iz ovakvog stanja doživljaja Sebe kao jedinke i Sebe pripadnika naroda (kolektiva) može da se nađe jedino na duhovnom nivou, dakle uzdižući se iznad situacije. To se na kolektivnom nivou ne može desiti preko noći ali sa SVJESNIM planom individualaca i Srbija kao kolektiv može da promijeni svoju projekciju ŽRTVE u projekciju istinske Sebe, dakle napredne i harmoničane zajednice (ovdje ne govorim o tehnološkom napretku, mada i...). Kada se vizija Sebe izmijeni na duhovnom nivou njegova manifestacija na fizičkom nivou slijedi. Ubjeđenje da smo uvijek predodređeni da budemo napadani, razarani, pokoravani, da moramo da BRANIMO svoju Slobodu, mora da se očisti iz našeg razuma. Novi sistem razmišljanja mora da se uspostavi (to samo ukoliko i želimo da nešto mijenjamo a ZNAM da želimo) kako bi smo postali kolektiv u kojemu niko ne vidi objekat realizacije svojih osvajačkih pobuda, već da u nama vide inspiraciiju, inspiraciju ka sopstvenoj harmoničnoj projekciji života.

Da bi se to ostvarilo, prvo se mora krenuti od pojedinca. Pojedinac je osnova kolektiva. Naše školstvo mora da bude prečišćeno, reformisamo. Iz školstva će tokom par generacija da iznikne duhovno-filozofska osnova familije, politike, jer oni koji budu obrazovani da vide apsolutnu istinu i sami će biti graditelji familija a sa tim i države, u kojima će oni postati prvi koji će da obrazuju svoju djecu. Jednom kada Istina o Sebi bude utemeljena u toj djeci, u našim porodica...to će biti narodno blago iz kojega i od kojega će harmonija sama po Sebi iznići.
 
Matematici je mesto unutar sebe , ili kao orudje drugih nauka , a nikako za misticizam . Matematika i filozofija su tesno povezane , ali nikako se ne mozhe jedno potpuno objashnjavati drugim , a ubedljivo najgore je trazhiti neki vishi smisao u brojkama , koje iako su mocne se ne mogu direktno koristiti za metafizichke spekulacije ( zar nismo nishta nauchili od Pitagorine fanatichne vezanosti za brojeve koji je trazhio da se ljudima koji priznaju egzistenciju iracionalih brojeva odseche glava ! ) , ovo je chista intelektualna padavica , brojeve su zaprljao znachenjima koja im ne pripadaju .

Umesto shto si se igrao sitnim brojkama bolji primer bi bila Paskalovo vidjenje boga kao kugle , ili josh bolje zashto se nisi bavio skupovima , nechim mnogo osnovnijim za matematiku od brojeva , i mnogo pogodnijim za filozofsko posmatranje.

P.S: Ako stvarno hocesh da povezhesh matematiku i filozofiju , najbolje je koristiti matematichku logiku.
.
.
.

****
Matematici je mesto unutar sebe...

****
.
.
.

Matematici je mjesto gdje joj JA odredim da JESTE.
(Hvala na Ubjeđivanju.)
.
.
.
****
Umesto shto si se igrao sitnim brojkama bolji primer bi bila Paskalovo vidjenje boga kao kugle ,

****
.
.
.
Dakle, moram da promijenim igračke...umjesto brojki MORAM da se igram kuglicama???

Da li, kada objašnjavam ZNANJA koja su mi direktno dostupna, takođe moram ili bih trebao da koristim velike ili male kugle?

Ili možda one 'Staklene'?

A šta ako odlučim da to neću?

...i uostalom, zar nisi primijeto da Ja govorim svojim ustima a ne 'Paskalovim'?
.
.
.
****
P.S: Ako stvarno hocesh da povezhesh matematiku i filozofiju , najbolje je koristiti matematichku logiku.[/QUOTE]

****
.
.
.
Tako je, u pravu si, gledano tvojim očima, naravno.



A sada...da diskutujemo.


:)
 
prestanak postojanja cega?



ali takođe ZNAM da ubica ne može da ubije žrtvu bez njenog zahtjeva, odobrenja.


e svasta covek moze od tebe da cuje :hahaha:


Ja takođe kažem da, ako želiš da to spoznaš (istinu o svom doživljaju), moraš da se uzdigneš iznad situacije, da izađeš iz razuma dok sagledavaš situaciju (dakle da postaneš vanvremen) i tek onda, kada si sagledao sve opcije mogućih ishoda svog izbora u vremenu koje dolazi da tek onda dopustiš akciji da se pokrene...da pustiš projekciji da se odvija itd.,da se ne ponavljam. :)
 
****
tako da ako fizicko telo umre nastavljam da postojim u drugom obliku

budi precizniji....u kom drugom obliku? u obliku kisne gliste?

****
.
.
.
Prvo što svako, ko pokuša da shvati postOjanje i pokuša da ga konceptualizuje i objasni, mora da zna jeste struktura onoga što nazivamo POSTOJANJE (kažem NAZIVAMO jer samo sebe ne zove).

‘Postojanje’ je riječ te ne smijemo slijepo da se hvatamo za riječ kao apsolutnu istinu. Riječ je znak pored puta koji ukazuje na smijer prema željenom cilju, u ovom slučaju ka ISTINI.
Kada te riječ dovede do istine...ona (riječ) prestaje da bude a ISTINA JESTE.
Dakle, kada to znamo onda se nećemo previše oslanjati na riječ kao istinu već možemo pokušati da joj odobrimo da nas povede i dovede do one ISTINE koja JESTE.

Sada, ako se vratimo na pitanje postOjanja, riječju dakle, objašnjavajući (mišlju konceptualizujući) ono što samo po Sebi JESTE onda pokušajmo da pratimo znakove...
Sama riječ ‘postOjanje’ znači da nešto JESTE.
Sinonim sa istim značenjem riječi ‘postOjanje’ je riječ BITISANJE.
Skraćeni oblik riječi Bitisanje je riječ BIĆE.
Biće dakle, predstavlja ono što podrazumijevamo pod pojmom ‘postOjeće’.
Kada znamo šta je to što riječ predstavlja onda možemo da se upustimo u detaljniji pregled istog te ga možemo UVEĆATI i vidjeti sve njegove ASPEKTE koji su hijerarhijski ispod njega samog.

Dakle možemo načiniti osnovnu podjelu BIĆA na njegove ASPEKTE Sebe.
ASPEKTI BIĆA KAO SEBE (JA):

1. Apsolut (SVIJEST)
Apsolut može simultano da se doživi kao ličan i bezličan.

LIČAN: JEDAN
(Individualno ZNANJE o Sebi u kojemu ono ZNA da je JEDNINA svih drugih ZNANJA o Sebi sadržana u njemu, dakle ZNA ih sve odjednom, JESTE SVE ODJEDNOM.)

BEZLIČAN: JEDNINA
(ZNANJE o Sebi kao cjelini koja ZNA da je u njoj sadržan svaki individualni JEDAN i ZNA ih sve odjednom...svaki taj individualni JEDAN opet ZNA da on JESTE ta JEDNINA, odjednom.)

2. Duša
( JEDAN, Individualno odvojeno ZNANJE o Sebi izvan JEDNINE koje oko Sebe drži formirani SKUP drugih individualnih odvojenih JEDNIH od JEDNINE. Kao takav SKUP sa centrom u Sebi, tom inicijalnom ZNANJU o Sebi, postaje OSNOVA projekcije, iskustava. Ovaj skup je uistinu skup Namjera. Namjere se realizuju projekcijom odnosa, dakle kretanjem JEDNOG Znanja o Sebi ka drugom ZNANJU o Sebi stvarajući doživljaj. Doživljaj je uvijek sa Centrom u inicijalnom JEDNOM oko kojeg je sakupljen SKUP drugih JEDNIH. Uslov ili mehanizam stvaranja... je razum. Duša je dakle SKUP Namjera, JEDNIH, sa Centrom u inicijalnom JEDNOM, u JA. Zato svaka duša za Sebe kaže JA.)

3. Razum-Tiijelo

ISUSTVO Sebe bazirano na Namjerama Duše.

Šta je dakle POSTOJANJE ili BIĆE?


*Biće je Svjesnost o Sebi kao aspektu sopstvenog postojanja. Svjesnost je količina prisutnih ZNANJA o Sebi, dakle onog dijela Svijesti kao prisutnih istina iz apsoluta u nižim aspektima Sebe-postOjanja (postAjanju). Kruna Svjesnosti je kada je Biće koncentrisano na Sebe-apsolut kao nepromjenjivi aspekt svog postOjanja (dakle ZNA sva ZNANJA o Sebi, sve istine, odjednom). Biće je tada ultimatna Svjesnost o Sebi tj, SVIJEST.

Ako hoćemo da doživimo Biće koje JESMO na slikovitom primjeru uzmimo onda lupu kao taj primjer. Ako je Biće Duh koji se bez kretanja može premiještati sa jednog na drugi aspekt svog postojanja (a JESTE) onda recimo da se taj Duh služi lupom koju postavlja u poziciju iz koje najjasnije može da sagleda ono što želi da vidi, da doživi.

Kada taj Duh želi da vidi Čovjeka-Sebe on svu svoju pažnju, dakle lupu, usmjerava na domen iskustva koje predstavlja čovjeka kao cjelinu. Pošto je razlog njegovog unošenja u doživljaj uistinu iskustvo Sebe taj Duh zaboravlja, bolje reći koncentriše svu svou pažnju, koncentraciju, na akcije koje taj aspekt njegovog postOjanja čini. Slika koju posmatra kroz lupu je toliko izoštrena i približena Sebi-Biću da ostatak postOjanja za to Biće u momentima koncentracije NE-POSTOJI. Dakle, Duh koji upravlja lupom postao je Svjestan onoga što gleda kroz lupu dok ono što se lupom iz te pozicije ne može vidjeti postaje dio njegovog Ne-Svjesnog. Ukoliko se Duh ‘spusti’ na nivo onoga što je najjasnije viđeno kroz lupu...tada postaje poistovijećen sa onim što mu je dostupno (kroz lupu) i postaje zarobljen (zamrznut) u toj poziciji lupe. Odatle realnost koju doživljava izgleda kao nešto što se njemu dešava radije nego li nešto što on, Duh, kontroliše svojim slobodnim izborom.

Odvojimo se za trenutak od ove zamrznute pozicije lupe, i pođimo dalje...Dakle, ako Biće odluči da postavi lupu na drugi, širi aspekt svog postojanja od iskustva čovjeka, ono će postati Svjesno one širine koja mu ta lupa dozvoljava da sagleda. Dakle, SPOZNAJA je direktno-proporcionalno uslovljena pozcijom lupe, dakle pozicijom Bića u odnosu na iskustvo.

Te, kada Biće odluči da lupu postavi u poziciju gdje može da sagleda SVO postOjanje ODJEDNOM...njegova pažnja postaje usmjerena na aspekt Sebe-apsoluta, u kojemu SVE JESTE.
Nadam se da je ovo jasno.

Dakle, ovo gore napisano je preduslov shvatanju postOjanja i postAjanja.

Apsolut je vječan. Iz njega se emituju duše koje omogućavaju Biću KOJE JESTE da kroz njih Sebe doživi simultano. Zašto simultano?
Zato što je postOjanje bezvremeno i sve se dešava u JEDNOM SADA.
Duše se konstantno emituju i konstantno vraćaju u apsolut dok njihova suština, ono ZNANJE o Sebi, uistinu nikada i ne prestaje da biva apsolut.

Odatle i terminologija postAjanja i nestajanja.
Odatle početak i kraj.
Šta je dakle početak?

Početak je prva emitovana vibracija u kontiniumu emitovanja iz apsoluta ka iskustvu Sebe.
Šta je kraj?

Zadnja emitovana vibracija koja predstavlja jednu projekciju iskustva Sebe.

Šta dakle počinje a šta se zavrašava?

Iskustvo SEBE i počinje i završava se.

Gdje san JA u svemu tome?

Ja pratim svaku vibraciju i doživljavam Sebe kroz nju.

JA, dakle, NISAM ISKUSTVO...JA sam onaj koji ga doživljava.

Vraćajući se u apsolut i postajući Svjestan Sebe, JEDNOG ZNANJA o Sebi, koje u Sebi sadrži JEDNINU svih drugih ZNANJA o Sebi, JA (Biće KOJE JESAM) ponovo biram, u onom istom bezvremenom SADA, novi skup Namjera sa centrom ponovo u Sebi (onom istom ZNANJU o Sebi) i otiskujem se u sasvim drugačije iskustvo Sebe koje biva uslovljeno mojim iznborom inicijalnog skupa.

Zato i jeste karakteristično da JA ostajem JA u bilo kojem svom željenom (izabranom) iskustvu, pa i u izabranom iskustvu Sebe-kišne gliste JA opet budem JA...jer JA JESAM ZNANJE o Sebi koje uvijek zadržava pravo i karakteristiku da Iskustva naziva SVOJIM, da kaže: “JA JESAM.”

Te kada Biće u iskustvu čovjeka postane Svjesno Sebe-apsoluta...ono ne može više da vidi Sebe kao odvojenu jedinku od cjelokupnog postOjanja već od tada Sebe vidi kao dio cjeline i kao cjelinu u JEDNOM-Sebi.
 
Osnova teme su:
-posmatram svojim ocima (ne tvojim ocima , ne padam na tvoje "moram" i tvoje sugestije)
-Apsolutna istina predstavlja istinu koja gledana sa svih mogućih tačaka posmatranja ima ISTO značenje.Dakle, samim tim je apsolutna.

Sve ostalo su zamucenja u plitkoj vodi.
Jasno je da autor a i ostali ne hodaju ka apsolutnoj istini, mada nije jasno da li veruju u postojanje iste...
To je potpuno nebitno , bas kao sto kod pojedinca ili pojedinke nije bitno to sto su ubedjeni da su istiniti ili da znaju istinu , jer je to samo imidz, predstava koju imaju ili prave pred drugima...Tako je i ovo jedna pseudofilozofska imidz predstava, pozoriste, koje je naravno prilagodjeno takvom auditorijumu , znaci filozofskoj publici...
Zato se i oslanja delom na apstrakcije u filozofiji, delom na autoritetne floskule, a delom na ono sto nalici ili se zove misticizam (nisam citao svedenborga, pa na sugestiju ljudi odavde izbegoh da svoje trenutno misljenje sta je misticizam ozvanicim kao opste)

Logika koja je stalno prozeta u izlaganju ljudi , ne pobedjuje svoje okove ogranicene percepcije ili ushemljenog razmisljanja tako sto olabavi uslove logickih dokaza ili uvede mogucnost aksioma ili nedokazivih apsoluta.Stice se utisak da ako se to lepo ukomponuje , sve moze da bude itekako prakticno i realno i "stvarno", pa da ljudi i poveruju...
Tacno je to...Ljudi u to poveruju vrlo lako....jer oni i u normalnom zivotu kad zakljucuju zakljucuju bez detaljne i pazljive kontrole A+B =C....
Ljudi lako poveruju u piramidalne sheme jer zadrze svoju logiku na ono sto im se potencira i na sta se usmerava njihova paznja...
Tako i kod ovog filozofskog pozorista, uzecu slobodu da ovakve sekundarne metafizike nazovem filozofskim pozoristima...

Ni kod piramidalnih shema ni kod filozofskog pozorista nije sve laz, daleko od toga...
Pa pozoriste je moguce i zabavno i tragicno i emotivno bas zbog toga sto izgleda tako stvarno ....kao kad u sred toka gluposti na kraju pobedi zelja, sreca, ljubav...Malo je popularnih Romea i Julija predstava....sa tragicnim krajem...to je iskljucivo ekskluziva Sekspira da ih predstavi tako pitkim...

Skoro uvek mi padne na pamet da je filozofsko pozoriste ustvari kompenzacija za one koji su svesni da im je misaoni proces supalj pa ga dopunjuju sa zeljom, mastarenjem i onim sto oni zovu "volja" tj ako verujem , onda menjam, beli mag, teorija zelje, teorija autosugestije i mass sugestije...
Ovde samo pocinjem podrivanje ovog savremenog fenomena u filozofiji , uz koriscenje moje teze o emocionalnoj genezi kao sustini filozofije.
Naravno najveci problem je metafizika i dva tumacenja te reci, a mozda i tri i cetiri tumacenja te reci...
90% ljudi metafiziku tumaci kao sinonim za apstrakciju.....
Ja ne vidim nigde u metafizici razlog za ozbiljno povezivanje sa apstrakcijom, samo zbog toga sto se rezultat ne moze predstaviti u izvestaj do 6 recenica...
Ostaje samo ono trece vidjenje metafizike kao postracionalistickog smera razvoja u filozofiji ....pobunjenika i od psiholoskog pravca i od racionalnog pravca...i od mistickog poludeterminizma....(bas bljuzgava rec, ali poenta je da i u misticizmu ljudi teze determinizmu a i kauzalnosti, pa se deo odvaja i od tih ogranicenja, koje su ljudi sami sebi dodali, verovatno da bi bili pitkiji drugima...)
 
****
tako da ako fizicko telo umre nastavljam da postojim u drugom obliku



****
.
.
.
Prvo što svako, ko pokuša da shvati postOjanje i pokuša da ga konceptualizuje i objasni, mora da zna jeste struktura onoga što nazivamo POSTOJANJE (kažem NAZIVAMO jer samo sebe ne zove).

‘Postojanje’ je riječ te ne smijemo slijepo da se hvatamo za riječ kao apsolutnu istinu. Riječ je znak pored puta koji ukazuje na smijer prema željenom cilju, u ovom slučaju ka ISTINI.
Kada te riječ dovede do istine...ona (riječ) prestaje da bude a ISTINA JESTE.
Dakle, kada to znamo onda se nećemo previše oslanjati na riječ kao istinu već možemo pokušati da joj odobrimo da nas povede i dovede do one ISTINE koja JESTE.

Sada, ako se vratimo na pitanje postOjanja, riječju dakle, objašnjavajući (mišlju konceptualizujući) ono što samo po Sebi JESTE onda pokušajmo da pratimo znakove...
Sama riječ ‘postOjanje’ znači da nešto JESTE.
Sinonim sa istim značenjem riječi ‘postOjanje’ je riječ BITISANJE.
Skraćeni oblik riječi Bitisanje je riječ BIĆE.
Biće dakle, predstavlja ono što podrazumijevamo pod pojmom ‘postOjeće’.
Kada znamo šta je to što riječ predstavlja onda možemo da se upustimo u detaljniji pregled istog te ga možemo UVEĆATI i vidjeti sve njegove ASPEKTE koji su hijerarhijski ispod njega samog.

Dakle možemo načiniti osnovnu podjelu BIĆA na njegove ASPEKTE Sebe.
ASPEKTI BIĆA KAO SEBE (JA):

1. Apsolut (SVIJEST)
Apsolut može simultano da se doživi kao ličan i bezličan.

LIČAN: JEDAN
(Individualno ZNANJE o Sebi u kojemu ono ZNA da je JEDNINA svih drugih ZNANJA o Sebi sadržana u njemu, dakle ZNA ih sve odjednom, JESTE SVE ODJEDNOM.)

BEZLIČAN: JEDNINA
(ZNANJE o Sebi kao cjelini koja ZNA da je u njoj sadržan svaki individualni JEDAN i ZNA ih sve odjednom...svaki taj individualni JEDAN opet ZNA da on JESTE ta JEDNINA, odjednom.)

2. Duša
( JEDAN, Individualno odvojeno ZNANJE o Sebi izvan JEDNINE koje oko Sebe drži formirani SKUP drugih individualnih odvojenih JEDNIH od JEDNINE. Kao takav SKUP sa centrom u Sebi, tom inicijalnom ZNANJU o Sebi, postaje OSNOVA projekcije, iskustava. Ovaj skup je uistinu skup Namjera. Namjere se realizuju projekcijom odnosa, dakle kretanjem JEDNOG Znanja o Sebi ka drugom ZNANJU o Sebi stvarajući doživljaj. Doživljaj je uvijek sa Centrom u inicijalnom JEDNOM oko kojeg je sakupljen SKUP drugih JEDNIH. Uslov ili mehanizam stvaranja... je razum. Duša je dakle SKUP Namjera, JEDNIH, sa Centrom u inicijalnom JEDNOM, u JA. Zato svaka duša za Sebe kaže JA.)

3. Razum-Tiijelo

ISUSTVO Sebe bazirano na Namjerama Duše.

Šta je dakle POSTOJANJE ili BIĆE?


*Biće je Svjesnost o Sebi kao aspektu sopstvenog postojanja. Svjesnost je količina prisutnih ZNANJA o Sebi, dakle onog dijela Svijesti kao prisutnih istina iz apsoluta u nižim aspektima Sebe-postOjanja (postAjanju). Kruna Svjesnosti je kada je Biće koncentrisano na Sebe-apsolut kao nepromjenjivi aspekt svog postOjanja (dakle ZNA sva ZNANJA o Sebi, sve istine, odjednom). Biće je tada ultimatna Svjesnost o Sebi tj, SVIJEST.

Ako hoćemo da doživimo Biće koje JESMO na slikovitom primjeru uzmimo onda lupu kao taj primjer. Ako je Biće Duh koji se bez kretanja može premiještati sa jednog na drugi aspekt svog postojanja (a JESTE) onda recimo da se taj Duh služi lupom koju postavlja u poziciju iz koje najjasnije može da sagleda ono što želi da vidi, da doživi.

Kada taj Duh želi da vidi Čovjeka-Sebe on svu svoju pažnju, dakle lupu, usmjerava na domen iskustva koje predstavlja čovjeka kao cjelinu. Pošto je razlog njegovog unošenja u doživljaj uistinu iskustvo Sebe taj Duh zaboravlja, bolje reći koncentriše svu svou pažnju, koncentraciju, na akcije koje taj aspekt njegovog postOjanja čini. Slika koju posmatra kroz lupu je toliko izoštrena i približena Sebi-Biću da ostatak postOjanja za to Biće u momentima koncentracije NE-POSTOJI. Dakle, Duh koji upravlja lupom postao je Svjestan onoga što gleda kroz lupu dok ono što se lupom iz te pozicije ne može vidjeti postaje dio njegovog Ne-Svjesnog. Ukoliko se Duh ‘spusti’ na nivo onoga što je najjasnije viđeno kroz lupu...tada postaje poistovijećen sa onim što mu je dostupno (kroz lupu) i postaje zarobljen (zamrznut) u toj poziciji lupe. Odatle realnost koju doživljava izgleda kao nešto što se njemu dešava radije nego li nešto što on, Duh, kontroliše svojim slobodnim izborom.

Odvojimo se za trenutak od ove zamrznute pozicije lupe, i pođimo dalje...Dakle, ako Biće odluči da postavi lupu na drugi, širi aspekt svog postojanja od iskustva čovjeka, ono će postati Svjesno one širine koja mu ta lupa dozvoljava da sagleda. Dakle, SPOZNAJA je direktno-proporcionalno uslovljena pozcijom lupe, dakle pozicijom Bića u odnosu na iskustvo.

Te, kada Biće odluči da lupu postavi u poziciju gdje može da sagleda SVO postOjanje ODJEDNOM...njegova pažnja postaje usmjerena na aspekt Sebe-apsoluta, u kojemu SVE JESTE.
Nadam se da je ovo jasno.

Dakle, ovo gore napisano je preduslov shvatanju postOjanja i postAjanja.

Apsolut je vječan. Iz njega se emituju duše koje omogućavaju Biću KOJE JESTE da kroz njih Sebe doživi simultano. Zašto simultano?
Zato što je postOjanje bezvremeno i sve se dešava u JEDNOM SADA.
Duše se konstantno emituju i konstantno vraćaju u apsolut dok njihova suština, ono ZNANJE o Sebi, uistinu nikada i ne prestaje da biva apsolut.

Odatle i terminologija postAjanja i nestajanja.
Odatle početak i kraj.
Šta je dakle početak?

Početak je prva emitovana vibracija u kontiniumu emitovanja iz apsoluta ka iskustvu Sebe.
Šta je kraj?

Zadnja emitovana vibracija koja predstavlja jednu projekciju iskustva Sebe.

Šta dakle počinje a šta se zavrašava?

Iskustvo SEBE i počinje i završava se.

Gdje san JA u svemu tome?

Ja pratim svaku vibraciju i doživljavam Sebe kroz nju.

JA, dakle, NISAM ISKUSTVO...JA sam onaj koji ga doživljava.

Vraćajući se u apsolut i postajući Svjestan Sebe, JEDNOG ZNANJA o Sebi, koje u Sebi sadrži JEDNINU svih drugih ZNANJA o Sebi, JA (Biće KOJE JESAM) ponovo biram, u onom istom bezvremenom SADA, novi skup Namjera sa centrom ponovo u Sebi (onom istom ZNANJU o Sebi) i otiskujem se u sasvim drugačije iskustvo Sebe koje biva uslovljeno mojim iznborom inicijalnog skupa.

Zato i jeste karakteristično da JA ostajem JA u bilo kojem svom željenom (izabranom) iskustvu, pa i u izabranom iskustvu Sebe-kišne gliste JA opet budem JA...jer JA JESAM ZNANJE o Sebi koje uvijek zadržava pravo i karakteristiku da Iskustva naziva SVOJIM, da kaže: “JA JESAM.”

Te kada Biće u iskustvu čovjeka postane Svjesno Sebe-apsoluta...ono ne može više da vidi Sebe kao odvojenu jedinku od cjelokupnog postOjanja već od tada Sebe vidi kao dio cjeline i kao cjelinu u JEDNOM-Sebi.

zavrte mi se u glavu od ovog posta...
 
To je dobro.. :) jer ako ti se u glavi dovoljno zavrti možda se desi i da zbog sile ubrzanja oslobodiš Biće KOJE JESI zarobljeno silom gravitacije ubjeđenja u njoj... :)

Šala...mada kažu da u svakoj šali ima i pola istine.
uopšte nije dobro, jer način na koji pišeš stvara konfuziju i za onoga koji nije upoznat sa tim o čemu govoriš, tvoji dugački postovi mogu izazvati samo vrtoglavicu.
kada bi pisao bez boldovanih delova, mislim da bi postovi bili mnogo lakši za razumeti.
čak i meni, koji sam čitao eckhart toole-a i znam o čemu govoriš, tvoj način pisanja sa velikim slovima, odvraća pažnju i moram se dobro koncentrisati da bi razumeo tekst.
 
uopšte nije dobro, jer način na koji pišeš stvara konfuziju i za onoga koji nije upoznat sa tim o čemu govoriš, tvoji dugački postovi mogu izazvati samo vrtoglavicu.
kada bi pisao bez boldovanih delova, mislim da bi postovi bili mnogo lakši za razumeti.
čak i meni, koji sam čitao eckhart toole-a i znam o čemu govoriš, tvoj način pisanja sa velikim slovima, odvraća pažnju i moram se dobro koncentrisati da bi razumeo tekst.

A zamisli još koliko bi bilo konfuzno da u dvije-tri rečenice (a bez naglašavanja velikim slovima) opišem suštinu koja ionako nije razumljiva logikom razuma???
 

Back
Top