Mesec

[Neobuzdana tresnja]

je l to govorish o svetoj paraskevi

ne,govori o meni

voli te?

Ja volim ljubav.
A onaj ko ima dovoljno veliko srce da voli-on je sama ljubav.

 

[greenmoon]

Jeste li doziveli neshto tako lepo kao kad lezish na travi sa onim koga volish,ali stvarno volish,gledate mesec i zvezde i cutite...samo cutite...

ja jesam,to je kraj svih ucenja,svof duhovnog rasta,da cutish,a volish i da ti bude lepo.uz jednu napomenu,tako treba da ti bude sa svakim i svugde.

 

[divlja-u-srcu]

IZLAZAK MJESECA

Kad mjesec izlazi,
zvona nestaju,
a javljaju se staze
neprohodne.

Kad mjesec izlazi,
more prekriva zemlju,
a srce se osjeća
otok u beskraju.

Nitko ne jede naranče
pod punim mjesecom.
A treba jesti voće
zeleno i hladno.

Kad mjesec izlazi
sa sto jednakih lica,
srebrni novčići
u džepu jecaju.

 

[Goscica]

Nejasna pesma

Hvala ti za ovaj čas bola prepun.
Pored mene usamljen cvet bele krune
i ulazi tiho u nebo mesec nepun.
O, ne treba sklopiti oči suza pune
kad mesec izlazi.

Sići treba na livade i put,
gde tišina leči bistra preko bilja
i spava mesečine široki skut,
pa zalutati u noći, bez cilja,
kao u snovima.

Jer večno je samo ono što je večno:
meseca i srca uzrok polazni.
i, ma koliko bilo protivrečno,
voleti treba što su polazni
lepote časovi,

što sa radošću bol dolazi,
što sa zaboravom se ne moče boriti.
Voleti treba što sve prolazi.
O, nikada ništa nemoj zboriti
kad mesec izlazi

 

[Goscica]

koja pesm aje u doruchku kod tigfanija????
ako ne nadjem po netu da mi napishete
ajde

Mislim da je pesma Moon River- Mancini/Mercer.Proveri! Inace pesma je F E N O M E N A L N A !!! (Nadam se da na nju mislis - javi jel ta!)

 

[Buntovnik_Bez_Razloga]

Ja bih trebao biti dan u koji ulaziš
Postelja na kojoj se odmaraš
Caša iz koje piješ
More gdje se kupaš
Cesma iz koje tociš
I stopa do stope nanizana na tvome hodu.
Ja bih trebao biti dolina u koju gledaš
Cvijet kojem se diviš
Malena knjiga koju otvaraš
I vatreno poglavlje koje citaš
Povijest vijekova kojom se napajaju tvoje misli
I maleno ogledalo koga razbijaš
Jer ti nije srecu donijelo.

Ja bih trebala biti šljunak tvojih obala
Kojima svijet prskaš ljutinom i nezadovoljstvom
Vjetrovi kojima duvaš u casu uzavrele žurbe
Galama kojom se odmahuješ i bijeg kojim me ostavljaš
Ja bih trebao biti tvoje pero da me stalno pišeš
Tvoja cipela izvrnuta negdje pod plaštem
Tvoja carapa lijepo obucena sa dugim cvijetnim milovanjem crte
Tvoja ispušena cigareta.

Ja bih trebao biti tvoja torba u kojoj nosiš sve blago svoje ucenosti
Tvoj mali oltar gdje moliš zvijezdu da ti ohrabri mozak
Tvoja daleka gruda prema kojoj se upucuješ nepoznata.

Ja bih trebao biti tvoje proljece u koje si zaljubljena
I na koje izljevaš pogled strastvenog cuvara
Tvoja jesen sa zlatnim kupolama jabuka
I rukama koje nose kruške posvecene.

Ja bih trebao biti tvoja zima
I snijeg i pahuljice leda
I sve što se mrzne na tebi.

Ja bih trebao biti tvoj ponor tvoj uspon
Tvoje vrijeme i tvoj sat na krvi.

Ja to želim biti...

 

[Buntovnik_Bez_Razloga]

Neka mi oproste sva pisma
sto sam ih tebi slala
neka mi oproste svi mladici
sto sam te najlepsim zvala
neka mi oprosti sudbina
sto sam je proklela
oprosti mi i ti ......
sto sam te ludo volela.

 

[greenmoon]

Neka mi oproste sva pisma
sto sam ih tebi slala
neka mi oproste svi mladici
sto sam te najlepsim zvala
neka mi oprosti sudbina
sto sam je proklela
oprosti mi i ti ......
sto sam te ludo volela.

ma folirash me.nisi ti buntovnik bez razloga ops:

 

[Buntovnik_Bez_Razloga]

Neka mi oproste sva pisma
sto sam ih tebi slala
neka mi oproste svi mladici
sto sam te najlepsim zvala
neka mi oprosti sudbina
sto sam je proklela
oprosti mi i ti ......
sto sam te ludo volela.

ma folirash me.nisi ti buntovnik bez razloga ops:

HA! Kako znas da nisam?! :?
Ja sam samo malo-veliko dete,sa i bez razloga 8)

 

[Buntovnik_Bez_Razloga]

Gužvam te među prstima,
kao mjesec od papira…

Tek šum,
možda uzdah oslonjenih dlanova
na bijelom zidu
i ono malo svjetla što prodire stjenkama
naših uznojenih tijela,
što želju dijele na pola…

Zabačene glave,
na vijencu mi toplih ruku,
moliš za slast…
za malo savršenstva na bijeloj postelji,
nevinijoj od svitanja…

Samo ugasiti žeđ sa izvora nježnosti,
samo utopliti ruke na uzavrelim grudima,
samo smiriti strast šapatom na ušnoj školjki,
do dna posegnuti željom…

Izliti sokove napunjene do ruba,
uzdrhtale usnice natopiti zvijezdama,
što padaju iznemogle…
samo osjetiti grč nestajanja,
zgužvan kao mjesec od papira,
u mojim vodama…

 

[Buntovnik_Bez_Razloga]

Predvečerje.
Dvoje u šetnji.
Svoju zaljubljenost
slave poljupcima.

Noć.
Mjesec obasjava
gola tijela ljubavnika.
Dvoje svoju ljubav
slave dodirima.

Svitanje.
Mjesec zalazi.
Suton jedne ljubavi.
Dvoje koji su se neizmjerno
voljeli,
sada svoj rastanak
slave suzama.

 

[Buntovnik_Bez_Razloga]

Kad prodje ova neobicna mesecina
koja je prevalila daleki put od mene do tebe
plašljivo obojena srebrom
Kad odleti drhtava ptica koja živi od topline
moje ruke, i još me osvaja
sitnim koracima približava nebo
mojim otvorenim ocima
Kad prodje ova spora i teška zima
vezana svojim remenom za prolece
Kad stanu svi satovi koji su otkucavali
opjne i bujne vrtove
posle tople kiše
kada sve prodje
Pretvoricu se u zrna peska što ga nosi vetar
prema središtu usamljene zvezde
Bicu voda koja ispire šljunak
i od toga postaje mutna
i umorna
Bicu prazan trg sa senkom necijih stopala
stablo obraslo cutljivim bršljenom što vene
Samo secanje na samog sebe
u casu umiranja
jednostavna rec zaboravljena u grlu
nikad izgovorena
Pokušaj smeška koji se hrani
podnebljem jedne pesme
koju nikada nisam znao sastaviti
ni proizvesti...

 

[Buntovnik_Bez_Razloga]

Sladunjavi mesec sa usnama ludaka
I voćnjaci i sela pohlepni su noćas
Dok zvezde blistaju kao hitre pčele
Svetlonosnim medom koji kaplje s grana
Jer eto sve je slatko što pada sa neba
I svaki zrak mesečev je kap meda
A ja skriven shvatam preslatku pustolovinu
U strahu od strele te pčele Zornjače
Koja mi stavlja u ruke varljive zrake
A mesečev med uzima od ruže vetrova

 

[greenmoon]

Sladunjavi mesec sa usnama ludaka
I voćnjaci i sela pohlepni su noćas
Dok zvezde blistaju kao hitre pčele
Svetlonosnim medom koji kaplje s grana
Jer eto sve je slatko što pada sa neba
I svaki zrak mesečev je kap meda
A ja skriven shvatam preslatku pustolovinu
U strahu od strele te pčele Zornjače
Koja mi stavlja u ruke varljive zrake
A mesečev med uzima od ruže vetrova

KRASNO

 

[Buntovnik_Bez_Razloga]

U snovima svojim cesto vidim zamisljene ljude
koji se nazalost retko kada bude. Koji plesu
po gorama vilovitim, nesvesni novog dana...
Njegovog nastajanja i radosti te
Kada oci otvorene gledaju sjajno sunce
Kako sara svojim carstvom nebeskim
I kada su oko Tebe prijatelji... tako bliski...

Dali i Ti sanjas nesto slicno?
Ili sasvim obicno, zaspis bez maste
osecaja zedna. Ili su moja bedna
cula tako slaba, da ne poznaju
Tvoj dah. Zar se pretvaram u prah..?
U prasinu sjajnu na rukama Tvojim
Koju ce lagani lahor da odnese
Bogovina svojim...

Mozda nema kraja mome snu cudnom
Ili oku budnom, nema sna...
Pusta su moja secanja prazna, ili...
...Mozda sam ja taj koji se nikada ne budi
Koji lutam svetom ovim zanesen
Zagledan u novo "juce" potresen
Ljubavlju koju nemam, koja mi nije data.
Zaboravljen od sebe, od Tebe, od... sna
Mozda..?

 

[Novcic_u_fontani]

Mesec rogom po oblacju bode,
U plavilu kupa žuti lik.
Noćas ljudi nece da pogode
Sto ždralova zacuo se krik.
Noćas ona stiže iz trscaka
Do zaliva pod zeleni lug.
Rasplela je zlato uvojaka
Belom rukom na ogrtač dug.
Na panj sela, i u nemoj muci
Gleda potok što hita u snu.
U očima sveli joj krasuljci
Ko plamičci močvarni kad mru.
U cik zore, s maglom iz borika
Na dalek je otplivala put,
A mesec joj kimao s ćuvika,
Iz plavila izronivsi žut.

Sergej Jesenjin

…Gore na vrhu
cela basta je Mesec,
Mesec od zlata.
Još draži mi je dodir
tvojih usta u tami…

Borhes

 

[Buntovnik_Bez_Razloga]

Po mesecu ti šaljem uzdah jedan,
Po tom u čeznji bratu. Nek ti reče,
U tužni čas kad zimsko pada veče.
Da sam ko Azra, bled, veran i predan.



I šta bi on, taj mesec, kome poju

Od Indije do večitoga Rima

Čežnjivu svetlost i sanjivu boju

Svi pesnici na jezicima svima,



Kad ne bi tako u gluhoj samoći

Tešio srca što se čežnjom guše

I ljupkim sjajem kroz beskrajne noći

Vezivao sve rastavljene duše!



I sad, kad sine ta starinska Luna

I setne zrake prospe mojom sobom,

Ja čudno prenem i, ko da si tuna,

Sva duša moja zamiriše tobom…

 

[divlja-u-srcu]

LUNA

Mami te mesec sa platna noci i blistavi sjaj po telu što sliva
Samo skloni se tu iz mene stisnuto zlatnom haljinom suza
Sama, sama i povijena nas sanjaš kao žito na vetru
Da sunce polako odbija da sija

Kako ljudi koji vole znaju i da bole
Ljudi koji dižu znaju i da gaze
Tako sam sam

Za jak sedativ, da mogu sve bih dao sve za jedan dan
Daj mi, daj mi, daj
Svoj sedativ za moje hladno srce, za jedan dan
Daj mi, daj mi, daj mi, daj
Sedativ, da mogu sve bih dao sve za jedan dan

Mami me mesec sa platna noci i blistavi sjaj po telu što sliva
Tako je dosadno živeti ovde
Gde dani, dani, dani beže od nas
Tako sam sam

Za jak sedativ, da mogu sve bih dao sve za jedan dan
Daj mi, daj mi, daj mi, daj mi, daj
Sedativ, za moje hladno srce, za jedan dan
Sedativ, da mogu sve bih dao za jedan dan
Daj mi, daj mi, daj mi, daj mi, daj

Sedatiiiiiiv...

 

[zainteresovana]

čudo najkraće traje

znaš
bilo je mnogo dobro
bilo je
bolje nego
bilo šta

bilo je kao
nešto
što možemo da
podignemo
držimo
gledamo
i onda se smejemo
zbog toga

bili smo na
Mesecu
bili smo u
yebenom Mesecu
imali smo ga

bili smo u vrtu
bili smo u
beskrajnom ponoru

nigde nema takvog
mesta

bilo je duboko
i
svetlo
i
visoko

primaklo se tako blizu
ludila
smejali smo se
bezumno

tvoj smeh
i
moj

pamtim kad su
tvoje pči
glasno rekle
volim

sada
dok se ovi zidovi
tako nečujno
ljuljaju.

:wink:

 

[divlja-u-srcu]

ROMANSA O LUNI


Luna je, obla poput nara.

ušla u kovačnicu.

Dete je glada, gleda.

Dete je neprestano gleda.

Luna u zraku ustreptalom

širi ruke,

otkrivajući raspusna i čista

nedra od tvrdog lima.

''Beži, oh! luno, luno, luno!

Ako Cigani dođu,

napraviće od tvog srca

đerdane i prstenje belo!''

''Pusti me, dete, da zaigram!

Kad Cigani dođu, naći će te

na nakovnju, očiju zatvorenih!''

''Beži, oh, luno, luno, luno!

Već čujem bliski topot konja!''

''Pusti me, dete, i ne gazi

uštirkanu belinu moju!''

Sve bliže bubnja topot konja

po zategnutom dobošu ravnice.

U kovačnici ležalo je dete

na nakovnju, očiju zatvorenih..

Iz maslinjaka stigoše Cigani

noseći san i bronzu.

Visoko uzdignute glave

i očiju snom obrvanih.

Aj, kako žalobno uzdiše sova

na crnom stablu noći!

Nebom odlazi luna, luna

i dete odvodi za ruku.

U kovačnici leleču Cigani

i plaču gorko.

A nad njom lahor veo svija,

veo crnine lahor nad njom svija.

 

[Buntovnik_Bez_Razloga]

Poslije tolike
Magle
Jedna
Po jedna
Pokazuju se
Zvijezde.

Udisem
Svjezinu
Koju mi ostavlja
Boja
Neba

Osjecam se
Kao prolazan
Lik

Ali zahvacen
U besmrtnom krugu

 

[Buntovnik_Bez_Razloga]

Zagledao sam se duboko u Mjesec
uzdišuci još dublje od tvojih rukopisa
razbacanih po mojim morima samoce
gdje plima raznosi napukle radosti moje.
Umire li opet svemir ispred mojih ociju
ostario i otežao naslanja se na ramena
koja sam iznajmio dvije noci prije tebe,
na kojima sam nosio i nebo danima.
Zagledao sam se duboko u Mjesec
ugledao izgažene staze naše aleje
koju smo sadili u našim nesanicama
prije nego smo otišli iz nizine
u kojoj su gorjele vatre te proklete
i te tri misli koje sam zavitlao u njih
nisu me nacinile dovoljno otpornim
nisu me ojacale na samom kraju
nisu pronašle u razumu covjeka
umotanog u neprekidne samoce
tumor na studenim sjecanjima
polomljene životne klackalice
okrenute prema nalicju Mjeseca
da još bolje vidimo svoje Nikad.

 

[divlja-u-srcu]

Moj mesece evo pada vece, a gde si ti? :?

 

[Buntovnik_Bez_Razloga]

Kao da je nebo zemlju tiho poljubilo
a zemlja u sjaju cveca samo o njemu
sanjala.

Zrak kroz njive se prosunja
a klas nezno se talasao
Tiho se sume suskaju
Tako bistra i zvezdana noc

I moja dusa inja se
te krila svoja rasiri
pa poleti kroz tihu noc
kao da ce kuci doc

 

[Buntovnik_Bez_Razloga]

I dok tako lijepo govoriš
Ja vjerujem u sve laži;
Da sunce zbog tebe sja,
Mjesec da se imenom
Tvojim zove.

Kad zore dani zamrače,
shvatit cu svoju glupost.
Al` kasno će bit`:
U mrežu ljubavi bit ću
Ulovljena.

Ni proklinjanja, ni molitve,
Ništa me neće spasiti,
Nit` ce dušu od vraga
Otkupiti
Jer bit ću suviše tvoja.

Smiješno je kad ljubav
Ponizi čovjeka,
A on nemoćan
Pod noge joj pada i place.

No, suze okove ne razbijaju,
Još ih jače stišću.
A ja spasa nemam jer
Suviše je jaka ljubav
Za zemaljsku silu.