Mama,tata i mi.

čedina_zebra;13467329]

Otac joj je bio šumar, jak, naočit čovek i u ta nesrećna
vremena po ceo dan bi izbivao od kuće ne bi li svojim
kćerkicama obezbedio koliko-toliko sit smešak na rumenim
obraščićima.

Bila je najmlađa od svojih devetero sestara koje su pored
nje odrastale u lepe devojke a da toga nisu bile ni svesne.
Majka je opet bila trudna i znala je da će opet dobiti
sestricu i još jedan krevetac baš kao njen i sada će ona biti
ta na kojoj je red da pazi na mlađu sestricu baš kao što
je njena starija sestra pazila na nju.

Uzglavlja u toj velikoj devojačkoj sobi bila su puna drvenih
lutkica urađenih veštim rukama brižnog oca i ponekad
se pitala jesu li i one njene sestre ili su tu samo kao
spomen velikoj ljubavi i veselom dečijem smešku.

Jednog dana postala je svesna da devojačka soba postaje
pretesna za sve devojačke nestašluke, pogotovo zimi
kada su retko izlazile zbog velikog snega, i pošla je mami
da je pita, tiho, najtiše,usplahirenim šapatom - mama
koliko ćeš mi još sestrica roditi?!

Nije dobila odgovor, dve su suze kliznule niz mamine obraze,
dok ju je grila onako kako to samo majka ume.
 

Back
Top