Ingrid jedna od dve najslavnije Šveđanke na filmu, diva sa tri Oskara, daleko više vanvremenskih uloga, poezijom u osmehu, ona zbog koje se Bogart peo na kutiju za cipele da bi joj stajao ravnopravno u sceni, ona koju je Grant doživljavao kao sestru, a Hičkok kao tajnu simpatiju. Ona pred kojom je ovaj poslednji i plakao, što mu se nikad pre, niti kasnije nije dogodilo... možda je to jedini zabeleženi dokaz da je i Master bio čovek. "Kazablanka", "Ozloglašena", "Začaran", "Gaslight", "Za kim zvone zvona", "Putovanje za Italiju", "Jesenja sonata" i još mnogo naslova pečatiraju njenu karijeru kao jednu od najznačajnijih među glumicama.
A baš je fina bila i Klodet, što zbog onog jabučastog oblika lica, te sveže kremastog glasa, ali pre svega što niste mogli od nje osetiti slabost, nesnalaženje, što je mogla čak i na nivou muški kvalitetnog humora da drži svoju stranu pred divovima tadašnjeg glumišta i da to izgleda i zvuči kao pesma.
Oskara je dobila za "Dogodilo se jedne noći", romantičnu komediju koja je početak i vrhunac romantičnih komedija kakve znamo, u kojoj nije samo pokazivala butku na ime autostopa, već plivala do "Kralja" leptir-stilom kroz celu stvar stvorivši hemiju za 105 minuta kakvu ni Hajzenberg ne bi mogao da objasni. Pored toga je bila Kleopatra pre Liz Tejlor i Dušice Ilić, za mnoge The Kleopatra, a "Midnight", "The Palm Beach story", "Since you went away" i mnogi drugi naslovi njene filmografije ostaju sočni plodovi tadašnjeg rodnog Holivuda. A i Američki filmski institut ju je takođe odlikovao pre deceniju i nešto, stavivši je na listu najvećih ženskih zvezda Zlatnog doba, i to na poziciju broj 12 (izmeđ Stenvikove i Kelijeve, da joj nije loše).