Nemoj biti tako tvrdoglav. Secam se kada je Cecu nazvala neka zena u kontakt emisiji i kazala da nosi njen medaljon oko vrata koji je ukraden sa masom drugih stvari u ratu. Secam se kakvi su se bogatili tim ratom i izivljavali na nasim ulicama, secam se kako je u Zvorniku pokredeno sve zivo, secam se kako je Marko zaradio od branja voca, secam kada je moja baka imala 5DEM penziju, secam se kako je Mladic postupao bahato prema svima, secam se kada je naterao onog muslimana da se krsti i izivljavao se, secam se kada su decu ubijali sa licem prema zemlji i dobro se secam recenice mog deke, starog vojnog pukovnika - gradjanski verski rat je nesto najstrasnije sto jedan narod moze zadesiti nema tu pravog i krivog, svi su krivi.
Nisi heroj ako si pobio ljude, heroj si ako izadjes i javno branis svaki svoj izbor i svaku svoju odluku. Kada to uradi postovacu ga, do tada sve sto od mene dobiti moze je cist prezir. Mislite da je rat samo vas okrznuo, mislite da smo mi ziveli u Svajcarskoj za to vreme, grdno se varate...ja bih i tvom idolu na slicici i Mladicu najpre sudila u Srbiji pa ih tek onda poslala u tu fikciju od Haga. Moja baka je hrabrija od tvog generala jer je kraj svojih izbora uvek stajala kao covek sto on nikada nije ucinio i zato on za mene nikada nece biti covek pre svega. Vodio je decu u rat koja su ginula na osnovu njegovih naredjenja a svoj zivot ceni kao da je boziji u pitanju. Uzmi knjigu dnevnik ratnog hirurga pa procitaj od ljudi koji su se borili preko 1000 dana, a ako mislis da smo mi neki snobovi koji bi prodali Srbiju recicu ti samo da je su i kolegin i moj otac bili u ratu sve vreme, da je cela moja porodica bila na koridoru ali nisam toliko zaslepljena da ne vidim realnost a mozda bas zbog toga i razmisljam kako razmisljam. Sa daljine je lako biti filozof i ovde se svaka prica izmedju nas zavrsava.