Koliko je Šopenhauer pametniji od nas ?

Biće da ti još nisi upoznao ni samoga sebe zato ti je i misao tako nedorečena i, vrlo često, kontradiktoran si samome sebi … Tu intuitivnost u sebi, tu istinu nad istinama, mišlju nad mislima i dušom nad dušama, nepravilno, baš onako odokativno, shvataš i, biće da zbog nekakvog, meni nerazumljivog, straha - verovatno nekakvih dogmi, izražavaš pokušavajući, neuspelo, da to uobličiš sa nečim logičnim … Bog je za mene Dušina duša, isto što nam je i telo od roditelja, i to se poštuje, to je ono u nama, a ljubav je namenjena onim koji nam duši blagougađaju … Bezuslovnost je glupost - normalan čovek ništa, pogotovo ne sebe, nekome ne daje bez očekivanja … ;)


Pokaži mi na moju kontradiktornost, navedi citat i objasni meni neupućenom kako treba da mislim.
Dušina duša , svašta... znaš li ti šta je duša?
NE ZNAŠ.
Duša je inicijalna namjera svorena u Svijesti apsoluta, u Bogu.
To je ideja koja ima svoj plan samorealizacije.
Bog nije nikakva Ideja, već nosilac svih ideja itd...
 
Duša je entelehija koja daje život telu, ousii … Na druge gluposti ne odgovaram - imam pametnija posla … ;)

Naravno da duša daje život tijelu ali kako i zašto, to je drugo pitanje.
Postoji mehanizam kroz koji tjelesna stvarnost postaje i duša u tom mehanizmu ima svoju ulogu.
Sad to 'entelehija' treba da bude tako jak argument da sve treba da stane i da ti se pokloni.
Smiješno. Imaš li ti neko neposredno iskustvo?
 
Da, to je za tebe pitanje na koje ne znaš da odgovoriš … Da si filozof znao bi da je u fokusu interesovanja filozofa upravo uzrok, a ne posledica - time se bavi usko profilisana nauka … ;)


Ma idi.
Šta je uzrok stvaranju duše?
Zašto i kako se duša manifestuje?


Koga je briga šta je u fokusu filozofa, niti si filozof niti znaš o čemu pričaš.
Uzrok se uvijek može pronaći u posledici.
Međutim, poenta je da se na metafizičkom nivou uzrok osvijesti prije njegove manifestacije, kada se jedino može vidjeti u posledici.
Na taj način se anulira nužnost a na njeno mjesto se postavlja realnost kreirana svjesnikm izborom.
Duša je pri tom uvijek prisutana ali nije uvijek u fokusu pažnje bića-apsoluta, te se dešava da intelekt preuzme (kao u tvom slučaju) odlučivanje u svoje ruke
kada se stvaraju logički zaključci stvoreni na prevodu impulsa duše... a koji su skoro u svakom slučaju iskrivljeni prevodi njenih iskonskih namjera.
 
Филозофска мисао се развијала вековима, кроз генерације, надограђивањем. Као и у свим другим областима људског знања.

Али из неког недотупавог разлога, људи мисле да у филозофији, ето, неко седне, па у доколици, из малог мозга, проспе своја мишљења о свету и животу.

Не пада им на памет да се рецимо лече код неког самозваног лекара, који је из главе измислио лекове, или купе превозно средство направљено у "домаћој радиности", или направе себи, ето тако, компјутер "из главе" .

Али када је филозофија у питању мисле да ту нема никаквих сазнања, никаквих открића, никакве надоградње. Да свако блебеће из малог мозга шта му се ћефне.

Шопенхауер је живео у доба врхунца филозофије. У доба када смо дошли до поделе на појаву и ствар по себи, и самим тим до граница људског сазнања уопште. Одатле нема даље. То је врхунац. После њега може се парафразирати али се ништа ново не може рећи.

Зато ће онај коме је стало до сазнања суштине света и живота Шопенхаурову филозофију узети као органон.

Не зато што је он као индивидуа најпаметнији, већ зато што је његова филозофија квинтесенција филозофије уопште.

Ko kaze da nema dalje?
Uvek ista stvar, svojim razmisljanjima prigrliti ceo svet.
Npr kastaneda je pisao da treba isprazniti tonal da bi usao u nagual, svi smo culi da treba isprazniti um,
ili npr zen pricu gde ucitelj preliva soljicu uceniku objasnjavajuci praznjenje uma. Jedino filozofija propagira
da sa punim umom mozes iskusiti stvar po sebi. Ok Sop je dosao do podele i sta onda. To nije kraj to je pocetak.
Odatle krece priprema tj transformacija uma da bi mogao da pojmi stvar po sebi. Filozofi su tu stali jer ih mrzi
da izlaze napolje. Sledeca stvar od te podele nije napred ka stvari po sebi nego resavanje vezanosti
za pojavu. Tu u startu postaje vidljivo koliko je ego jos jak, i koliko su emocije nesredjene.
Npr ako je ta podela apsolutno znanje zasto nisu ispunjeni oni koji je znaju, to je u najmanju ruku
neuverljivo da je tako visoko znanje neupotrebljivo u smislu dobrog osecaja. I
ovde na forumu koliko se ljudi upinju da njihova teorija bude prihvacena kao najjaca.
Pozabavite se emocijama da budu jake i stabilne, dajuci izrazavajuci,
sta ce vam intelekt ako ste psihicki i emotivno tanki
 
Ko kaze da nema dalje?
Uvek ista stvar, svojim razmisljanjima prigrliti ceo svet.
Npr kastaneda je pisao da treba isprazniti tonal da bi usao u nagual, svi smo culi da treba isprazniti um,
ili npr zen pricu gde ucitelj preliva soljicu uceniku objasnjavajuci praznjenje uma. Jedino filozofija propagira
da sa punim umom mozes iskusiti stvar po sebi. Ok Sop je dosao do podele i sta onda. To nije kraj to je pocetak.

To je kraj могућности људског сазнања. После тога сазнање нема шта даље рећи, наишло је на зид.

Како каже Шопенхауер:

Šta je stvar po sebi to nisam rekao nikada, jer to ne znam. Ali u njoj je volja za život. A šta je Ono sem, kad Ovo više nije, ili još nije - to je transcendentni problem, tj. takav čije rešenje oblici našeg intelekta, koji su proste funkcije mozga određenog za službu pojavama individualne volje, uopšte nikad ne mogu da shvate i misle. Tako da mi, i kada bi nam se oni zaista otkrili, ne bismo od toga ništa razumeli."

Forme intelekta uopšte nisu prikladne ovde-postavljenim problemima, i čak ako bi njihovo rešenje bilo dato, ono ne bi bio takvo da ga možemo shvatiti. Zato se mi sa svojim intelektom, tim pukim oruđem volje, svuda sudaramo s nerešivim problemima kao sa zidovima svoje tamnice.

Sopenhauer

То је крај за сазнање, али не и за интуицију, другу моћ духа. Јер ми нисмо чисто сазнајућа бића. Наши корени су у ствари по себи и иако исту не можемо сазнати, интуитивно је можемо барем наслутити.

Међутим, таква искуства нису саопштива, она нису сазнања. Филозофија нас може довести до њих, и то је све. А како смо писали на другим темама, и када нас до истих доведе, искуства приближења ствари по себи трају само неколико тренутака. Постоји механизам који једноставно не дозвољава да провиримо изван своје просторно временске тамнице.

Таква ситуација се наравно не свиђа разним гуруима, врачевима, месијама, свештеницима, шарлатанима, који би да продају народу своју метафизику, своја "онострана" сазнања.
 
Како каже Шопенхауер:
"Šta je stvar po sebi to nisam rekao nikada, jer to ne znam. Ali u njoj je volja za život. A šta je Ono sem, kad Ovo više nije, ili još nije - to je transcendentni problem, tj. takav čije rešenje oblici našeg intelekta, koji su proste funkcije mozga određenog za službu pojavama individualne volje, uopšte nikad ne mogu da shvate i misle. Tako da mi, i kada bi nam se oni zaista otkrili, ne bismo od toga ništa razumeli."

Emoj Ozimane...ti i Šopi nkad filozofi... Čitava filozifija vam stala u "stvar po sebi", a šta je "stvar po sebi ...e to ne znamo...to je nesaznajno... do mojega!

Pa da vas Ljubo o tome malo pouči:

"Stvar po sebi" je ono što postoji samo po sebi, od uvek i za uvek, kao svoj i uzrok i posledica, tako što se večito pretače kroz svoja tri prirodna oblika i stanja, sve uz pomoć svojih sedam fizičkih i psihičkih sposobnostgi i radnji: naprezanja, kretanja, opažanja, osećanja, pamćenja, mišljenja i razumevanja.

Tu "stvar po sebi", filozofi zovu imenom "bitak", vernici, imenom "Bog", psiholozi imenom "Svest", dok ona sama sebe zove imenom "Ja".

Ni više, ni manje, što se može i treba znati o "stvari po sebi".... OVDE:

 
Naravno da je pametniji, zašto je egomanijacima to teško da priznaju (a Svetu kao volji i predstavi nisu ni prišli, a kamoli razumeli osnovne premise, kao što ne razumeju ni bazičnu podelu na stvar po sebi i pojavu i paušalno ubacuju solipsizam kako im se ćefne).

Normalna, nezdravim narcizmom neposednuta osoba nadograđuje sebe na radu onih pre njih, sa poštovanjem uzima što joj je dato i uvodi to u svoj život.
Neslepi sledbenik takođe može i da kritikuje crte ličnosti filozofa dok istovremeno razlučuje ličnu psihopatologiju od vrednosti njegovog filozofskog dela.
 
Ima tu istine, narocito kada proradi egomanijacki elementi onih koji su razumeli otkrica cuvenih umova ciji je najveci doprinos svetu kontrola svesti....problem nastaje kada se otkrije da se iza tog znanja nalazi slobodno tumacenje tumacenja, pa se od jednostavnih zakljucaka stvori cela filozofija ....a od filozofa kultna licnost....radi promocije egomanijaka...
 
Slažem se što se tiče Lajbnica, a Šopi je za mene bio i ostao jedan obični šarlatan i neznalica … Crna p(T)ica sa dva lica …

Šopi je najveći moderni filozof uz Kanta.

Njih dvojica zajedno sa Lajbnicom (svi su dogmatičari) predstavljaju Anđele Čuvare onoga što je ostalo od evropske umnosti.

Zamahuju svojim svetlosnim mačevima i skidaju glave materijalističkoj anglo-jevrejskoj Hidri koja sikće skepsom i bljuje sile nihilizma iz žvala svojih adskih.
 
To je kraj могућности људског сазнања. После тога сазнање нема шта даље рећи, наишло је на зид.

Како каже Шопенхауер:



То је крај за сазнање, али не и за интуицију, другу моћ духа. Јер ми нисмо чисто сазнајућа бића. Наши корени су у ствари по себи и иако исту не можемо сазнати, интуитивно је можемо барем наслутити.

Међутим, таква искуства нису саопштива, она нису сазнања. Филозофија нас може довести до њих, и то је све. А како смо писали на другим темама, и када нас до истих доведе, искуства приближења ствари по себи трају само неколико тренутака. Постоји механизам који једноставно не дозвољава да провиримо изван своје просторно временске тамнице.

Таква ситуација се наравно не свиђа разним гуруима, врачевима, месијама, свештеницима, шарлатанима, који би да продају народу своју метафизику, своја "онострана" сазнања.



dobro zar sam ne vidiš koliko ovaj tvoj post ima šupljina. kao prvo tvrditi sa sigurnošću da nema dalje je samo po sebi smešno. sam šop priznaje da je intelekt neprikladan. zar nije onda još smešnije što se filozofi drže intelekta kao pijan plota. što ne sledite šopija i ovde kad vam je najveći? a tek što priznaje da ne zna šta je stvar po sebi ali sigurno nema dalje..
to što pišeš za intuiciju ima smisla ali vidi se da ne poznaješ tu temu već nagađaš.
I to, "postoji mehanizam" to je tek lupanje u nagađanju. sam si donekle dao odgovor ali ne povezuješ jer ne razmišljaš u tom pravcu. upravo sve što znamo što smo naučili doživeli mislili smislili osetili itd, sve to spada u intelekt razum emocije ego strahove itd. intuicija je nešto drugo.
i upravo intelekt tj preciznije ego ne dozvoljava intuiciji da se proširi u umu, ili kao percepcija i spoznaja ili stanje svesti, nema tu nikakvog mehanizma koji nešto brani, vrata intuitivne percepcije su zatvorena jer nemaš ključ da ih otvoriš, možeš samo da gledaš kroz ključaonicu. kao da guliš luk sloj po sloj, ne možeš da dođeš do 3. sloja ako nisi ogulio 4. i 5.
upravo srazmerno ispražnjenosti uma od intelekta emocija i ega
otvara se prostor za veću intuiciju koja postaje ne samo način spoznaje nego i nivo svesti.
ali kakve su šanse da se neki filozof ostavi filozofiranja i zaputi se u prostor u kom
intelekt ništa ne vredi a sasvim nove stvari upravljaju čovekom jer on više ne upravlja kao u egu i intelektu. tu dolazi do potpunog nedostatka hrabrosti od strane filozofa ali i same volje da se ide tim putem jer lakše je praviti se pametan a ne rešiti ni način kako da izrazimo svoju emociju da bi mogli da je transformišemo.
pražnjenje uma je spor i težak proces da bi se otvorio prostor za intuiciju. upravo ta priča o par sekundi je šarlatanstvo
 
Poslednja izmena:
otvara se prostor za veću intuiciju koja postaje ne samo način spoznaje nego i nivo svesti.
ali kakve su šanse da se neki filozof ostavi filozofiranja i zaputi se u prostor u kom
intelekt ništa ne vredi a sasvim nove stvari upravljaju čovekom jer on više ne upravlja kao u egu i intelektu. tu dolazi do potpunog nedostatka hrabrosti od strane filozofa ali i same volje da se ide tim putem jer lakše je praviti se pametan a ne rešiti ni način kako da izrazimo svoju emociju da bi mogli da je transformišemo.
pražnjenje uma je spor i težak proces da bi se otvorio prostor za intuiciju. upravo ta priča o par sekundi je šarlatanstvo

Дакле, та твоја "трансцендентна искуства" изгледају тако што, ето, и даље у телу, шеташ тамо и вамо, пун љубави.

Та патетика се продаје као спознаја ствари по себи.

Научи прво шта је подела на појаву и "ствар по себи". Сам тај увид јесте достигнуће које из основа мења поглед на живот и свет. Сваки филозоф који је дошао само до тог основног увида у идеалитет опажајног света, ништа више, досегао је духовни развој о коме ви разни "просветљени" можете само да сањате.
 
Дакле, та твоја "трансцендентна искуства" изгледају тако што, ето, и даље у телу, шеташ тамо и вамо, пун љубави.

Та патетика се продаје као спознаја ствари по себи.

Научи прво шта је подела на појаву и "ствар по себи". Сам тај увид јесте достигнуће које из основа мења поглед на живот и свет. Сваки филозоф који је дошао само до тог основног увида у идеалитет опажајног света, ништа више, досегао је духовни развој о коме ви разни "просветљени" можете само да сањате.
у почетку
створи бог
небо и земљу?
 
Дакле, та твоја "трансцендентна искуства" изгледају тако што, ето, и даље у телу, шеташ тамо и вамо, пун љубави.

Та патетика се продаје као спознаја ствари по себи.

Научи прво шта је подела на појаву и "ствар по себи". Сам тај увид јесте достигнуће које из основа мења поглед на живот и свет. Сваки филозоф који је дошао само до тог основног увида у идеалитет опажајног света, ништа више, досегао је духовни развој о коме ви разни "просветљени" можете само да сањате.


Pliz razmišljaj malo svojom glavudžom.
Nego kako nego pun ljubavi, kako drugačije, da ideš smoren kroz duhovni razvoj? :)
Ko kaže da si i dalje u telu, gde sam ja to rekao, iz čega si to zaključio?
Spoznaja ne samo da nije više intelektualna nego nije ni telesna, transformacija uma da bi mogao da pojmi stvar po sebi.
Moraš da "iskočiš" iz uma, tu knjige ne pomažu.
Kažeš, nauči prvo šta je pojava a šta stvar po sebi a i Šop priznaje da ne zna šta je stvar po sebi. Ti znaš?
Umeš li da kažeš nešto o toj stvari osim da se gađaš terminima, nešto jednostavno npr kakav te osećaj prožima u iskustvu
stvari po sebi.
I kako to menja pogled na život iz osnova, tako da odbijaš da ga živiš? Kako ćeš onda shvatiti pojavu?
I znači ti si dosegao duhovni razvoj o kom mi ostali možemo samo da sanjamo. Zar nije to obrambeni mehanizam tvrdog ega
koji zatvoren u svoju ljušturu ubeđuje sam sebe da je izabrao pravi put.
Iskuliraj malo samog sebe, nije patetika, uporno ti postoji neka druga strana sa koje
bogovi i sveštenici i ljubav pokušavaju da ti istrgnu istinu iz grudi a ti je herojski braniš. Intelekt te vodi u stranputicu kao i većinu filozofa. Idi voli nešto
 

Back
Top