Odmah moram da razocaram pojedince, da ne nudim nikakav posao... vec me zanima diskusija na ovu temu...
Pa cu ukratko obrazloziti zasto sam zapoceo temu, i zasto su pojedinci, kako bi moj drugar rekao "osudjeni da budu bogati" a vecina "osudjena da bude siromasna"...
Ovako, kroz zivot se trudim, da u svakom pogledu dostignem maksimum, dakle da proputujem sto vise, da postignem sto veci stepen obrazovanja, da imam kvalitetne prijatelje... kvalitetnu devojku... jednostavno da mi zivot bude ispunjen. E sad, nezaobilazna stavka svega toga jeste i potpuna finansijska nesigurnost.
Razmisljajuci vec duze vremena, kako doci do para, kako zaraditi van regularnog posla... citajuci milion knjiga i clanaka na tu temu... poceo sam da dobijam ideje, sve vise i vise ideja... puno ideja
I krenuo sam u idejnu realizaciju svega toga, dakle sklapanje kockica na papiru... i aktiviranje onih koje poznajem, za koje mislim da su kompetentni i kvalitetni, da se posao zapocne.
Jasno mi je, da se pare ne mogu stvoriti preko noci, potrebno je da se vredno radi, godinu-dve-tri... i da se tek tada ako se posao dobro razvio, a krenulo se od nule, mogu ocekivati jako dobri rezultati...
Gde nastaje problem... kad ljudima predocite ideju... i kazete, da stvari stoje tako i tako, da je ulaganje toliko minimalno, u stvari bolje receno zanemarljivo ili nepostojece u ekonomskom smislu... ali naravno, mora se ulozti vremena itruda... uglavnom slusam izgovore "brateeee ja cekam biro, gde da se cimamo dva meseca za dzabe" i slicno sto se moze staviti pod taj kalup...
Posto mi je to postalo toliko karakteristicno, poceo sam diskretno sa ljudima otvarati pitanja na slicne teme... odnosno od cega nameravaju da se finansiraju u buducnosti... i posebno su mi bili interesantni odgovori studenata, koji takoreci svi cekaju biro... ili kobajagi idu u inostranstvo....
Da li je moguce da smo toliko neradna nacija....
Da li je moguce da toliko malo njih zeli da se potrudi...
Naravno, u ovaj deo ne racunam onaj deo ljudi sa kojima se srecem i koji imaju puno ili jako puno para...
Ako neko ima misljenje ... neka podeli... Hvala
Pa cu ukratko obrazloziti zasto sam zapoceo temu, i zasto su pojedinci, kako bi moj drugar rekao "osudjeni da budu bogati" a vecina "osudjena da bude siromasna"...
Ovako, kroz zivot se trudim, da u svakom pogledu dostignem maksimum, dakle da proputujem sto vise, da postignem sto veci stepen obrazovanja, da imam kvalitetne prijatelje... kvalitetnu devojku... jednostavno da mi zivot bude ispunjen. E sad, nezaobilazna stavka svega toga jeste i potpuna finansijska nesigurnost.
Razmisljajuci vec duze vremena, kako doci do para, kako zaraditi van regularnog posla... citajuci milion knjiga i clanaka na tu temu... poceo sam da dobijam ideje, sve vise i vise ideja... puno ideja
I krenuo sam u idejnu realizaciju svega toga, dakle sklapanje kockica na papiru... i aktiviranje onih koje poznajem, za koje mislim da su kompetentni i kvalitetni, da se posao zapocne.
Jasno mi je, da se pare ne mogu stvoriti preko noci, potrebno je da se vredno radi, godinu-dve-tri... i da se tek tada ako se posao dobro razvio, a krenulo se od nule, mogu ocekivati jako dobri rezultati...
Gde nastaje problem... kad ljudima predocite ideju... i kazete, da stvari stoje tako i tako, da je ulaganje toliko minimalno, u stvari bolje receno zanemarljivo ili nepostojece u ekonomskom smislu... ali naravno, mora se ulozti vremena itruda... uglavnom slusam izgovore "brateeee ja cekam biro, gde da se cimamo dva meseca za dzabe" i slicno sto se moze staviti pod taj kalup...
Posto mi je to postalo toliko karakteristicno, poceo sam diskretno sa ljudima otvarati pitanja na slicne teme... odnosno od cega nameravaju da se finansiraju u buducnosti... i posebno su mi bili interesantni odgovori studenata, koji takoreci svi cekaju biro... ili kobajagi idu u inostranstvo....
Da li je moguce da smo toliko neradna nacija....
Da li je moguce da toliko malo njih zeli da se potrudi...
Naravno, u ovaj deo ne racunam onaj deo ljudi sa kojima se srecem i koji imaju puno ili jako puno para...
Ako neko ima misljenje ... neka podeli... Hvala