,,Ko ne voli Dabić Rašu,..``

Niko na ruzniji nacin nije predstavio ove nase krajeve u svetu od Emira Kusturice u svojim filmovima..

Sve sa onim ciganima koji prodaju decu, raznim budalama i pijandurama, i guskama koje lete u svim filmovima,
kao i socijalnom patologijom na sve strane,
kao da je samo to dominantno u ovoj sredini.
Strasno nesto.
 
"Ko ne voli Dabić Rašu, popušio karu našu“

....................................................................................
Еботе......има читав кабинет са саветницима из ИДОЛА заједно са САВЕТОВАНИМ.........да стану у РЕД...............НЕМАЊА.............треба да промени назив групе у *ДОЗВОЉЕНО ПУШЕЊЕ за природно надарене или обдарене у односу на двојност полова у једном...нормално полу*..............a за ЊУ у ЊЕМУ или ЊЕГА у ЊОЈ.............не сумњам...и то преко реда или преко *везе*........................... :hahaha::hahaha:
 
Niko na ruzniji nacin nije predstavio ove nase krajeve u svetu od Emira Kusturice u svojim filmovima..

Sve sa onim ciganima koji prodaju decu, raznim budalama i pijandurama, i guskama koje lete u svim filmovima,
kao i socijalnom patologijom na sve strane,
kao da je samo to dominantno u ovoj sredini.
Strasno nesto.

..pa jel' neshto lagao?..i usput guske su iz "skupljacha perja"..
 
Niko na ruzniji nacin nije predstavio ove nase krajeve u svetu od Emira Kusturice u svojim filmovima..

Sve sa onim ciganima koji prodaju decu, raznim budalama i pijandurama, i guskama koje lete u svim filmovima,
kao i socijalnom patologijom na sve strane,
kao da je samo to dominantno u ovoj sredini.
Strasno nesto.

Кустурица је следбеник италијанског неореализма, па кад је једна велика нација у сваком погледу, а у култури
посебно, као Италијани, могла да има критички став према друштвеним појавама и да тако прослави своју
послератну кинематографију, зашто не би могао и Куста, својим специфичним погледом на свет, тим пре јер
је такав његов поглед на свет овенчан бројним значајним признањима.

Једино што је страшно у целој причи је згражавање малограђана и медиокритета, а сви такви могу само да му
пљуну под прозор.

http://forum.krstarica.com/showpost.php?p=4998414&postcount=33
(Италијански неореализам)
 
Kusta je glup. Snima tu nesto o ciganima, nekoj sirotinji, ovo-ono, mesto da snima nesto o urbanoj Srbiji.

Evo ja cu da mu predlozim scenario: dve mlade biseksualke sa Vracara, konceptualne umetnice, upoznaju mladog borca za ljudska prava (u invalidskim kolicima) koga je otac, pop, silovao tako da je alijenizovan i istraumiran i time, a i povijesnom zbiljom Srbije.

Ljubavne tenzije medju njima - jedna od devojaka ne zeli da se poda falusokratiji, dok druga oseca vise od prijateljstva ka trecem, sto donekle ugrozava njene umetnicko-seksualne odnose sa prvom - rastu i rastu, prozete povremenim dijalozima o konsenzualnoj prirodi stvarnosti i snovima one prve u kojima leti nad Njujorkom, gde vidi samo zene, zene svih boja, a onda nastupa miting u Beogradu kada klerofastisticke snage drze moleban i pale ambasade.

U raspletu, popovi i razulareni cetnici (sto je jedno isto) ubijaju onog mladica (dug kadar praznih kolica kako se kotrljaju niz Branicevsku ulicu, pa sve pored zapaljenih kontejnera), ona druga devojka sece svoju kosu kao simbol rastanka sa srpskom fasistickom prosloscu, a ona treca odlazi u Njujork i nasmejano se seta Brodvejem... ali se u zadnjem kadru vidi da se u stvari obesila, i da je taj njen Njujork samo mastarija umiruceg uma.

Prilazi joj Ceda, dotice joj nogu... ona se zaljulja na onom konopcu. Njemu iz oka potece jedna suza i on krene da zavrce svoj levi rukav.

Fade into grey. Fin.
 
Кустурица је следбеник италијанског неореализма, па кад је једна велика нација у сваком погледу, а у култури
посебно, као Италијани, могла да има критички став према друштвеним појавама и да тако прослави своју
послератну кинематографију, зашто не би могао и Куста, својим специфичним погледом на свет, тим пре јер
је такав његов поглед на свет овенчан бројним значајним признањима.

Једино што је страшно у целој причи је згражавање малограђана и медиокритета, а сви такви могу само да му
пљуну под прозор.

http://forum.krstarica.com/showpost.php?p=4998414&postcount=33
(Италијански неореализам)

Da, pa ne primecujem nesto da svet gleda na Italiju kao leglo prljavstine i ljudskog dna...ma to je strasno...
skoro sam bio u poziciji da branim Kusturicu(iako imamo dijametralno suprotne politicke stavove) od "srpskih nacionalista" koji ga optuzuju za slicne stvari koje sam gore mogao procitati...uz cuvene inteligentne izjave "neka ide u Instambul Turcin"..."prikazuje nas kao Cigane"..."oteo je celu Mokru Goru da se baskari po njoj" (napravio neki par prirode, pa mi seljaci ne mozemo vise da secemo drvo nekaznjeno ili da natezemo ovce po planinama a da nas ne voajerise belosvetska gamad)...
Doduse mislim, da i on bira pogresno drustvo, koje, tvrdim, privatno prica upravo ovako...ali ja ga gledam kao umetnika i antiglobalistu, pre svega...ostalo ostavljam opterecenim umovima na "kreaciju"
 
Niko na ruzniji nacin nije predstavio ove nase krajeve u svetu od Emira Kusturice u svojim filmovima..

Sve sa onim ciganima koji prodaju decu, raznim budalama i pijandurama, i guskama koje lete u svim filmovima,
kao i socijalnom patologijom na sve strane,
kao da je samo to dominantno u ovoj sredini.
Strasno nesto.

Zato danas kad dodju stranci u Guču, kažu "obožavam ovu cigansku muziku", i pojma nemaju da Srbija nije zemlja cigana...
 
http://www.kurir-info.rs/clanak/vesti/kurir-28-01-2009/pusenje-nije-zabranjeno

Emir Kusturica na koncertu No smoking orkestra u Minhenu promovisao pesmu o Karadžiću u kojoj ključni stih glasi: „Ko ne voli Dabić Rašu, popušio karu našu“

BEOGRAD - Emir Kusturica opet je uzdrmao Evropu, ali ovog puta ne nekim novim filmskim remek-delom. Na koncertu svog benda No smoking orkestra u Minhenu premijerno je izveo novu pesmu, čiji ključni refren glasi: „Ko ne voli Dabić Rašu, popušio karu našu“. Ovaj nastup u Bavarskoj okarakterisan je kao pravi skandal, zbog čega se diglo nemačko društvo za ugrožene narode. Nemcima su se pridružili i Hrvati, podsećajući kako je Emir promenio ime u Nemanja, krstio se i postao „velikosrbinom“.

- Kusturica je obradio pesmu Džonija Keša „Traženi čovek“, a njegovi nastupi sa skupinom No smoking orkestra već godinama služe za reklamiranje kod njega nenadano probuđenog velikosrpstva i veličanje ratnih zločinaca, koje on očito smatra svojim herojima - piše hrvatska štampa pozivajući se na svoje nemačke kolege.

S druge strane, Luku Karadžića, brata utamničenog bivšeg predsednika Republike Srpske, veoma su obradovali Kusturičini stihovi.

- Drago mi je što takav čovek i umetnik poštuje moga brata. Kusturica je i moj brat, veoma ga volim, zaista cenim njegov umetnički rad. On je svestan svoga korena i porekla, što mnogi zaboravljaju. Kad ga napadaju, muslimani i Hrvati mu samo dižu cenu. Da ga hvale, ne daj Bože, pomislio bi da nije negde pogrešio. On je svetsko ime, ne može mu niko ništa - poručuje Luka Karadžić.
Frontmen Riblje čorbe Bora Đorđević, još jedan pisac provokativnih tekstova, takođe se obradovao kad je čuo pesmu o Radovanu.
- Više volim Mladića od Borisa Tadića! - prokomentarisao je Bora Čorba u svom stilu.

Ni književnik Momo Kapor nije mogao da sakrije oduševljenje najnovijim Kusturičinim „performansom“.
- Kusturica je ponovo pokazao da je veliki čovek koji se ne boji ničega. U trenutku kad je ceo svet protiv Radovana Karadžića, on uspeva da smogne snage da progovori kroz narodna usta, i to naizgled skarednom pesmicom. Ali, pesmom u kojoj ima srpskog inata, duhovitosti, oštrine i skrivenog ponosa. Zašto se zgražavati zbog lascivnih izraza? Zar oni nisu popisani u Vukovom „Crvenom banu“? Lepo je što čovek takvog formata, genijalan režiser, graditelj najčudnijeg grada na svetu, diže svoj glas, makar i kroz muziku Zabranjenog pušenja. I to usred Nemačke!

Matija Bećković, blizak Kusturičin prijatelj, nije želeo posebno da komentariše pesmu u kojoj se pominje Radovan Karadžić. Ipak, kad smo mu je pročitali, slatko se ismejao.



P.S.Ljudi,.ovo je fenomenalno,..z:dm4:
 
Kusta je glup. Snima tu nesto o ciganima, nekoj sirotinji, ovo-ono, mesto da snima nesto o urbanoj Srbiji.

Evo ja cu da mu predlozim scenario: dve mlade biseksualke sa Vracara, konceptualne umetnice, upoznaju mladog borca za ljudska prava (u invalidskim kolicima) koga je otac, pop, silovao tako da je alijenizovan i istraumiran i time, a i povijesnom zbiljom Srbije.

Ljubavne tenzije medju njima - jedna od devojaka ne zeli da se poda falusokratiji, dok druga oseca vise od prijateljstva ka trecem, sto donekle ugrozava njene umetnicko-seksualne odnose sa prvom - rastu i rastu, prozete povremenim dijalozima o konsenzualnoj prirodi stvarnosti i snovima one prve u kojima leti nad Njujorkom, gde vidi samo zene, zene svih boja, a onda nastupa miting u Beogradu kada klerofastisticke snage drze moleban i pale ambasade.

U raspletu, popovi i razulareni cetnici (sto je jedno isto) ubijaju onog mladica (dug kadar praznih kolica kako se kotrljaju niz Branicevsku ulicu, pa sve pored zapaljenih kontejnera), ona druga devojka sece svoju kosu kao simbol rastanka sa srpskom fasistickom prosloscu, a ona treca odlazi u Njujork i nasmejano se seta Brodvejem... ali se u zadnjem kadru vidi da se u stvari obesila, i da je taj njen Njujork samo mastarija umiruceg uma.

Prilazi joj Ceda, dotice joj nogu... ona se zaljulja na onom konopcu. Njemu iz oka potece jedna suza i on krene da zavrce svoj levi rukav.

Fade into grey. Fin.

:hahaha:
:ok:
Nastavak Underground-a, indeed!
Pobedo, I like the way you think!
 
Kusta je glup. Snima tu nesto o ciganima, nekoj sirotinji, ovo-ono, mesto da snima nesto o urbanoj Srbiji.

Evo ja cu da mu predlozim scenario: dve mlade biseksualke sa Vracara, konceptualne umetnice, upoznaju mladog borca za ljudska prava (u invalidskim kolicima) koga je otac, pop, silovao tako da je alijenizovan i istraumiran i time, a i povijesnom zbiljom Srbije.

Ljubavne tenzije medju njima - jedna od devojaka ne zeli da se poda falusokratiji, dok druga oseca vise od prijateljstva ka trecem, sto donekle ugrozava njene umetnicko-seksualne odnose sa prvom - rastu i rastu, prozete povremenim dijalozima o konsenzualnoj prirodi stvarnosti i snovima one prve u kojima leti nad Njujorkom, gde vidi samo zene, zene svih boja, a onda nastupa miting u Beogradu kada klerofastisticke snage drze moleban i pale ambasade.

U raspletu, popovi i razulareni cetnici (sto je jedno isto) ubijaju onog mladica (dug kadar praznih kolica kako se kotrljaju niz Branicevsku ulicu, pa sve pored zapaljenih kontejnera), ona druga devojka sece svoju kosu kao simbol rastanka sa srpskom fasistickom prosloscu, a ona treca odlazi u Njujork i nasmejano se seta Brodvejem... ali se u zadnjem kadru vidi da se u stvari obesila, i da je taj njen Njujork samo mastarija umiruceg uma.

Prilazi joj Ceda, dotice joj nogu... ona se zaljulja na onom konopcu. Njemu iz oka potece jedna suza i on krene da zavrce svoj levi rukav.

Fade into grey. Fin.

Neshto slichno je vec snimljeno
zove se
Zemlja ljubavi istine i slobode
 
Kusta je glup. Snima tu nesto o ciganima, nekoj sirotinji, ovo-ono, mesto da snima nesto o urbanoj Srbiji.

Evo ja cu da mu predlozim scenario: dve mlade biseksualke sa Vracara, konceptualne umetnice, upoznaju mladog borca za ljudska prava (u invalidskim kolicima) koga je otac, pop, silovao tako da je alijenizovan i istraumiran i time, a i povijesnom zbiljom Srbije.

Ljubavne tenzije medju njima - jedna od devojaka ne zeli da se poda falusokratiji, dok druga oseca vise od prijateljstva ka trecem, sto donekle ugrozava njene umetnicko-seksualne odnose sa prvom - rastu i rastu, prozete povremenim dijalozima o konsenzualnoj prirodi stvarnosti i snovima one prve u kojima leti nad Njujorkom, gde vidi samo zene, zene svih boja, a onda nastupa miting u Beogradu kada klerofastisticke snage drze moleban i pale ambasade.

U raspletu, popovi i razulareni cetnici (sto je jedno isto) ubijaju onog mladica (dug kadar praznih kolica kako se kotrljaju niz Branicevsku ulicu, pa sve pored zapaljenih kontejnera), ona druga devojka sece svoju kosu kao simbol rastanka sa srpskom fasistickom prosloscu, a ona treca odlazi u Njujork i nasmejano se seta Brodvejem... ali se u zadnjem kadru vidi da se u stvari obesila, i da je taj njen Njujork samo mastarija umiruceg uma.

Prilazi joj Ceda, dotice joj nogu... ona se zaljulja na onom konopcu. Njemu iz oka potece jedna suza i on krene da zavrce svoj levi rukav.

Fade into grey. Fin.

:rotf::rotf::rotf::rotf::rotf::rotf::rotf:

Врх, само фали један ситан детаљ, у тренутку док праменове косе носи мветар, у позадини се чује нацистички глас Војсилава Коштинуце z:lol:
 
Врх, само фали један ситан детаљ, у тренутку док праменове косе носи мветар, у позадини се чује нацистички глас Војсилава Коштинуце z:lol:

x17britney9070217ssvjpgya0.jpg
KostunicaGETTY310706_228x290.jpg
Hitler1939NurnbergRally.jpg
 
http://www.kurir-info.rs/clanak/vesti/kurir-28-01-2009/pusenje-nije-zabranjeno

Emir Kusturica na koncertu No smoking orkestra u Minhenu promovisao pesmu o Karadžiću u kojoj ključni stih glasi: „Ko ne voli Dabić Rašu, popušio karu našu“

BEOGRAD - Emir Kusturica opet je uzdrmao Evropu, ali ovog puta ne nekim novim filmskim remek-delom. Na koncertu svog benda No smoking orkestra u Minhenu premijerno je izveo novu pesmu, čiji ključni refren glasi: „Ko ne voli Dabić Rašu, popušio karu našu“. Ovaj nastup u Bavarskoj okarakterisan je kao pravi skandal, zbog čega se diglo nemačko društvo za ugrožene narode. Nemcima su se pridružili i Hrvati, podsećajući kako je Emir promenio ime u Nemanja, krstio se i postao „velikosrbinom“.

- Kusturica je obradio pesmu Džonija Keša „Traženi čovek“, a njegovi nastupi sa skupinom No smoking orkestra već godinama služe za reklamiranje kod njega nenadano probuđenog velikosrpstva i veličanje ratnih zločinaca, koje on očito smatra svojim herojima - piše hrvatska štampa pozivajući se na svoje nemačke kolege.

S druge strane, Luku Karadžića, brata utamničenog bivšeg predsednika Republike Srpske, veoma su obradovali Kusturičini stihovi.

- Drago mi je što takav čovek i umetnik poštuje moga brata. Kusturica je i moj brat, veoma ga volim, zaista cenim njegov umetnički rad. On je svestan svoga korena i porekla, što mnogi zaboravljaju. Kad ga napadaju, muslimani i Hrvati mu samo dižu cenu. Da ga hvale, ne daj Bože, pomislio bi da nije negde pogrešio. On je svetsko ime, ne može mu niko ništa - poručuje Luka Karadžić.
Frontmen Riblje čorbe Bora Đorđević, još jedan pisac provokativnih tekstova, takođe se obradovao kad je čuo pesmu o Radovanu.
- Više volim Mladića od Borisa Tadića! - prokomentarisao je Bora Čorba u svom stilu.

Ni književnik Momo Kapor nije mogao da sakrije oduševljenje najnovijim Kusturičinim „performansom“.
- Kusturica je ponovo pokazao da je veliki čovek koji se ne boji ničega. U trenutku kad je ceo svet protiv Radovana Karadžića, on uspeva da smogne snage da progovori kroz narodna usta, i to naizgled skarednom pesmicom. Ali, pesmom u kojoj ima srpskog inata, duhovitosti, oštrine i skrivenog ponosa. Zašto se zgražavati zbog lascivnih izraza? Zar oni nisu popisani u Vukovom „Crvenom banu“? Lepo je što čovek takvog formata, genijalan režiser, graditelj najčudnijeg grada na svetu, diže svoj glas, makar i kroz muziku Zabranjenog pušenja. I to usred Nemačke!

Matija Bećković, blizak Kusturičin prijatelj, nije želeo posebno da komentariše pesmu u kojoj se pominje Radovan Karadžić. Ipak, kad smo mu je pročitali, slatko se ismejao.



P.S.Ljudi,.ovo je fenomenalno,..z:dm4:
Newmanja Kostunica je osvedoceni moron.
 

Back
Top