Kako se nosite sa teškim trenucima

Zelena milja

Iskusan
Poruka
5.500
Svako od nas je imao teške dane, periode u životu.
Neminovno smo se susretali sa nepravdom, grubostima i neshvatanjem.Neko to podnosi lakše, neko odboluje stoički, neko ignoriše....
Kako podnosite stresne situacije?
Kako reagujete?I, ako odreagujete, da li ste se pokajali zbog toga?
Postoje li situacije u kojima bi ,eventualno, sada drugačije postupili?

(Autorska tema )
 
Klasičan odgovor:

Uradi ono što misliš da je najbolje, u skladu sa svojim iskustvom i mogućnostima. Nauči iz toga koliko možeš, upoznaj sebe i svoje mane, popravi pristup i nastavi dalje. Teških situacija će uvek biti, "srećom" može da se uhvati neki šablon, najbitnije je da se nastavi svojim putem, za koji smatraš da je ispravan.
Uopšteno, ne treba reagovati kako nalaže impulsivnost, nego odgovoriti na situaciju kako nalaže razum.

Obraćam se u trećem licu, ali mislim generalno.
 
Klasičan odgovor:

Uradi ono što misliš da je najbolje, u skladu sa svojim iskustvom i mogućnostima. Nauči iz toga koliko možeš, upoznaj sebe i svoje mane, popravi pristup i nastavi dalje. Teških situacija će uvek biti, "srećom" može da se uhvati neki šablon, najbitnije je da se nastavi svojim putem, za koji smatraš da je ispravan.
Uopšteno, ne treba reagovati kako nalaže impulsivnost, nego odgovoriti na situaciju kako nalaže razum.

Obraćam se u trećem licu, ali mislim generalno.
I izbegavam da se sa problemima nosim pasivno, npr. da ih ignorišem, jer to bi samo bilo zavaravanje. Trenutni problem možda i prođe, ali će se opet javiti takav, ili neki sličan. Tražim način da se aktivno nosim sa problemom, odnosno da razmišljam o njemu, da vidim uzrok, da pokušam da ga rešim, ili bar shvatim. Na taj način bih na kraju ja trebao da izađem kao bolja osoba, pre svega po sebe. To ne znači da svu svoju energiju usmerim ka problemu.
Teško je objasniti, više je intuitivno, podsvesno, na osnovu iskustva, nego kao neki definisan proces.
Na kraju, daleko od toga da sam spreman na sve nedaće. I sa ovim svakodnevnim se nosim teže nego što mislim, ali pokušavam.
Eto to su neki principi kojima se služim i do kojih sam došao. Kao što rekoh, ništa novo, ništa drugačije od onoga kroz šta svi ostali prolaze i kako razmišljaju.
 
Svako od nas je imao teške dane, periode u životu.
Neminovno smo se susretali sa nepravdom, grubostima i neshvatanjem.Neko to podnosi lakše, neko odboluje stoički, neko ignoriše....
Kako podnosite stresne situacije?
Kako reagujete?I, ako odreagujete, da li ste se pokajali zbog toga?
Postoje li situacije u kojima bi ,eventualno, sada drugačije postupili?

(Autorska tema )
Stres dolazi zbog straha od posledica. Kako nemam taj strah, tako nisam puno brinuo.
 
I izbegavam da se sa problemima nosim pasivno, npr. da ih ignorišem, jer to bi samo bilo zavaravanje. Trenutni problem možda i prođe, ali će se opet javiti takav, ili neki sličan. Tražim način da se aktivno nosim sa problemom, odnosno da razmišljam o njemu, da vidim uzrok, da pokušam da ga rešim, ili bar shvatim. Na taj način bih na kraju ja trebao da izađem kao bolja osoba, pre svega po sebe. To ne znači da svu svoju energiju usmerim ka problemu.
Teško je objasniti, više je intuitivno, podsvesno, na osnovu iskustva, nego kao neki definisan proces.
Na kraju, daleko od toga da sam spreman na sve nedaće. I sa ovim svakodnevnim se nosim teže nego što mislim, ali pokušavam.
Eto to su neki principi kojima se služim i do kojih sam došao. Kao što rekoh, ništa novo, ništa drugačije od onoga kroz šta svi ostali prolaze i kako razmišljaju.
Ovo si jako dobro objasnio.Deo toga i sama pokušavam da primenim.Ponekad mi i uspe.Ne uvek.
 
Svaki put drgacije a i zavisi od situacije i sr.anja koja se desavaju.

Primetio sam sto vise sra.nja me pogode sve sam cudniji i cudniji i sve se sporije i sporije iz njih izvlacim...
Da, nisu svi problemi jednako teški.
Neke pustim da se slegnu, neke ignorišem.
One koje sam prinuđena da rešavam brzinski me ne blokiraju, ali donose naknadni stres.
 
Ne muči me Sveto, pitam, interesuje me na koji način ljudi prevazilaze stres i da li je to uopšte moguće.
Ti nikada nemaš takve trenutke?

Imam ali ne volim da se ispovedam ( ne volim da pricam o sebi. ) Ali tu sam ako treba da se resi problem.

Tim receno, sledi Svetino uputstvo za oslobadjanje od stresa tj. kako Sveta oslobadja druge ljude od stresa ( sebe oslobadja malo drugacije. )

Jako je bitno da osoba bude maksimalno opustena. Sto je covek opusteniji, to je sposobniji da se nosi s problemima.

Da bi se osoba opustila, mora da zaroni duboko unutar svog nervnog sistema, identifikuje mesta gde je napeta i da locirane "grudve" razbije na delice. ( Neki to zovu "meditacija". )

To ce da je preporodi ali ce da traje dok se nove grudve ne stvore. A koliko brzo ce se stvoriti zavisi od toga koliko je osoba izlozena izvorima stresa.

Ti izvori mogu da budu unutrasnji, u vidu negativnih misli, ali mogu da budu i spoljasnji. I cesto ih ljudi uopste nisu svesni.

Spoljasnji mogu da budu raznorazne sitnice koje izazivaju stres a da covek ni ne zna. Stvari kao sto su hrana, nacin ishrane, kvalitet vazduha, nivo buke kojoj si izlozen, ljudi koji te okruzuju, nacin na koji komuniciras s ljudima, nacin na koji reagujes na ono sto ljudi kazu, mediji i tako dalje. Pozeljno je da imas nekoga ko moze da ti pomogne da otkrijes uzroke stresa te da ih uklonis ili zaobidjes.

Kad su unutrasnji izvori stresa u pitanju, tu je pozeljno da mozes da nadjes nekoga -- ne mora da bude psihoterapeut -- kome mozes da razlozis svoj misaoni proces u detalje a da ta osoba pazljivo izanalizira ceo proces, otkrije gde preterano brines i utesi te tako sto ti objasni zasto ne trebas da brines.

Idealno bi bilo da udjes u mod tokom kojeg konstantno odrzavas nivo napetosti do odredjenog nivoa -- ne vise od toga.
 
Svako od nas je imao teške dane, periode u životu.
Neminovno smo se susretali sa nepravdom, grubostima i neshvatanjem.Neko to podnosi lakše, neko odboluje stoički, neko ignoriše....
Kako podnosite stresne situacije?
Kako reagujete?I, ako odreagujete, da li ste se pokajali zbog toga?
Postoje li situacije u kojima bi ,eventualno, sada drugačije postupili?

(Autorska tema )
Uh, mnogo pitanja, i svaka situacija je specificna, a ni ja nisam uvek isti u svakoj situaciji.
Nekada odreagujem na jedan, nekada na drugi nacin. Ono sto se trudim, i sto sam uspeo da izgradim godinama, je da ne reagujem tako lako na prvi loptu, ili bar da ne reagujem previse burno.
Sto bi rekli, da izbrojim do 10. A onda im j**em sve po spisku :D
 
Svako od nas je imao teške dane, periode u životu.
Neminovno smo se susretali sa nepravdom, grubostima i neshvatanjem.Neko to podnosi lakše, neko odboluje stoički, neko ignoriše....
Kako podnosite stresne situacije?
Kako reagujete?I, ako odreagujete, da li ste se pokajali zbog toga?
Postoje li situacije u kojima bi ,eventualno, sada drugačije postupili?

(Autorska tema )
neke situacije na primer kada te iznervira kolega najbolje je ignorisati,
neke kada izgubiš voljenu osobu ne možeš da ignorišeš njih prihvatiš celim bićem najdublje što umeš, ne ostavljaš patnju da dolazi na rate. opasno je.
 
Uh, mnogo pitanja, i svaka situacija je specificna, a ni ja nisam uvek isti u svakoj situaciji.
Nekada odreagujem na jedan, nekada na drugi nacin. Ono sto se trudim, i sto sam uspeo da izgradim godinama, je da ne reagujem tako lako na prvi loptu, ili bar da ne reagujem previse burno.
Sto bi rekli, da izbrojim do 10. A onda im j**em sve po spisku :D
Najpametnije je ne reagovati u momentu.
Na sitnice ponekad reagujem, nekad ne.Na opasne situacije,odreagujem u momentu.
Na tužne nikad.Ne odmah.
A dođu na naplatu.Kad tad.
 
Kako podnosite stresne situacije?
Kako reagujete?I, ako odreagujete, da li ste se pokajali zbog toga?
Postoje li situacije u kojima bi ,eventualno, sada drugačije postupili?

E sada..Zavisi i od same situacije.
Mislim da ima onih koje niko, baš niko ne može da ignoriše.

Ali da odgovorim:
Loše.
Trudila sam se da što više ignorišem ili , kako kažeš, odbolujem.
No ignorisanje krupnih stvari za mene znači -akumuliranje .
Jednom mora da popusti negde i da pukne.
Ili da jede i grize iznutra.Tako da...
Impulsivno reagujem, teram svoje kakav god bio ishod, nemam dovoljno samokontrole.
Neke stvari su jednostavno jače i poklope ono što ja tada mislim.
Vrlo retko se kajem zbog svojih reakcija.
 
E sada..Zavisi i od same situacije.
Mislim da ima onih koje niko, baš niko ne može da ignoriše.

Ali da odgovorim:
Loše.
Trudila sam se da što više ignorišem ili , kako kažeš, odbolujem.
No ignorisanje krupnih stvari za mene znači -akumuliranje .
Jednom mora da popusti negde i da pukne.
Ili da jede i grize iznutra.Tako da...
Impulsivno reagujem, teram svoje kakav god bio ishod, nemam dovoljno samokontrole.
Neke stvari su jednostavno jače i poklope ono što ja tada mislim.
Vrlo retko se kajem zbog svojih reakcija.
Da dodam..
I kada se odreaguje odmah , sprečava se "nagomilavanje"
Ali i tada postoji ono unutrašnje nagrizanje.
 

Back
Top