Izaberi sebe...

Tea

Tea

Veoma poznat
Moderator
Poruka
11.910
Ponekad ćete izgubiti interes za stvari u kojima ste uživali, ne zato što ih više ne želite, već zato što vaša duša žudi za tišinom i unutrašnjim mirom. Ponekad je bolje leći na svoj krevet i slušati omiljenu muziku ili gledati omiljeni film sam, daleko od telefona i svih obaveštenja koja vam povremeno smetaju.
Ponekad je bolje posvetiti svoje vrijeme sam i razmišljati o tome šta želite raditi, zašto stalno tolerišete stagnantne rutine, i zašto stalno boravite na mjestima gdje ne pripadate.
Ponekad morate obratiti pažnju na svoje tijelo i um kada vam kaže da se odmorite od vanjskog svijeta, vodite računa o sebi i odmorite dok se ponovo ne osjećate kao vi. Svijet se ne vrti oko vašeg osmijeha, vaše ljubavi prema nekome ili vašeg uzbuđenja; već, proces uključuje tišinu, tugu i samoću.
Udahni duboko i podsjeti se da možeš shvatiti sve ovo bez brige o tome šta će drugi misliti jer ovo je tvoj život i nema opravdanja za stavljanje sebe na prvo mjesto.
-Balt-
 
Tea:
zašto stalno tolerišete stagnantne rutine, i zašto stalno boravite na mjestima gdje ne pripadate.
Kliknite za proširenje...
Tekst mi je bio povoljan po svemu osim po ovome.
Često i bez pardona odvajam vreme za sebe i svoje regenerativne aktivnosti, ali sam takva od detinjstva-uvek mi je trebalo vreme samo za sebe pored učestvovanja u svemu u vezi porodice i prijatelja.
Dovoljno mi je da je lep dan, ili da je nešto malecko u danu lepo, da smešeći se čak i smeće iznesem do kontejnera, pozdravim nekog u prolazu sa osmehom.
Život jeste lep!
E, onda... što se tiče ovih par nepovoljnosti...
Mislim da u životu stalno nešto žrtvujemo da bi bilo "sve kako treba".
Nije to čak ni komfor zona, ali ekonomišemo, kalkulišemo i kompenzujemo, pa nešto žrtvujemo da bismo nešto drugo, veće od svega i vredno truda isterali do kraja.
Osećanje nepripadnosti, kao i stagnacija, nemoć, blokade;
Prijateljica koje više nema, nažalost, mi je jednom prilikom posvetila mudre reči o kojima često razmišljam: "Od sebe ne možeš pobeći, ali nemoj da prestaneš da budeš ti."
:zaljubljena:
 
Ovo je prijateljski podsjetnik za vas da biste trebali staviti sebe na prvo mjesto večeras. Ako imate mnogo nepročitanih poruka i nemate snage da odgovorite ili pomognete onima kojima ste potrebni, to je u redu. Prihvatljivo je ako se ne javite na neke pozive od ljudi koji vas zovu za podršku i smjernice o njihovim problemima. Želim da znate da čak i ako ignorišete njihove pozive ili poruke, niste toksični i niste užasna osoba jer ste stavili svoj lični prostor na prvo mjesto.
Ako odlučite da se podmladite i obnovite energiju tokom tog vremena umjesto da pomažete drugima, niste loša osoba.
Ne moraš ti popravljati sve što je pokvareno.
Na kraju, vi ste zaduženi za sopstveno ozdravljenje i sreću.
-Balt
 
Divna tema, a tako malo ljudi se javilo! :roll:
Mi zaista dugujemo najviše sebi to kakvi smo, kako se osećamo i šta radimo sa svojim životom sve vreme... koje prolazi.
Jesu važni i ljudi oko nas, ali pre svega imamo pravo, obavezu i odgovornost prvo da se lično osećamo dobro-bez izvinjenja za to ikome.
Malo je tužno, ali i razumemo... kad neko zaledi facu videći nas da smo dobro, nasmejani, vedri, opušteni,
ali... mi nismo dužni nikome ništa da bismo propustili trenutke svoje sreće.
Čekaj... zašto bismo krili i potiskivali svoje zadovoljstvo i sreću običnim i malim stvarima da bismo saučestvovali sa ljudima koje kao da ništa na svetu ne može da obraduje?
Nastupilo je neko vreme kad... ljudi kidišu sa svih strana da osujete običan osmeh.
 
Ponekad smo prinudjeni da donosimo odluke" Sto kaze moja snaha, ja znam kako bih to, nema sto da se mislis da ces nekoga povrijediti ili ne znam sto", pa ne mozes svima ugoditi a da se ti osjecas lose! Tako neke odluke sam donijela ovih dana i osjecala sam se malo tuzno i onda sam rekla sebi, ne mozes se ti osjecati tuzno sto je neko u tvoje ime nesto uradio a ti to moras sada da ispravis, tako sto ces rastuziti nekoga ko nije kriv ni duzan. I onda sam odlucno odgurnula tu tugu od sebe i pustila da se stvari odigraju onako kako treba, ako drugi ne misle kako ces se ti osjecati zbog toga nemoj ni ti misliti kako ce se oni osjecati, misli na sebe!
 
Najbolje je kad smo u krugu ljudi koji su nam slični.
Nikad nisam bila osoba koja se na bilo šta žali-preboli to, lokalizuj, umanji i idi dalje! Neću nikom da kvarim dan time kako je meni u duši-prosto, želim da budem dobro i da na ljude oko sebe prenosim dobro raspoloženje. Mislim u sebi kako da problem rešim, ali ne širim dalje.
Ne shvatam ljude koji bi da mrače, šire neko svoje loše osećanje.
Položim ispit, osećam se sjajno, želim to da podelim, da častim, da proslavim-i onda stigneš doma-neka mračna atmosfera, neki su se posvađali... i, kao, iz respekta-ti treba da saosećaš, da se osećaš jednako loše... i potisneš sopstvenu radost.
To... takve stvari su mi proždirale lepe momente za koje sam se zalagala, na koje treba, a i jesam i dalje ponosna.
 
Isto tako na poslu, tamo si primoran da budes sa ljudima koje nikada ne bi izabrala za krug tvojih najboljih prijatelja ali moras pola dana da posvetis njima! I ti zelis da ti dan prodje sto je ljepse moguce u lijepom raspolozenju ali to je rijetko moguce, jedan dan neko nadrdan od jutra i samo fali jedna rijec pa da se izduva na tebe i pokvari ti dan, drugi dan sjedite za ruckom pocinje ogovaranje ljudi a nikad ime samo onaj ili ona, nekad tako provucu i vas kao da pricaju o nekom drugom a ti samo cutis, mislis ako ja sad progovorim zapalice se svet. I onda se ucis u toj novoj sredini izbjegavati sto vise mozes, radi sebe!
 
Tea:
Isto tako na poslu, tamo si primoran da budes sa ljudima koje nikada ne bi izabrala za krug tvojih najboljih prijatelja ali moras pola dana da posvetis njima! I ti zelis da ti dan prodje sto je ljepse moguce u lijepom raspolozenju ali to je rijetko moguce, jedan dan neko nadrdan od jutra i samo fali jedna rijec pa da se izduva na tebe i pokvari ti dan, drugi dan sjedite za ruckom pocinje ogovaranje ljudi a nikad ime samo onaj ili ona, nekad tako provucu i vas kao da pricaju o nekom drugom a ti samo cutis, mislis ako ja sad progovorim zapalice se svet. I onda se ucis u toj novoj sredini izbjegavati sto vise mozes, radi sebe!
Kliknite za proširenje...
Naučila sam da svoje lično osećanje pobedim u svim odnosima.
Nikad na posao nisam odnela to kako se primarno osećam.
Birala sam poslove u "Customer service" odseku možda da bih baš naučila da je to kako se osećam stvar zapovesti. Moram, hoću i želim da se osećam dobro! Nemam vremena za loše, ružno, odvratno i gadno.
Imam vremena za osmeh koji... zaista, posle malo prisiljavanja sebe da se smešim-postaje moje pravo raspoloženje!
 
Sviđalo se to tebi ili ne, život nije uvijek sunce i duga. I ti ces, kao i svi drugi, suočiti se sa iskušenjima i nevoljama. Proći ćes kroz gubitak, neuspjeh i tugu jer nam život konstantno baca krive lopte koje su izvan naše kontrole i uzrokuju pad. Svako treba rasti na mjestima gdje je mislio da ne može stajati. Ponekad moras obratiti pažnju na sitne detalje bola kojima te život uči.
Šta god da te iritira, uči te vrijednosti strpljenja.
Svako ko te napusti pokušava da te nauči kako da staneš na svoje noge.
Sve što ti uzrokuje bol
je usađivanje vrijednosti oprosta i saosjećanja u tebi.
Čega god da se bojis, uliva ti hrabrost da se možes suočiti sa svojim strahovima.
Sve nad čime nemaš kontrolu
pokazuje ti kako da pustiš.
-Balt
 
Luana Longo
Samo budi svoj,
jednostavno budi ono što jesi.
Najljepši cvijet je tvoj osmijeh.
Najljepša zvijezda sija u tvojim očima.
Tvoja misao je tvoja duša.
Tvoj život je samo tvoj.
Samo budi svoj,
Nesavršen, ali sam sebi.
Original je dragocjen
kao kisik morskog povjetarca,
Kao sunce koje grije kožu.
Samo budi svoj...
Ponosan što si,
jedinstven u svijetu kopija.
Kliknite za proširenje...
 
Zaboravljeni biser


Okrećeš se oko sebe i pitaš se, gdje su svi, oni koji nisu još otputovali u vješnost.

Pitaš se zar su tako lako i brzo zaboravili tko si, koliko vrijediš, koliko možeš.

Pitaš se, preispituješ sebe, svoje greške, mane, riječi, postupke, korake.

Zašto?Odgovor je sve svrijeme tu, bode ti oči.

Ti si, draga moja, zaboravila koliko vrijediš.

Zašto to onda ne bi učinili i svi ostali?

Tražiš da se sjete da si postojala i prije potopa.

Ne traži, samo se sjeti same sebe.

Vrati se iz tog juče u kojem si poštovala sebe, u ono sutra u kojem ćeš ustati svjesna koliko vrijediš,
i ostavi sve te dane koji su stajali između, tu, na tom mozaiku, koji si odbijala da složiš, pustivši da ti, rasuti komadići koje si pokupila, iscijepaju svu unutrašnjost, izgrebu kožu koja više nema ni jedan milimetar bez ogrebotine.

Vrati se onim istim, krvavim koracima kojima si pobjegla od složenog portreta svog zivota u mozaik, na kojem zjape praznine.
Vrati se, otvori oči, dobro još jednom pogledaj svu tu prazninu koja zjapi, a onda, onda raširi šaku i prospi sve te komadiće
po tom portretu ne razmisljajući gdje koji komadić pripada.

Sam će on naći svoje mjesto.I svoju boju.Ostavi ih, neka se ponovo, sami slože.

Ne pokušavaj nemoguće.

Ne pokušavaj mijenjati dio života koji se ne da promijeniti.

Pa, ti najbolje, draga moja, znaš, vrijeme ne stoji, ne vraća se, isto kao što i ne prolazi.

Vrijeme je vječno.

Da, neka mjesta, neki djelići, ostaće prazni.Neke kockice su izgubljene u nepovrat.
I koliko god ih tražila natrag, pokušala ih na kraju svijeta pronaći, čekala do vječnosti i natrag da se odnekud pojave, ti dobro znaš, neće se pojaviti.

Znam, poznajem te, nećeš se time pomiriti.I neću ti to ni govoriti.

Ponoviću ti tvoje riječi - naući da živiš sa tim.

I, da, isto tako, bolje od mene znaš, na tom mozaiku, tom portretu tvog života, na tim sitnim prazninama, neće ostati praznina.

Na svakoj od njih stajaće jedna boja, i to iz spektra najljepših boja.

Iz svake od njih iznići će ili cvijet, ili drvo, ili će zalepršati lahor, kad god ih pogledaš.

Znaš ti to, sve.

I znam da ne zaboravljaš.

Samo si jedno zaboravila.

Najvažnije - koliko vrijediš.

Sjeti se, dok stojiš tu pred mozaikom, vraćajući mu sve njegove djeliće, sve njegove boje, sve riječi, smjeh, suze, muziku...
Kad završiš, sjedni na čas, dva, pet, koliko god bude potrebno.

I onda složi svoj um, srce, dušu.

Naći ćeš u njima ono što uporno potiskuješ, odbijaš, ne prihvataš.

Naći ćeš biser posut prašinom sopstvenog zaborava.

Uzmi ga, očisti prašinu i vrati na njegovo mjesto.

I ne, nemoj me gledati tim dubokim pogledom kojim prodireš do kosti, neću ti popustiti ovaj put.

Ovaj put želim, ne, naređujem ti, vrati sebe sa onog mjesta gdje si pobjegla!

Očisti svu prašinu tog svjesnog zaborava...i stavi taj biser na dlan, da ga svi vide.

Idem sad, a ti draga moja, dovedi taj biser do njegovog punog sjaja.Vidimo se...uskoro."



( odlomak iz nenapisane knjige jednog nerođenog pisca, 2013. ~ nn )
 
"Biti lep znači biti svoj." Nema potrebe da vas drugi prihvate. Neophodno je prihvatiti sebe. "
~ Volim sebe najviše

377495838_937167554441443_690329605645773468_n.jpg
 
I sećaš se. Sve što radite, uradite za sebe, jer niko ne može znati koliko vas košta ili koliko vam srce oseća. Vežbajte odvojenost, bežanje od ljudi i situacija koje vam kradu energiju,neka vas ne dira beskorisna konkurencija, lake presude, sterilni odnosi. Nemojte biti zatočeni ulogama, dozvolite sebi slobodu da budete ono što jeste, unutar svojih granica, unutar svojih snova, izvan etiketa. Poštujte sebe, postavite svoje ciljeve i budite strastveni koliko god možete. Samo ovako ko te zaista voli biće pored tebe a ko želi da te vidi kako padaš izgubiće se u senci sopstvene zavisti. Zapamtite: sve što je važno, iznutra i izvan nje, ste vi.
 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Back
Top