Nikita Kulganov
Buduća legenda
- Poruka
- 33.277
Ovo je samo okvir za temu, jer je tema jako glomazna.
Svaki sistem svoju efikasnost dokazuje u praksi. Očito je da je kapitalizam posle 500 godina postojanja postao kočnica, a možemo reći i pretnja opstanku čovečanstva. Promovisanje konkurencije,egoizma, odsustvo bilo kakvih moralnih kočnica u ostvarenju jedinog cilja postojanja kapitalizma, a to je profit, teoretski uspostavlja konačni cilj JEDAN JEDINI ČOVEK I POTPUNA PUSTINJA OKO NJEGA. U tom sistemu nema nikakve zajedničke stvari, nikakvog zajedničkog cilja, za koji bi svi ljudi zajednički radili. Poslodavcima je cilj maksimiranje svoje dobiti,a ako je potrebno oni će u tom cilju bezobzirno eksploatisati radnu snagu, a ako treba satiraće je do uništenja. Nigde ne postoji obaveza brige za dobro drugog čoveka, za očuvanje prirode, sem deklarativno. U ideologiji kapitalizma i liberalne „demokratije“ sloboda pojedinca ima prednost pred obavezama prema zajedničkom dobru. U tom sistemu ne postoje nikakve društvene obaveze. Jedina relevantna dužnost jeste maksimizacija profita putem tržišnih transakcija. Etički postulati u tom sistemu ne igraju nikakvu ulogu jer korporacija, kao psihopatsko stvorenje, ne zna da prepozna razloge koji bi je sprečili da nanosi štetu drugima, niti zna postupati po njima. U njenom pravnom ustrojstvu ništa je ne ograničava u težnji za ostvarivanjem svojih sebičnih ciljeva i ona je prisiljena nanositi štetu drugima, ako je dobit koju time postiže veća od troškova. Samo pragmatička briga za vlastite interese i državni zakoni mogu obuzdati grabežljive nagone korporacija, a često ni to nije dovoljno da se zaustavi uništavanje ljudskih bića i ugrožavanje planete. Zarazna pohlepa vlada ...
Marks ističe da je kapitalizam u svojoj stogodišnjoj vladavini razvio proizvodne snage veće i kolosalnije od svih prethodnih civilizacija zajedno, ali on istovremeno upozorava i na na ključne slabosti toga sistema:
a) krajnje nejednaku i nepravednu raspodelu dohotka izazvanog krajnje surovom eksploatacijom; b)zakonomernu sklonost cikličnim krizama i s tim povezanom masovnom nezaposlenošću i
c) nezaustavljivu koncentraciju kapitala i stvaranje svemoćnih monopola,
d) kao i što će na kraju dovesti do propasti kapitalizma zbog zakona formulisanog kao zakon tendencijskog pada profitne stope.
Kapitaizam od svoga nastanka do danasnjih dana je napravio nakarednu kulturu i civilizaciju. Najvisi oblik imperijalizma je doveo do porobljavanje pola sveta i stardanje na milione i milione ljudi. Korporacije dramju svetom , a tu je i americka vojska da bombarduje koga treba, da bi se ostvario licni profit.
Stavljajući Srbiju u kontekst svega ovoga možemo zalključiti da je situacija još gora i crnja, pošto se ubrzano sprovodi deindustrijalizacija zemlje sa svim najgorim posledicama po sve građane Srbije. Pošto je Srbija izgubila sve uloge koje država treba da ima, Srbija ubrzano od trećerazredne kolonije postaje nedefinisana teritorija u raspadanju. To jeste najvažniji cilj globalizacije kojim se voljom zapadnih moćnika i njihovih srpskih podguznih muva rešava pitanje Srba na Balkanu. Nestanak Srbije kao države i Srba kao naroda je interes zapada. Očito je da je to dobilo najveće ubrzanje upravo u ovom trenutku, jer u Srbiji gotovo ne postoje snage ( izuzimajući KPS ) koje mogu i žele da zaustave ove pogubne procese. Kapitalizam ima mogućnost da uništi svet, ali nema snagu da spreči sopstvenu propast. Upravo zbog toga je zadatak pravih komunista da unište kapitalizam, dok kapitalizam nije uništio nas.
Vodece kapitalistecke drzave su u raspadu Amerika, srednja klasa se istopila, ljudi rade dva posle da bi prezivela, u Zapadnoj Evropi haos, Finka puca takkse do nebesa, iznajmiti stan je nemoguce od plate, a poskupljenjima hrane da se ne govori.
Kapitalizam je stigao do kraja svoje istorije....
Svaki sistem svoju efikasnost dokazuje u praksi. Očito je da je kapitalizam posle 500 godina postojanja postao kočnica, a možemo reći i pretnja opstanku čovečanstva. Promovisanje konkurencije,egoizma, odsustvo bilo kakvih moralnih kočnica u ostvarenju jedinog cilja postojanja kapitalizma, a to je profit, teoretski uspostavlja konačni cilj JEDAN JEDINI ČOVEK I POTPUNA PUSTINJA OKO NJEGA. U tom sistemu nema nikakve zajedničke stvari, nikakvog zajedničkog cilja, za koji bi svi ljudi zajednički radili. Poslodavcima je cilj maksimiranje svoje dobiti,a ako je potrebno oni će u tom cilju bezobzirno eksploatisati radnu snagu, a ako treba satiraće je do uništenja. Nigde ne postoji obaveza brige za dobro drugog čoveka, za očuvanje prirode, sem deklarativno. U ideologiji kapitalizma i liberalne „demokratije“ sloboda pojedinca ima prednost pred obavezama prema zajedničkom dobru. U tom sistemu ne postoje nikakve društvene obaveze. Jedina relevantna dužnost jeste maksimizacija profita putem tržišnih transakcija. Etički postulati u tom sistemu ne igraju nikakvu ulogu jer korporacija, kao psihopatsko stvorenje, ne zna da prepozna razloge koji bi je sprečili da nanosi štetu drugima, niti zna postupati po njima. U njenom pravnom ustrojstvu ništa je ne ograničava u težnji za ostvarivanjem svojih sebičnih ciljeva i ona je prisiljena nanositi štetu drugima, ako je dobit koju time postiže veća od troškova. Samo pragmatička briga za vlastite interese i državni zakoni mogu obuzdati grabežljive nagone korporacija, a često ni to nije dovoljno da se zaustavi uništavanje ljudskih bića i ugrožavanje planete. Zarazna pohlepa vlada ...
Marks ističe da je kapitalizam u svojoj stogodišnjoj vladavini razvio proizvodne snage veće i kolosalnije od svih prethodnih civilizacija zajedno, ali on istovremeno upozorava i na na ključne slabosti toga sistema:
a) krajnje nejednaku i nepravednu raspodelu dohotka izazvanog krajnje surovom eksploatacijom; b)zakonomernu sklonost cikličnim krizama i s tim povezanom masovnom nezaposlenošću i
c) nezaustavljivu koncentraciju kapitala i stvaranje svemoćnih monopola,
d) kao i što će na kraju dovesti do propasti kapitalizma zbog zakona formulisanog kao zakon tendencijskog pada profitne stope.
Kapitaizam od svoga nastanka do danasnjih dana je napravio nakarednu kulturu i civilizaciju. Najvisi oblik imperijalizma je doveo do porobljavanje pola sveta i stardanje na milione i milione ljudi. Korporacije dramju svetom , a tu je i americka vojska da bombarduje koga treba, da bi se ostvario licni profit.
Stavljajući Srbiju u kontekst svega ovoga možemo zalključiti da je situacija još gora i crnja, pošto se ubrzano sprovodi deindustrijalizacija zemlje sa svim najgorim posledicama po sve građane Srbije. Pošto je Srbija izgubila sve uloge koje država treba da ima, Srbija ubrzano od trećerazredne kolonije postaje nedefinisana teritorija u raspadanju. To jeste najvažniji cilj globalizacije kojim se voljom zapadnih moćnika i njihovih srpskih podguznih muva rešava pitanje Srba na Balkanu. Nestanak Srbije kao države i Srba kao naroda je interes zapada. Očito je da je to dobilo najveće ubrzanje upravo u ovom trenutku, jer u Srbiji gotovo ne postoje snage ( izuzimajući KPS ) koje mogu i žele da zaustave ove pogubne procese. Kapitalizam ima mogućnost da uništi svet, ali nema snagu da spreči sopstvenu propast. Upravo zbog toga je zadatak pravih komunista da unište kapitalizam, dok kapitalizam nije uništio nas.
Vodece kapitalistecke drzave su u raspadu Amerika, srednja klasa se istopila, ljudi rade dva posle da bi prezivela, u Zapadnoj Evropi haos, Finka puca takkse do nebesa, iznajmiti stan je nemoguce od plate, a poskupljenjima hrane da se ne govori.
Kapitalizam je stigao do kraja svoje istorije....