Taj Iran... uvek muslimanski, ali jednom prelep, izvor mi je patnje.
Persija-prelepa, bogata, važna svetu, za ugledanje na te pametne i kreativne Persijance.
Čovečanstvo je volelo Persiju. Ne pamtim mnogo o Persiji sa časova istorije, ali imam tako neko... blago i prijatno mišljenje kad se pomene ta veeelika Persija.
Šta je ova dekadencija, ova ljutnja, bes, grozota koju danas jedan Iran izražava i proizvodi?
Zašto je taj narod postao toliko kivan i ratni?
Lepote i dobrote Božije ili Allah-ove... zašto se to poništava i gazi?
Ok, nositi hijab je minorno, ali ta mržnja, ta opresija, ta ustremljenost da se žensko iransko biće prosto satre... šta je to?
Posledica ratnosti, stalne agresije, izopačenosti, pretvorenosti u užas i stravu?
Šta se tačno hoće od tih iranskih žena?
Te ljude nešto duboko jari, boli i tišti. Bog im dao svetla i mudrosti... jer stvari koje doznajem iako nisam radoznala pokazuju samo mrak i ludost.