Koliko znate o Hitleru ne kao zlocincu, vec kao o jednom od najvecih govornika ikada
Donji video pokazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
King 7:Moramo priznati i to da je mozda najveci govornik u ljudskoj istoriji. .
Stoyo:Ni slučajno! Mislim da je bio talentovan govornik, ali nipošto ne bih otišao toliko daleko. Njegovi govori su bili šematski, jednoobranzi.
Hitler je govorio uvek na isti način, počinjao istim tempom i isto završavao. Kad čuješ jedan njegov govor čuo si ih sve.
Retko ćeš čuti da je u svojim govorima upotrebio neku suptilniju figuru, stil mu je bio prilično suvoparan.
Jedini nesporan, i presudan, kvalitet koji je posedovao kao govornik, bio je taj što je zvučao ubedljivo. Kada čovek sluša Hitlera, ne može se oteti utisku da, bez obzira na svu propagandnu šminku i sl. sluša čoveka koji zaista misli ono što govori i u to žarko veruje. Bio je ubedljiv, i to je sve.
Mislim da je recimo Vinston Čerčil mnogo bolji govornik od Hitlera, da je imao raskošniji govornički talent i da su njegovi govori mnogo uspeliji.
Cercil?! HAHAHA. Najgori govornik ikada. Jesi ti ikada cuo neki snimljen govor te budale? Blagi uzas, pocev od akcenta, karikaturnog otezanja, katastrofalnih gresaka pri citanju (a govore je vrlo cesto citao i to lose), ma bio je gori govornik cak i od Broza. Smesno ga je u oratorstvu uopste porediti sa Hitlerom.Stoyo:Ni slučajno! Mislim da je bio talentovan govornik, ali nipošto ne bih otišao toliko daleko. Njegovi govori su bili šematski, jednoobranzi.
Hitler je govorio uvek na isti način, počinjao istim tempom i isto završavao. Kad čuješ jedan njegov govor čuo si ih sve.
Retko ćeš čuti da je u svojim govorima upotrebio neku suptilniju figuru, stil mu je bio prilično suvoparan.
Jedini nesporan, i presudan, kvalitet koji je posedovao kao govornik, bio je taj što je zvučao ubedljivo. Kada čovek sluša Hitlera, ne može se oteti utisku da, bez obzira na svu propagandnu šminku i sl. sluša čoveka koji zaista misli ono što govori i u to žarko veruje. Bio je ubedljiv, i to je sve.
Mislim da je recimo Vinston Čerčil mnogo bolji govornik od Hitlera, da je imao raskošniji govornički talent i da su njegovi govori mnogo uspeliji.
ma kakav Cercil govornik....on je bio pijanica i retko kad je bio trezan pa cak i kada drzi govore...zato nije ni cudno sto je bio ocajan govornik....
I ja mislim da Hitler nije najbolji govornik u istoriji. Ono što je bio njegov kvalitet je bila vjera u ono što govori i to da je tu vjeru znao pokazati drugima.
Imao sam prilike gledati njegove govore sa prevodom na ruski (dobio sam ih iz kluba članova RNE-a -ruski fašisti), najbolji njegovi govori počinju beznačajno, on govori o trivijalnostima i ima se utisak da cijelo to vrijeme kao da osluškuje, čak kao da njuši. Dovoljno mu je da samo jednom rječju, frazom, sintagmom probudi publiku i onda iz njega pokulja erupcija.
Govore obično završava tako što se kune da će izvršiti to što je obećao ili sa jednostavnim "amin".
Interesantno je da je poslije dugotrajnijih govora (otprilike sat) po svjedočenju njegovog ličnog doktora znao izgubiti na težini i do dva kilograma.
Sjećam se snimke u boji jednog govora, mislim baš u Minhenu, kada se lijepo vidi da kada odlazi sa govornice, kako je nekada smeđa košulja sada od znoja postala tamno smeđa.
Inaće nije on u svojoj bečkoj fazi zapamćen kao neki govornik. Od tamo ga se sjećaju kao dosadnog i napornog bledunjavog mladića. U svratištima u kojim je tada živio nikoga nije ubijedio ni u šta i često je znao dobiti i batine, npr. od komunista.
Magiju” kojom je Hitler zracio na publiku potvrdjuje vise izvora, a nedavno i izdavaci
zbirke Hitlers Tischgespräche(Hitlerova caskanja za trpezom, Bonn 1951, americko izdanje New York 1953; citirano prema nemackom originalu). Ta privlacnost, taj “cudni, neodoljivi magnetizam Hitlerov”, pocivao je, dakako, na “fanaticnoj samouverenosti ovog coveka” (predgovor Gerharda Ritera [Ritter], p. 14), na njegovim pseudo-autoritativnim sudovima o svemu pod kapom nebeskom, kao i na cinjenici da su njegovi stavovi, bilo da se odnose na stetne posledice pusenja ili na Napoleonovu politiku, uvek mogli da se uklope u nekakvu sveobuhvatnu ideologiju.
Fascinacija je drustveni fenomen, pa zato fasciniranost ljudi iz Hitlerovog okruzenja treba posmatrati u kontekstu njih samih. Ljudi su uvek skloni da nekoga najpre prihvate za ono za sta se izdaje, tako da sarlatan koji glumi genijalca uvek ima izvesne izglede da mu poveruju. U modernom drustvu, sa njegovim karakteristicnim nedostatkom kritickog rasudjivanja, ova je sklonost jaca, tako da neko ko ne samo sto ima misljenje nego ga i prezentuje kao cvrsto uverenje, nece tako lako prokockati svoj ugled, ma koliko puta se jasno ispostavilo da je pogresio. Hitler, koji je vrlo dobro poznavao smusenost savremenog duha, otkrio je da se bespomocno kolebanje izmedju razlicitih stavova s jedne strane, i “uverenja... da su to sve same besmislice” (p. 281) s druge, najlakse moze izbeci ako se covek “nepokolebljivo” prikloni jednom od mnogih trenutno vazecih misljenja. Jeziva proizvoljnost takvog fanatizma veoma je privlacna za drustvo, zato sto je ono za sve vreme svog postojanja upravo zahvaljujuci fanatizmu oslobodjeno haosa razlicitih uverenja koje sámo stalno proizvodi.
On je to i bio u svojoj agitatorskoj taktici i u celokupnoj svojoj političkoj i demagoškoj „ fenomenologiji " . Glavna njegova demagoška snaga počivala je baš na tom iracionalnom elementu . Njegov dugogodišnji ogorčeni protivnik, a kasnije saveznik Svetozar Pribićević , trudio se da i pred seljačkom masom govori što logičnije, ali je time sam o pokazao da nije demagog od rase niti je u narodu imao takvih uspeha kao Raditć. U svojim skokovima , naglim obrtima i čudesnim protivrečnostima koja su uvek apelirala na osećanje i nagone, a ne na razum , Radić je fascinirao svoje vernike, savršeno u duhu Le Bonovog zakoma o psihološkom odnоsu između egzaltiranog vođе i njegove gomile. U tom stilu on se prikazivao i „ luđi " nego što je u stvari bio. Beskrajnim izjavama i govorima neko je vreme strahovito zamara o čitavu Jugoslaviju. Javnost, vlada, skupština, živeli su u stalnoj napetosti i čekanju šta li će na ovom ili onom selj ačkom zboru kazati ovaj neumornii govorljivi seljački tribun.