Fudbalski klub "Vojvodina" iz Novog Sada, jedan od najstarijih klubova u Srbiji, osnovan je 1914. godine na incijativu novosadskih omladinaca, učenika Velike Pravoslavne Srpske Gimnazije, nekoliko trgovačkih pomoćnika i uz pomoć intelektualaca i zanatlija. Svoju prvu utakmicu Vojvodina je odigrala u Kovilju protiv FK "Šajkaš" 1914. Vojvodina je pobedila 5:0, a prvi tim sačinjavali su S. Jocković, J. Ljubojević, M. Milićev, J. Jocković, D. Kovačev, O. Stojanović, U. Čakovac, Ž. Ćeremov, J. Stojanović, S. Ignačev i D. Šijakov.
Vojvodina je nadaleko poznata zbog svojih elegantnih dresova, sastavljenih od klupskih boja crvene i bele. Klub ih je usvojio nekoliko godina kasnije po osnivanju, kada su neki članovi otišli na studije u Prag i odatle doneli dresove Slavije (crveno-bele boje). Interesantno je napomenuti da je Vojvodina prve utakmice igrala u dresovima svetlo plave boje i belim šorcevima.
Na Vidovdan 1924. godine svečano je otvoren stadion koji se nalazi na mestu današnjeg, dobivši ime "Karađorđe". Prvi međunarodni susret sa timom engleske mornarice Vojvodina je odigrala u Novom Sadu 1921. godine, i pobedila 5:2. Najveće uspehe klub je postigao 1966. i 1989. godine kada je Vojvodina uspela da osvoji titulu šampiona bivše SFRJ. Gostovala je na svim kontinentima sveta i postigla zapažene rezultate. Slavila je pobede i nad čuvenim rivalima kao što su: Atletiko (Španija), Seltik (Škotska), Notingem Forest (V. Britanija), MTK (Mađarska), Rapid (Austrija), Bold Klub (Danska), Minhen 1860 (Nemačka), Panatinaikos (Grčka), Guardija (Poljska), Slavija (Bugarska), Roma (Italija), Sparta (Čehoslovačka), Progresul (Rumunija), Bareira (Portugal), Korintians (Brazil), Milan (Italija), Iraklis (Grčka), Rendžers (Škotska), Portdaun (Severna Irska), Viking (Norveška), Ujpešt (Mađarska), Admira (Austrija), Honved (Mađarska) i mnogi drugi među kojima su i reprezentacija Mađarske, Rumunije, Sirije, Malte i UAE. Vojvodina se uspešno takmičila u skoro svim značajnim internacionalnim kupovima, a najveći uspeh je postigla 1977. godine kada je osvojila jubilarni 50-ti Srednjeevropski kup.
Kao jedan od najstarijih Srpskih klubova, Vojvodina je vrlo brzo stekla veliki broj navijača. Prvi klub navijača osnovan je davne 1930. godine. Klub navijača pomogao je fudbalskom klubu organizacijom igara na sreću i organizovanjem navijačkih vozova koji su pratili klub u mestima kojim je igrao. Zabeleženo je da je 3. maja 1931. godine Vojvodinu je u Šapcu protiv Mačve pratilo i 150 navijača, koji su doputovali sa šest velikih autobusa. Tih 30-tih godina i po nekoliko hiljada navijača išlo je na gostovanja u Borovo, Osijek... čak i parobrodima.
Nakon Drugog Svetskog Rata, 50-tih i 60-tih Voša je igrala najlepši fudbal, tako da je imala puno navijača. Svi su išli na stadion sa zastavama. Okupljanje je bilo u centru grada, odakle se kolona kretala ka stadionu. U to vreme nije bilo organizovanih ili besplatnih buseva. Išlo se vozom, šinobusom i kolima i to svuda: Beograd, Niš, Skoplje, Tuzla, Sarajevo, Mostar, Zagreb, Split, Subotica, Pančevo, Vinkovci, Sombor... Najviše Vojvodinaša bilo je na Maksimiru 1966. godine preko 4.000. Tada počinju i prvi incidenti. 1957. godine igrači Rapida iz Beča nisu se pojavili na trećoj utakmici (majstorici) koja je trebala da se odigra u Beogradu polufinala Srednjeevropskog kupa, zato što nisu dobili garanciju da će biti obezbeđeni od fizičkih napada navijača, što se moglo videti u Novom Sadu.
Vojvodina je 70-tih imala odlične navijače, od kojih su protivnički navijači dobijali dobre batine. Tada se pojavljuju i prvi transparenti. Jedan od prvih bio je iz 1974.godine "navijači sa salajke". Krajem 70-tih i početkom 80-tih, jedna ekipa je na svakoj utakmici redovno upadala na protivnički sektor i izazivala nerede. Međutim, 1986. godine Voša posrće i ispada u drugu ligu, gde dolazi do totalnog raspada - navijači su počeli da zaobilaze stadion, vodje su sve batalile. Ali, oni pravi zaljubljenici dolazili su i tada. U to vreme postojao je veliki broj manjih ekipa, rasporedjenih u grupe, od kojih treba pomenuti "Tulips", "Beer Drinkers", "Red Crew", "Barabe", "Salajka", "Liman Boys", "OldTown Boys"...
Vojvodina se ekspresno vraća u prvu ligu i javlja se ideja o ujedinjenju svih navijača u jednu grupu. Ta ideja je zaživela u martu mesecu 1989. godine kada je održana osnivačka skupština na kojoj su se sve grupe udružile u jednu. Dogovoreno je da je ime "Red Firm", a pošlo se od West Ham-ovog "Inter City Firm"-a, gde je "Inter City" zamenjeno sa "Red" zbog Vošine crvene boje. Nekoliko dana kasnije, jedan deo mlađe urbanije ekipe osnovao je "Firmu", pošto su želeli srpski naziv grupe, i počeli da funkcionišu kao jedna od mnogobrojnih podgrupa.