Kako je to moćno, onaj osećaj kad ne izađeš iz kuće, a pomeraš na daljinski i ljude i neke državne institucije... a stalno se ponavlja iznova i iznova... evo cepam se od smeha...
Naime, zvoni mi fiksni telefon, taj koji zove je pogrešio broj, ali ja kao sadista neću da mu kažem da je pogrešio, nego kažem da je to taj i taj broj, i ta i ta kuća, ili taj i taj stan. I on pita - „A ko je to?“ - na šta ja odgovaram sa - „Ja sam provalnik.“ I njemu počne da drhti glas i zapreti mi da će mi poslati policiju, na šta mu ja hladnokrvno odgovorim kako, dok policija stigne do „mesta provale“, ja imam vremena da pojedem sve iz frižidera (iako sam vegan i nizašta na svetu ne bih pojeo meso, mleko i jaja, kao ni bilo kakvu industrijsku hranu iz kutija i ostalih pakovanja sa kodom HACCP, odnosno dao svoj novac cionističkoj stoci za otrove, koja vas truje preko hrane, ali konju to ne vredi objašnjavati), te da ću se ispišati po celom stanu, po svim ćoškovima, kao pas koji obeležava svoju teritoriju. I još mu se cerekam u slušalicu...
A onda, kad izađem vani, prođem pored policajaca koji se nerviraju zbog lažnih dojava o provalama, i komentarišu kako oni „nisu zakačeni na čiviluk“ pa da svako može da ih „skida sa čiviluka“... ha ha ha... Mnogo moćno. Kome sve ovo smeta, neka me slobodno tuži Gradskoj čistoći ili Svinjskoj partiji Srbije.
Naime, zvoni mi fiksni telefon, taj koji zove je pogrešio broj, ali ja kao sadista neću da mu kažem da je pogrešio, nego kažem da je to taj i taj broj, i ta i ta kuća, ili taj i taj stan. I on pita - „A ko je to?“ - na šta ja odgovaram sa - „Ja sam provalnik.“ I njemu počne da drhti glas i zapreti mi da će mi poslati policiju, na šta mu ja hladnokrvno odgovorim kako, dok policija stigne do „mesta provale“, ja imam vremena da pojedem sve iz frižidera (iako sam vegan i nizašta na svetu ne bih pojeo meso, mleko i jaja, kao ni bilo kakvu industrijsku hranu iz kutija i ostalih pakovanja sa kodom HACCP, odnosno dao svoj novac cionističkoj stoci za otrove, koja vas truje preko hrane, ali konju to ne vredi objašnjavati), te da ću se ispišati po celom stanu, po svim ćoškovima, kao pas koji obeležava svoju teritoriju. I još mu se cerekam u slušalicu...
A onda, kad izađem vani, prođem pored policajaca koji se nerviraju zbog lažnih dojava o provalama, i komentarišu kako oni „nisu zakačeni na čiviluk“ pa da svako može da ih „skida sa čiviluka“... ha ha ha... Mnogo moćno. Kome sve ovo smeta, neka me slobodno tuži Gradskoj čistoći ili Svinjskoj partiji Srbije.