Pilgrim
Poznat
- Poruka
- 8.961
Ljudi su postali kancer planete, ali davno, dok još nisu bili postojale su neke stvari koje su ih činjele boljim od životnja. Jedna od tih stvari je njihova urođena sposobnost da prepoznaju ljepotu, ne samo privlačnost kod ljudi (što bi se moglo objasnit evolutivnom potrebom privlačenja partnera, koju imaju i životinje) nego nešto više od toga, i ljepotu riječi, i prirodnih pojava i ovoga i onoga. Upravo ta sposobnost da prepoznaju lijepo navela ih je da lijepo stvaraju ni iz čega. Vilendrofsku Veneru neko je napravio od kamena prije više od 20 000 godina, prošli su milenijumi prije no su ljudi uspjeli da dostignu savršenost Milske Venere prije više od 2000 godina, ali je sve to krenulo od želje da ovjekovječe ljepotu žene. To što je ljepota žene prolazna je ono što konceptu ženske ljepote daje posebnu vrijednost. Zalazak sunca bi bio manje interesantan da traje desetak sati umjesto desetak minuta. Vjerovatno je zbog toga nekad neko odlučio da smisli npr izbor za mis svijeta (to što ima više od jednog nije bitno, ideja je ista), da svaka zemlja može da ostalima predoči neku ljepotu koju je ona iznjedrila i na kraju da za trenutak svako u svijetu koga to interesuje može da baci pogled na taj jedan zrak ljepote, koji nas možda malo i podsjeti na jednu zajedničku ljudsku crtu koja je zatrpana pod granicama, nacijama i ratovima.
Al znate onu scenu iz Gospodara prstenova, gore je sve super u vilenjaci i hobiti uživaju po šumi al onda se kadar prebaca na orkove Izengarda koji u pećinama ispod Sarumanove kule proizvode nove nakaze? E tako je negdje u poznom XX vijeku tehnologija omogućila da se ružni ljudi mobilizuju, malo slabije nego ovo danas internet što im omogućava. Nešto što je prepoznato kao univerzalna vrijednost, nešto na šta i malo dijete instiktivno reaguje dok ga još ne iskvari indoktrinacija savremene (((prosvete))), u očima goblina to nije. „Ako ja ne mogu da budem lijep neće niko!“ i tako kreće priča o objektifikaciji žena (opet, nekako ne i za muškarce). Ironično, istovremeno kreće i ekspanzija estetske hirurgije i kozmetičke industrije. Uglavnom dok goblini pokušavaju da prepoznavanje ljepote prikažu kao ličnu manu, kao (paz ovo) mržnju prema ženama, pa i nešto po sebi perverzno, pećinski trolovi dolaze na srodnu ideju, da obesmisle umjetnost time što ona više ne mora bit stvaranje ljepote no bukvalno bilo čega.
Tako je uz ideologiju „svaka žena je lijepa“ (nekako ovo nikad nisu prenijeli na muškarce, mi smo i dalje ružni i debeli) došla je ideologija „sve je umjetnost“, pa je ono što je Mikelanđelo stvarao postalo passé, a kad Pijero Manconi spakuje svoje fekalije u konzervu, ili kad Marina Abramović sjedi besciljno 8h za sto kao partijski uhljeb, e to je sad (((umjetnost))) u duhu vremena. Zato vidite ponekad one slike po internetu gdje se ljudi pitaju zašto su nekad česme, oluci, bandere, fabrike i sve one stvari koje ne moraju da izgledaju lijepo bile lijepe, a sad ni one koje bi morale bit lijepe, poput slika, statua, pozorišta, biblioteka i hramova sve češće izgledaju kao gomila plastike, gvožđa i stakla na stovarištu. Ljudi su bukvalno zbog ličnih kompleksa uspjeli da mobilišu uvijek na indoktrinaciju spremne široke mase i zajedno učinjeli svijet ružnijim mjestom (valjda ako je sve ostalo ružno njihov izgled manje odskače).
Svaka ideologija ima svoje vjernike, one koji u pitanje ne dovode to što im se servira samo ga baštine jer je neugodno ić protiv većine, tj kontrirat mainstream-u. Najgori među njima su oni koje internet ironično naziva bijelim vitezovima, wHiTe KnIgHtS, koji su zapravo suštinski ono što navodno napadaju. To su bednici koji podilaze svemu što žene u mainstream-u vjeruju ne bi li dobili mrvu njihove pažnje, pa će tako pričat da je izbor za miss objektifikacija žena, da je iranski akrep prelijep, ali se neće nikad zajebat da kažu nekoj ženi koja im se sviđa da izgleda kao miss Njemačke, štaviše sami će se prvi zaletjet na one što ljepše izgledaju ne obazirući se pretjerano na unutrašnju ljepotu o kojoj neprestano tlape. A vjerujte, nigdje manje unutrašnje ljepote no među onima koji su se odrekli sopstvenog razmišljanja zarad konformizma vladajuće obmane svoga doba.
Al znate onu scenu iz Gospodara prstenova, gore je sve super u vilenjaci i hobiti uživaju po šumi al onda se kadar prebaca na orkove Izengarda koji u pećinama ispod Sarumanove kule proizvode nove nakaze? E tako je negdje u poznom XX vijeku tehnologija omogućila da se ružni ljudi mobilizuju, malo slabije nego ovo danas internet što im omogućava. Nešto što je prepoznato kao univerzalna vrijednost, nešto na šta i malo dijete instiktivno reaguje dok ga još ne iskvari indoktrinacija savremene (((prosvete))), u očima goblina to nije. „Ako ja ne mogu da budem lijep neće niko!“ i tako kreće priča o objektifikaciji žena (opet, nekako ne i za muškarce). Ironično, istovremeno kreće i ekspanzija estetske hirurgije i kozmetičke industrije. Uglavnom dok goblini pokušavaju da prepoznavanje ljepote prikažu kao ličnu manu, kao (paz ovo) mržnju prema ženama, pa i nešto po sebi perverzno, pećinski trolovi dolaze na srodnu ideju, da obesmisle umjetnost time što ona više ne mora bit stvaranje ljepote no bukvalno bilo čega.
Tako je uz ideologiju „svaka žena je lijepa“ (nekako ovo nikad nisu prenijeli na muškarce, mi smo i dalje ružni i debeli) došla je ideologija „sve je umjetnost“, pa je ono što je Mikelanđelo stvarao postalo passé, a kad Pijero Manconi spakuje svoje fekalije u konzervu, ili kad Marina Abramović sjedi besciljno 8h za sto kao partijski uhljeb, e to je sad (((umjetnost))) u duhu vremena. Zato vidite ponekad one slike po internetu gdje se ljudi pitaju zašto su nekad česme, oluci, bandere, fabrike i sve one stvari koje ne moraju da izgledaju lijepo bile lijepe, a sad ni one koje bi morale bit lijepe, poput slika, statua, pozorišta, biblioteka i hramova sve češće izgledaju kao gomila plastike, gvožđa i stakla na stovarištu. Ljudi su bukvalno zbog ličnih kompleksa uspjeli da mobilišu uvijek na indoktrinaciju spremne široke mase i zajedno učinjeli svijet ružnijim mjestom (valjda ako je sve ostalo ružno njihov izgled manje odskače).
Svaka ideologija ima svoje vjernike, one koji u pitanje ne dovode to što im se servira samo ga baštine jer je neugodno ić protiv većine, tj kontrirat mainstream-u. Najgori među njima su oni koje internet ironično naziva bijelim vitezovima, wHiTe KnIgHtS, koji su zapravo suštinski ono što navodno napadaju. To su bednici koji podilaze svemu što žene u mainstream-u vjeruju ne bi li dobili mrvu njihove pažnje, pa će tako pričat da je izbor za miss objektifikacija žena, da je iranski akrep prelijep, ali se neće nikad zajebat da kažu nekoj ženi koja im se sviđa da izgleda kao miss Njemačke, štaviše sami će se prvi zaletjet na one što ljepše izgledaju ne obazirući se pretjerano na unutrašnju ljepotu o kojoj neprestano tlape. A vjerujte, nigdje manje unutrašnje ljepote no među onima koji su se odrekli sopstvenog razmišljanja zarad konformizma vladajuće obmane svoga doba.
