Dok Srbija vija vetrenjace.....

U paviljonu „Pink“ u Domu u Kulini dečak L.F. sa teškom mentalnom retardacijom počinje da udara glavom o šipku kreveca. Na čelu i licu su vidljive rane od udaraca i ogrebotine. Lekari kažu da su povremeno prinuđeni da mu vežu ruke na 15 minuta kako bi ga sprečili da sebi nanese ozbiljnije povrede dok lekovi za smirenje ne počnu da deluju.

Potresna fotografija L.F., koga su danas posetili reporteri „Blica“, objavljena u izveštaju Međunarodne organizacije za zaštitu prava osoba ometenih u razvoju o stanju u ustanovama socijalne zaštite, izazvala je buru u Srbiji. Dok gotovo svi svetski mediji prenose navode i jezive fotografije dece vezane za krevete, nadležni mahom tvrde da je reč o neistini. Tako je premijer Vojislav Koštunica sve to ocenio kao propagandu protiv Srbije. Koštunica je najavio i da će Vlada formirati komisiju koja će odmah napraviti izveštaj o stvarnom stanju u ustanovama. On je rekao da su ga resorni ministri obavestili da su mnoge ocene u izveštaju lažne.
- Posebno su tendenciozne i zlonamerne optužbe da se mučenje koristi pod vidom lečenja dece i da je reč o logorima za decu - izjavio je premijer.
Direktor Doma u Kulini Dragoljub Marković rekao je juče da je od svih šokantnih fotografija objavljenih u izveštaju samo jedna zaista načinjena u ovoj ustanovi, i to baš dečaka L.F. koja je osvanula na naslovnoj strani „Blica“.
- Ne radi o detetu koje je neprekidno vezano, već samo dok prima terapiju - kaže Marković.
Ipak, rešenjem Ministarstva rada i socijalne politike, koji je na dan objavljivanja izveštaja u Dom lično doneo ministar Rasim Ljajić, zabranjen je prijem nove dece i upotreba prostorije u muškom paviljonu namenjene izolaciji bolesnika u bilo kakvu svrhu.
Ministar Rasim Ljajić kaže za „Blic“ da ne može da pređe preko termina „logori“ zbog osoblja koje radi sa tom decom.
- Tamo ima dece koju ni roditelji ne posećuju, a žene koje tamo u tim domovima rade paze ih, i to za malu platu. Stanje u ustanovama je teško, ali se tamo deca ne muče - kaže Ljajić.
I Tomica Milosavljević, ministar zdravlja, izveštaj američke organizacije ocenjuje kao političku zloupotrebu i tvrdi da ta organizacija nije imala kontakt sa zvaničnim institucijama.
Međutim, Erik Rozental, direktor MDRI-a, kaže za „Blic“ da su istragu započeli 2003. i da su razgovarali sa vladinim zvaničnicima.
- Oni su bili veoma predusretljivi. Dodatne posete imali smo u decembru 2006, u julu 2007. i avgustu 2007. Prošli smo kroz sve ustanove koje smo posetili. Napravili smo video-snimke da bismo dokumentovali svoje zaključke - rekao je Rozental.
 
Шта друго и очекивати од антисрпске лоповске власти у Србији.

ne lupetaj glupost, jednom sam citao clanak koji je pisao stanje i pre te "antisrpske" lopovske vlasti, koji je pisao o istim i strasnijim stvarima....
to je samo vama manijacima bilo lepse pod milosevicem....

Крстан Ђ. Ковјенић

da pisem ovakve nebuloze, mene bi iblo sramota da se potpisujem pravim imenom....
 
Crkva kao institucija ima azile, koji su prevaziđeni. Postoji par manastira koji imaju svrhu prihvatilišta, ali tamo nema nikakvog programa, već se monahinje brinu o tim osobama onoliko koliko mogu. Prostorije su im čiste, hrana je ok, mir je i tišina, i zaista niko nije zlostavljan.
No zadovoljavanje osnovnih potreba nije dovoljno. Ne postoji nikakav rad na socijalizaciji, ili bilo kakvoj drugoj vrsti edukacije, jer monahinje nisu stručne za to, a i nisu se obučavale.
Ustanova pri crkvi ima zanemarljivo malo, svi kapaciteti su popunjeni, a dugo se čeka na mesto.
Ove godine nam je stigao i Caritas, sa idejom da ulaže novac, i oni će ulagati u sistem lokalne podrške.
Ovo zaista nije pitanje crkve, već države i nadležnih organa. Za reformu programa pomoći osobama sa specijalnim potrebama potrebni su pre svega stručnjaci, novac i ljudi koji su voljni da rade.
 
...mislim da bi trebao/la da se aktiviras i ucinis nesto povodom toga...posto vidim da ti je ako ne struka i sl...
...i ja se potpuno slazem sa tobom...

...u svakom slucaju ne mozes da me ubedis da nije bilo zle namere od strane te organizacije...
...u njihovom izvestaju pise da 4 godine obilazili te ustanove i pravili izvestaj...svako normalan bi ISTOG TRENA POZVAO POLICIJU, i obavestio drzavne organe sta se desava...a oni su ovako mrtvi hladni cutali i gledali, i onda otputovali na neko mirno mesto,sastavili izvestaj i dostavili svim svetskim medijima...

...molim te da mi odgovoris na ovo "bold", i da mi kazes da zar to nije saucesnistvo...
...svako ko je ocevidac zlocina, a ne prijavi ga ...automatski je sucesnik...
 
...mislim da bi trebao/la da se aktiviras i ucinis nesto povodom toga...posto vidim da ti je ako ne struka i sl...
...i ja se potpuno slazem sa tobom...

...u svakom slucaju ne mozes da me ubedis da nije bilo zle namere od strane te organizacije...
...u njihovom izvestaju pise da 4 godine obilazili te ustanove i pravili izvestaj...svako normalan bi ISTOG TRENA POZVAO POLICIJU, i obavestio drzavne organe sta se desava...a oni su ovako mrtvi hladni cutali i gledali, i onda otputovali na neko mirno mesto,sastavili izvestaj i dostavili svim svetskim medijima...

...molim te da mi odgovoris na ovo "bold", i da mi kazes da zar to nije saucesnistvo...
...svako ko je ocevidac zlocina, a ne prijavi ga ...automatski je sucesnik...

Već sam aktivna....

Ne znam šta tu policija može da uradi. Mislim ok pozoveš 92 i oni dođu, a onda kažu da je to u nadležnosti Centra za socijalni rad, odnosno Ministarstva za Socijalna pitanja odnosno Ministarstva Zdravlja i dead end. Zakoni su toliko loši, uprkos tome što je Srbija potpisala određene povelje o ljudskim pravima, da bi svako umešan u to našao rupu u zakonu i izvukao se. A i mislim da sam već napisala da sami državni organi, štiteći svoje interese opstruiraju i koče.
Nije tajna da je MDRI već 4 godine u Srbiji. Naime njihov predlog je bio da Srbiji bude postavljen, kao jedan od nužnih uslova za kandidaturu za članstvo u EU, deinstitucijalizacija.
 
v Upotreba fiksacije i izolacije na deci i odraslima – U Srbiji ne postoje primenljivi
zakoni ili propisi koji regulišu upotrebu fiksacije, i ne postoji nadzor kojim bi se sprecila
zloupotreba ove prakse koja može prerasti u mucenje. Kao rezultat toga, osobe mogu
ostati fiksirane danima, nedeljama - ili godinama. U institucijama sa vrlo malim brojem
zaposlenih, korišcenje fiksiranja pogodno je za osoblje, koje ne može da pruži adekvatnu
individualnu pažnju ili lecenje osobama koje se nalaze u instituciji. Prilikom dve
odvojene posete Instituciji za decu u Kulini, u julu i avgustu 2007, MDRI je pronašao na
desetine dece fiksirane za krevete, stolice i krevece, neka od njih fiksirana na 4 mesta (tj.
noge i ruke vezane za 4 ugla kreveca i kreveta). Takode, veliku primenu fiksacije zatekli
smo u Ustanovi za odrasle u Kragujevcu, gde je puno korisnika bilo vezano za krevete. U
drugoj Ustanovi za odrasle u Curugu, MDRI je pronašao malenu sobu za izolaciju u kojoj
su se nalazili samo krevet i kofa za vršenje nužde na podu.
Na odeljenju za gerijatriju u Kovinu, videla sam sobu sa oko 30 starih,
uglavnom fiksiranih za stolice. Bio je jul i jedan od najtoplijih dana u godini, a
svi su nosili debele pižame na pruge. Nije bilo klimatizacije. Stariji ljudi i žene
pokušavali su da skinu svoju odecu, ali nisu mogli jer su bili fiksirani. Jedna
žena vukla je tako snažno, da joj se prevrnula stolica i ona je udarila glavom o
pod. Njena haljina je spala i otkrila otvorene rane na zadnjici (verovatno od
sedenja na stolici). Covek u blizini pokušao je da joj pomogne da ustane, ali nije
mogao jer je i on bio fiksiran. Žena je nepomicno ležala na podu skoro deset
minuta dok je osoblje nije primetilo i ponovo je postavilo nazad na stolicu.
Zapomagala je dok su je primoravali da sedne na stolicu uprkos njenim
otvorenim ranama. – Istraživac MDRI, neuro-psihijatrijska bolnica u Kovinu.
 
...mislim da bi trebao/la da se aktiviras i ucinis nesto povodom toga...posto vidim da ti je ako ne struka i sl...
...i ja se potpuno slazem sa tobom...

...u svakom slucaju ne mozes da me ubedis da nije bilo zle namere od strane te organizacije...
...u njihovom izvestaju pise da 4 godine obilazili te ustanove i pravili izvestaj...svako normalan bi ISTOG TRENA POZVAO POLICIJU, i obavestio drzavne organe sta se desava...a oni su ovako mrtvi hladni cutali i gledali, i onda otputovali na neko mirno mesto,sastavili izvestaj i dostavili svim svetskim medijima...

...molim te da mi odgovoris na ovo "bold", i da mi kazes da zar to nije saucesnistvo...
...svako ko je ocevidac zlocina, a ne prijavi ga ...automatski je sucesnik...

mislim da su prijavili "zlocin", mozda su pre toga hteli da prikupe sto vise podataka, i mozda da odu na sigurnije mesto, ali nisu saucesnici. njhovo je bilo da obidju sve ustanove i da daju izvestaj.
 
Pa u teoriji bih ih sve pobila... mada....
Letos sam sa svojim korisnicima bila na moru u Zelenici. Vodili smo malu grupu od 6, i nas 4 vaspitača, svi su korisnici pokretni, vide, čuju i govore, drugrom rečju elementarno samostalni. Ukratko, mi radimo socijalnu inkluziju t.j. uključivanje naših korisnika u zajednicu i mogu se pohvaliti da su barem u odnosu na ostale socijalizovani. ( izlaze uveče sa nama u grad, na koncerte, diskoteke ili već gde oni odluče, uče da komuniciraju sa ljudima i ljudi ih uglavnom prihvataju )
Poslednjeg dana letovanja morali smo da promenimo bungalove kako bi instituciji iz Tutina ustupili naše, da bi oni zauzeli ceo blok zbog lakše brige o korisnicima.
Prizor koji mi se ukazao kad su oni stigli sam već opisala, a moji korisnici su se uplašili.
Jedan od mojih korisnika je prilično nestašno, šetao blokom gde su sada bili smešteni Tutinci, jer je navikao da mu je tu soba.
Kada smo kolega i ja otišli da ga potražimo, naleteli smo na četvoro unezverenih ljudi koji viču DRŽGA!...
Dok sam shvatila o čemu je reč videla sam jednog od njih kako šutira mog korisnika. Kolega i ja smo pritrčali do njega i odveli ga, da bi smo se odmah potom vratili da raspravimo stvari. Pokucali smo na vrata i otvorio mi je čovek srednjih godina bez zuba i ćelav, nisam znala da li je korisnik ili vaspitač, oni su vikali kako ih je naš korisnik plašio, nisu reagovali na ljutnju ljutnju zbog šutiranja i sve se završilo našom prepirkom.
Ono što želim da kažem je da nigde nisu definisana pravila, t.j. da ne postoji model, odnosno utvrđeni standard. Ti vaspitači iz Tutina su sigurno najbolji koje Tutin i okolina mogu da ponude, a opet njima je šutiranje normalna komunikacija:cry:
 
O pozadini MDRI-a ne znam nešto puno, mada oni u ovom slučaju nisu bitni. Da je to obelodanila Mirjana Marković, bila bih u istom fazonu...;)
Opet nijedna domaća org. nije našla za shodno da to ispita, a i da jeste pitanje je do kojih bi opstrukcija dolazilo.
A i sećate se iz škole... kad dolazi inspekcija kako se sve našminka...kapiram da su se ovi najavljivali i predočili šta će raditi niko ne bi pristao na snimanje
 
...ne brini, bice natasa kandic i slicni u utisku nedelje...

...ja mislim da je upravo najveci problem u skolama...jbt nas su ucili da kad vidimo coveka u kolicima okrenemo glavu...strasno...
...mislim da na zapadu, u svakoj grupi u zabavistu postoji bar 1 dete sa specijalnim potrebama...upravo da bi se deca od malena navikla...i shvatila razlicitost na na najnormalniji moguci nacin...ispravi me ako gresim...

...i to sto danas je najnormalnije da se zna da je neko alkoholicar, narkoman,, da krade...samo da se ne sazna da ima bolesnog u porodici...
 
Moram da pohvalim tvoj zdrav stav.
Upravo je u tome što si naveo i poenta inkluzije. Segregacija, pod čim ovde podrazumevam specijalno školovanje, treba da prestane. Svako bi trebalo da se druži sa svojim vršnjacima, bez obzira koji problem ima. Neko je hiperinteligentan, neko ima ravna stopala, neko ima izvanredan sluh, a neko epi napade.... Nikoga ne bi trebalo izdvajati.
Mislim da bi osobe sa specijalnim potrebama, ovde prvenstveno mislim na mentalnu nerazvijenost, bile mnogo manje upadljive kada bi imale socijalnu korekciju svojih vršnjaka.
 
v Fiksiranje se koristi umesto lecenja ili nege u slucaju samo-povredivanja – Deca koja
odrastaju u zatvorenom okruženju, bez ljubavi i pažnje, mogu postati sklona samopovredivanju.
U svom najblažem obliku, auto-stimulacija može ukljucivati ritmicne
pokrete ili ljuljanje. Vremenom, kod dece ili odraslih može doci do ekstremnijeg
ponašanja, ukljucujuci udaranje glavom ili cesto udaranje i griženje. Ukoliko se ne tretira,
ovakvo ponašanje može prerasti u sakacenje, poput dece koja sebi isteruju oci.
Posmatraci MDRI primetili su širok dijapazon ovakvih ponašanja u Kulini i Stamnici. Ni
jedna od institucija koje smo posetili nije imala strucnu osobu ili programe ponašanja,
kreirane da pomognu deci sa problemom samo-povredivanja. Opše prihvacen “tretman”
za samo-povredivanje je upotreba fiksiranja. Ovakva praksa zapravo pogoršava postojece
psihicke posledice kod osobe, što rezultira daljim samo-povredivanjem i još više
fiksiranja. Pored toga, produžena primena fiksiranja može dovesti do atrofije mišica,
deformiteta opasnih po život, pa cak i do otkazivanja organa.
U Kulini, osoblje nam je reklo da je 6-godišnji decak sa dijagnozom Spina
Bifida bio veoma agresivan prema sebi da je pokušao da sebi pokida uvo.
Primetili smo da je decak vezan za stolicu. U Stamnici, tinejdžerka koja ne
napušta krevetac, primecena je kako pokušava da istera svoje oci, dok osoblje
stoji pored ne cineci ništa. Videli smo mnogo dece u instituciji kako ujedaju i
žvacu svoje prste.
 
"Posebno su tendenciozne i zlonamerne optužbe da se mučenje koristi pod vidom lečenja dece i da je reč o logorima za decu, a ne o socijalnim ustanovama", navodi Koštunica.

Koštunica (FoNet, arhiva)

"Svedoci smo da se sistematski vodi propaganda kako je Srbija zahvaćena fašizmom, iako svaki građanin naše zemlje oseća najdublje ogorčenje i prema fašizmu i prema fašistima koji su pobili stotine hiljada nevinih pripadnika našeg naroda", kaže on.

"Sada su došli na red logori za bespomoćnu decu, a trenutak u kom se sve to dešava nije slučajno izabran. Vlada Srbije će se tako mračnoj propagandi suprotstavljati svim dozvoljenim demokratskim i pravnim sredstvima", zaključio je Koštunica.


http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2007&mm=11&dd=15&nav_id=272290
 
v Nedostatak rehabilitacije i medicinske nege – U institucijama u Srbiji postoji upadljiv
nedostatak rehabilitacije, fizikalne terapije i medicinske nege za decu i odrasle sa
posebnim potrebama. Ostavljeni da came godinama, u stanju potpune neaktivnosti, deca
ili odrasli koji ne podlegnu samo-povredivanju, postaju teže onesposobljeni na drugi
nacin. Bez aktivnosti, pokreta ili fizikalne terapije, deca i odrasli kategorisani kao
“nepokretni”, mogu patiti od iskrivljenih i atrofiranih udova i kicme, dislokacije kostiju i
problema sa disanjem. Deca koja imaju malo ili ni malo ljudskog kontakta i koja su
emotivno napuštena mogu razviti “prekid u razvoju” i pod povecanim su smrtnim
rizikom.
Istraživaci MDRI pronašli su 3-godišnjeg decaka sa Hepatitisom B i C, kooga
su nedavno roditelji trajno smestili u Instituciju u Subotici. Lekar u ustanovi
rekao je da se on ne prilagodava dobro i da “ne želi da jede – jako mu je teško.”
Osoblje je pokazalo na još jedno 3-godišnje dete sa Down sindromom koje,
takode, odbija da jede.
50 % dece i odraslih imaju hepatitis – medicinska sestra, Institucija za decu u
Kulini
Istraživaci su u razlicitim institucijama pronašli korisnike kojima je neophodna
medicinska nega. U Curugu, psihijatrijskoj ustanovi socijalne zaštite, covek je držan u
sobi za izolaciju – u kojoj nije bilo grejanja i u kojoj se nalazila samo limena kofa umesto
toaleta – zbog sumnje da ima tuberkulozu, pri cemu nije dobijao nikakvu terapiju. Mnogi
ljudi nisu imali zube, usled nedostatka zubarske nege. Odojcad i deca sa dijagnozom
hidrocefalije leže nepokretna u krevecima, sa glavama toliko otecenim da ne mogu da ih
pokrecu. Osoblje u Instituciji Subotici naglas se cudilo “zbog cega lekari nisu drenirali
tecnost” – što je cesto spasilacka procedura kod dece sa ovakvim problemima.
Kada su istraživaci MDRI pitali osoblje u Kulini zbog cega 7-godišnja devojcica, sa
ogromnom glavom usled hidrocefalije, nije dobila medicinski tretman koji joj može
spasiti život, lekar je rekao:
Kada je devojcica rodena, lekar je savetovao roditeljima da je ne izlažu
potrebnoj operaciji, pošto ce ionako umreti. Ali ona je i dalje živa. –
lekar, Kulina
v Nehumani, ponižavajuci i po-život-opasni fizicki uslovi u objektima u kojima su
osobe sa posebnim potrebama prinudene da borave – Tokom zime, istraživaci MDRI
zatekli su institucije sa malo ili bez grejanja, sa korisnicima koji se zbijaju oko
radijatora, pokušavajuci da se zagreju. Mnogi od njih boravili su unutra sa kapama i u
kaputima. Direktor Ustanove u Curugu rekao je MDRI da u objektu ima pacova i miševa
i da su zidovi zgrade od azbesta. Usled nedostatka kupatila i vodovodne instalacije,
korisnici su bili primorani da vrše nuždu u kofama, koje su držali ispod svojih kreveta –
uslovljavajuci zagušljiv miris. MDRI je pronašao prozore koji se ne mogu otvoriti i loše
elektricne instalacije.
Imamo tri zgrade za 204 korisnika, od kojih su mnogi nepokretni. Brine me
požar izazvan lošim elektricnim instalacijama. Tokom noci radi samo jedna
sestra i jedan radnik obezbedenja na sve tri zgrade. – direktor Institucije, Curug
 
Zakljucci i preporuke
Novi Ustav Republike Srbije navodi integraciju u Evropu kao jedan od glavnih nacionalnih
ciljeva. Ovaj Ustav, takode, garantuje zaštitu ljudskih prava i zabranjuje diskriminaciju na
osnovu mentalnih i fizickih poteškoca. Ovo su sve vredni ciljevi. Srbiji ide u prilog što državna
politika mentalnog zdravlja i politika socijalne zaštite pozivaju na transformaciju svojih
socijalnih službi i sistema mentalnog zdravlja, u cilju integracije osoba sa mentalnim
poteškocama u zajednicu.
Nova politika Srbije o društvenoj integraciji u skladu je sa zahtevima medunarodnog koncepta
ljudskih prava. Skorim usvajanjem nove Konvencije o pravima osoba sa posebnim potrebama,
Ujedinjene Nacije i medunarodna zajednica prepoznaju da nepotrebno izdvajanje osoba sa
posebnim potrebama iz društva predstavlja nezakonitu diskriminaciju i kršenje njihovih osnovnih
ljudska prava. Ustanovljene medunarodne konvencije o ljudskim pravima, poput Evropske
konvencije o ljudskim pravima, Konvencije o pravima deteta i Konvencije UN protiv mucenja,
pružaju elementarnu zaštitu najranjivijim osobama u svakom društvu: institucionalizovanoj deci i
odraslima sa posebnim potrebama.
Iako je ustavna posvecenost Srbije zaštiti ljudskih prava vredna hvale, politika i programi koje je
uspostavila vlast u Srbiji još uvek ne rešavaju ozbiljne probleme po pitanju ljudskih prava, koji
pogadaju oko 18.000 osoba smeštenih u državnim psihijatrijskim ustanovama i institucijama
socijalne zaštite. Ove osobe zadržavaju se neosno vano, cime se narušava clan 5 ECHR. U ovim
ustanovama vrlo je zastupljen nehuman i ponižavajuci tretman, cime se narušava clan 3 ECHR.
Neka deca i odrasli bukvalno nikad ne napuštaju postelju, a neki od njih fiksirani su celog života.
Najekstremnija kršenja ljudskih prava ravna su mucenju.
Neophodna je hitna akcija kako bi se zaustavila najozbiljnija kršenja ljudskih prava u zemlji,
koja mogu biti opasna po život. Srpski zakoni o psihijatrijskom smeštaju i starateljstvu moraju
biti uskladeni sa medunarodnim zakonima i moraju se osobama sa posebnim potrebama pružiti
sredstva kako bi obezbedili podršku i pravno zastupanje koji su im potrebni radi zaštite njihovih
prava. Iako je Srbija stvorila vredne programske modele koji pokazuju potencijal za društvenu
integraciju, ne postoji program kojim bi se zaustavila kršenja ljudskih prava hiljade dece i
odraslih. Izneta težnja ka društvenoj integraciji ne sadrži plan rešenja ovih problema. Srbija pod
hitno mora izdvojiti sredstva neophodna za primenu novog Zakona protiv diskriminacije,
zaustavljanje zloupotrebe u institucijama i ispunjavanje iskazanih ciljeva društvene integracije.
Medunarodni donatori, koji su tako velikodušno doprineli obnavljanju srpskih institucija, sada bi
trebalo da promene svoje prioritete i pruže isti nivo podrške za stvaranje programa u zajednici.
Deca i odrasli sa posebnim potrebama u Srbiji imaju pravo da žive u zajednici uz punu
integraciju i samo-opredeljenje. Osobama sa posebnim potrebama ne može se uskratiti pristup obrazovanju, zapošljavanju, pristojnom i sigurnom smeštaju, prijateljima i porodici, samo na
osnovu njihovih poteškoca. Obeležje istinskog civilnog društva jeste zašticenost prava svih ljudi
u njemu.

Ciljevi i metodologija
Od decembra 2006. do avgusta 2007., MDRI je ispitao uslove u sedam ustanova u nadležnosti
Ministarstva za rad i socijalnu politiku (MRSP) i dve psihijatrijske bolnice u nadležnosti
Ministarstva zdravlja (MZ). U izveštaju se za sve njih koristi izraz “institucija”, uz navodenje
njihovih lokacija, sadržanih u odeljku ispod:
· Dom za decu i omladinu ometenu u razvoju, Kulina
· Dom za decu i omladinu "Kolevka", Subotica
· Specijalni zavod za decu i omladinu "Dr Nikola Šumenkovic", Stamnica
· Specijalna ustanova "Gvozden Jovancicevic", Veliki Popovac
· Specijalna ustanova za lica ometena u razvoju, Veternik
· Dom za duševno obolela lica, Curug
· Zavod za zbrinjavanje odraslih "Male pcelice", Kragujevac
Institucije u nadležnosti Ministarstva zdravlja koje smo posetili su Specijalne neuro-psihijatrijske
bolnice u Vršcu i Kovinu.
Mucenje kao lecenje ocenjuje primenu medunarodnog koncepta ljudskih prava u Srbiji, koji se
odnosi na decu koja borave ili se lece u decijim ustanovama i odrasle u institucijama u
nadležnosti Ministarstva zdravlja ili Ministarstva za rad i socijalnu politiku.
Cilj ovog izveštaja je pružanje informacija neophodnih za javno razumevanje i debatu o
pitanjima od fundamentalnog znacaja za hiljade osoba sa posebnim potrebama i njihove porodice
u Srbiji. Nadamo se da ce ova procena pomoci vlastima u Srbiji i njenim gradanima u zalaganju
da obecane reforme dovedu praksu u sklad sa medunarodnim konceptom ljudskih prava. MDRI
je objavio slicne izveštaje o ljudskim pravima u Madarskoj, Meksiku, Peruu, Rusiji, Turskoj,
Urugvaju, Argentini, Rumuniji i Administraciji UN na Kosovu. U svakom izveštaju, koristimo
medunarodni koncept ljudskih prava kao nepristrasan i dosledan kriterijum procene.
Ovaj izveštaj nema za cilj da optužuje osoblje institucija ili profesionalce u oblasti mentalnog
zdravlja. Mnogi clanovi osoblja sa kojima smo se sreli rade pod veoma teškim uslovima i svoj
posao nastavljaju da obavljaju samo zbog svoje profesionalne posvecenosti i brige za osobe koje
neguju. MDRI bi želeo da se zahvali i mnogim državnim službenicima, strucnjacima i osoblju
koji su našem radu doprineli svojim vremenom i shvatanjima.
U svakoj instituciji koju smo posetili, trudili smo se da budemo što temeljniji u razumevanju
situacije po pitanju ljudskih prava osoba koje žive ili se nalaze na lecenju u ustanovi. Tražili smo
da obidemo sve delove institucija. Razgovarali smo sa upravom institucija, osobljem i
korisnicima. Tokom svake posete, timovi MDRI nosili su kameru kako bi zabeležili svoja
zapažanja. U obimu u kojem smo mogli, snimali smo fotografije u svakoj instituciji. Naše iskustvo pokazuje da je foto i video dokumentacija od ogromnog znacaja za potkrepljivanje
naših zapažanja, i pomaže javnosti da razume realnost života u instituciji. Osetljivi smo na
zabrinutost osoba koje su se našle na fotografijama, za koje sme štaj u instituciju može
predstavljati ogromno narušavanje privatnosti i njihove sposobnosti donošenja odluka o
sopstvenom životu. Naše opšte zapažanje je da su ljudi u institucijama pretežno saglasni ili voljni
da budu fotografisani.
Ovaj izveštaj ne predstavlja sveobuhvatnu studiju vecine institucija za decu i odrasle u Srbiji.
Naš izveštaj ukazuje na opštu zabrinutost o ljudskim pravima na osnovu poseta malog broja
institucija u Srbiji. Postoje nezaobilazne razlike u sistemu socijalnih službi i mentalnog zdravlja
u razlicitim regionima i mestima koje smo posetili. Nema sumnje da postoje vredni programi –
kao i ozbiljne zloupotrebe – koje nismo bili u mogucnosti da ukljucimo u naš izveštaj. Poslednjih
godina, ustanovljeni su brojni programski modeli pružanja podrške osobama sa posebnim
potrebama u zajednici. Nadamo se da ce ovaj izveštaj podržati širenje ovakvih programa na
nacionalnom nivou, kako bi se svim osobama sa posebnim potrebama pružila mogucnost za
upotpunjen život u zajednici.
Potrudili smo se da pružimo tacnu i sveobuhvatnu analizu kljucnih pitanja o ljudskim pravima,
na nacin kako smo ih mi razumeli. Opažanja i zakljucci do kojih smo došli u ovom izveštaju
predstavljaju iskljucivo gledište autora i MDRI. Molimo citaoce da nas kontaktiraju i upozore
ukoliko u izveštaju uoce greške ili propuste (mdri@mdri.org). Izmene i korekcije izveštaja bice
objavljene na našoj Internet stranici www.MDRI.org.
Ovaj izveštaj pisan je na engleskom jeziku. Iako smo se potrudili da obezbedimo tacan prevod,
postoje neizbežne razlike ili nijanse u formalnom znacenju. Ukoliko postoji neslaganje izmedu
dve verzije, englesku verziju treba smatrati originalom.
 
Па гледајте само какви су услови у свим тим домовима док ми већ деценијама издвајамо за погани Београд и ненадјебиву Тиршову и Звечанску. И онда као "замислите, живе у лошим условима".

А што се тиче Б92 олоша, они само раде како им Сорош диктира. У целој овој ситуацији свака част Расиму Љајићу, добро им је рекао
 

Back
Top