Zakljucci i preporuke
Novi Ustav Republike Srbije navodi integraciju u Evropu kao jedan od glavnih nacionalnih
ciljeva. Ovaj Ustav, takode, garantuje zaštitu ljudskih prava i zabranjuje diskriminaciju na
osnovu mentalnih i fizickih poteškoca. Ovo su sve vredni ciljevi. Srbiji ide u prilog što državna
politika mentalnog zdravlja i politika socijalne zaštite pozivaju na transformaciju svojih
socijalnih službi i sistema mentalnog zdravlja, u cilju integracije osoba sa mentalnim
poteškocama u zajednicu.
Nova politika Srbije o društvenoj integraciji u skladu je sa zahtevima medunarodnog koncepta
ljudskih prava. Skorim usvajanjem nove Konvencije o pravima osoba sa posebnim potrebama,
Ujedinjene Nacije i medunarodna zajednica prepoznaju da nepotrebno izdvajanje osoba sa
posebnim potrebama iz društva predstavlja nezakonitu diskriminaciju i kršenje njihovih osnovnih
ljudska prava. Ustanovljene medunarodne konvencije o ljudskim pravima, poput Evropske
konvencije o ljudskim pravima, Konvencije o pravima deteta i Konvencije UN protiv mucenja,
pružaju elementarnu zaštitu najranjivijim osobama u svakom društvu: institucionalizovanoj deci i
odraslima sa posebnim potrebama.
Iako je ustavna posvecenost Srbije zaštiti ljudskih prava vredna hvale, politika i programi koje je
uspostavila vlast u Srbiji još uvek ne rešavaju ozbiljne probleme po pitanju ljudskih prava, koji
pogadaju oko 18.000 osoba smeštenih u državnim psihijatrijskim ustanovama i institucijama
socijalne zaštite. Ove osobe zadržavaju se neosno vano, cime se narušava clan 5 ECHR. U ovim
ustanovama vrlo je zastupljen nehuman i ponižavajuci tretman, cime se narušava clan 3 ECHR.
Neka deca i odrasli bukvalno nikad ne napuštaju postelju, a neki od njih fiksirani su celog života.
Najekstremnija kršenja ljudskih prava ravna su mucenju.
Neophodna je hitna akcija kako bi se zaustavila najozbiljnija kršenja ljudskih prava u zemlji,
koja mogu biti opasna po život. Srpski zakoni o psihijatrijskom smeštaju i starateljstvu moraju
biti uskladeni sa medunarodnim zakonima i moraju se osobama sa posebnim potrebama pružiti
sredstva kako bi obezbedili podršku i pravno zastupanje koji su im potrebni radi zaštite njihovih
prava. Iako je Srbija stvorila vredne programske modele koji pokazuju potencijal za društvenu
integraciju, ne postoji program kojim bi se zaustavila kršenja ljudskih prava hiljade dece i
odraslih. Izneta težnja ka društvenoj integraciji ne sadrži plan rešenja ovih problema. Srbija pod
hitno mora izdvojiti sredstva neophodna za primenu novog Zakona protiv diskriminacije,
zaustavljanje zloupotrebe u institucijama i ispunjavanje iskazanih ciljeva društvene integracije.
Medunarodni donatori, koji su tako velikodušno doprineli obnavljanju srpskih institucija, sada bi
trebalo da promene svoje prioritete i pruže isti nivo podrške za stvaranje programa u zajednici.
Deca i odrasli sa posebnim potrebama u Srbiji imaju pravo da žive u zajednici uz punu
integraciju i samo-opredeljenje. Osobama sa posebnim potrebama ne može se uskratiti pristup obrazovanju, zapošljavanju, pristojnom i sigurnom smeštaju, prijateljima i porodici, samo na
osnovu njihovih poteškoca. Obeležje istinskog civilnog društva jeste zašticenost prava svih ljudi
u njemu.
Ciljevi i metodologija
Od decembra 2006. do avgusta 2007., MDRI je ispitao uslove u sedam ustanova u nadležnosti
Ministarstva za rad i socijalnu politiku (MRSP) i dve psihijatrijske bolnice u nadležnosti
Ministarstva zdravlja (MZ). U izveštaju se za sve njih koristi izraz “institucija”, uz navodenje
njihovih lokacija, sadržanih u odeljku ispod:
· Dom za decu i omladinu ometenu u razvoju, Kulina
· Dom za decu i omladinu "Kolevka", Subotica
· Specijalni zavod za decu i omladinu "Dr Nikola Šumenkovic", Stamnica
· Specijalna ustanova "Gvozden Jovancicevic", Veliki Popovac
· Specijalna ustanova za lica ometena u razvoju, Veternik
· Dom za duševno obolela lica, Curug
· Zavod za zbrinjavanje odraslih "Male pcelice", Kragujevac
Institucije u nadležnosti Ministarstva zdravlja koje smo posetili su Specijalne neuro-psihijatrijske
bolnice u Vršcu i Kovinu.
Mucenje kao lecenje ocenjuje primenu medunarodnog koncepta ljudskih prava u Srbiji, koji se
odnosi na decu koja borave ili se lece u decijim ustanovama i odrasle u institucijama u
nadležnosti Ministarstva zdravlja ili Ministarstva za rad i socijalnu politiku.
Cilj ovog izveštaja je pružanje informacija neophodnih za javno razumevanje i debatu o
pitanjima od fundamentalnog znacaja za hiljade osoba sa posebnim potrebama i njihove porodice
u Srbiji. Nadamo se da ce ova procena pomoci vlastima u Srbiji i njenim gradanima u zalaganju
da obecane reforme dovedu praksu u sklad sa medunarodnim konceptom ljudskih prava. MDRI
je objavio slicne izveštaje o ljudskim pravima u Madarskoj, Meksiku, Peruu, Rusiji, Turskoj,
Urugvaju, Argentini, Rumuniji i Administraciji UN na Kosovu. U svakom izveštaju, koristimo
medunarodni koncept ljudskih prava kao nepristrasan i dosledan kriterijum procene.
Ovaj izveštaj nema za cilj da optužuje osoblje institucija ili profesionalce u oblasti mentalnog
zdravlja. Mnogi clanovi osoblja sa kojima smo se sreli rade pod veoma teškim uslovima i svoj
posao nastavljaju da obavljaju samo zbog svoje profesionalne posvecenosti i brige za osobe koje
neguju. MDRI bi želeo da se zahvali i mnogim državnim službenicima, strucnjacima i osoblju
koji su našem radu doprineli svojim vremenom i shvatanjima.
U svakoj instituciji koju smo posetili, trudili smo se da budemo što temeljniji u razumevanju
situacije po pitanju ljudskih prava osoba koje žive ili se nalaze na lecenju u ustanovi. Tražili smo
da obidemo sve delove institucija. Razgovarali smo sa upravom institucija, osobljem i
korisnicima. Tokom svake posete, timovi MDRI nosili su kameru kako bi zabeležili svoja
zapažanja. U obimu u kojem smo mogli, snimali smo fotografije u svakoj instituciji. Naše iskustvo pokazuje da je foto i video dokumentacija od ogromnog znacaja za potkrepljivanje
naših zapažanja, i pomaže javnosti da razume realnost života u instituciji. Osetljivi smo na
zabrinutost osoba koje su se našle na fotografijama, za koje sme štaj u instituciju može
predstavljati ogromno narušavanje privatnosti i njihove sposobnosti donošenja odluka o
sopstvenom životu. Naše opšte zapažanje je da su ljudi u institucijama pretežno saglasni ili voljni
da budu fotografisani.
Ovaj izveštaj ne predstavlja sveobuhvatnu studiju vecine institucija za decu i odrasle u Srbiji.
Naš izveštaj ukazuje na opštu zabrinutost o ljudskim pravima na osnovu poseta malog broja
institucija u Srbiji. Postoje nezaobilazne razlike u sistemu socijalnih službi i mentalnog zdravlja
u razlicitim regionima i mestima koje smo posetili. Nema sumnje da postoje vredni programi –
kao i ozbiljne zloupotrebe – koje nismo bili u mogucnosti da ukljucimo u naš izveštaj. Poslednjih
godina, ustanovljeni su brojni programski modeli pružanja podrške osobama sa posebnim
potrebama u zajednici. Nadamo se da ce ovaj izveštaj podržati širenje ovakvih programa na
nacionalnom nivou, kako bi se svim osobama sa posebnim potrebama pružila mogucnost za
upotpunjen život u zajednici.
Potrudili smo se da pružimo tacnu i sveobuhvatnu analizu kljucnih pitanja o ljudskim pravima,
na nacin kako smo ih mi razumeli. Opažanja i zakljucci do kojih smo došli u ovom izveštaju
predstavljaju iskljucivo gledište autora i MDRI. Molimo citaoce da nas kontaktiraju i upozore
ukoliko u izveštaju uoce greške ili propuste (mdri@mdri.org). Izmene i korekcije izveštaja bice
objavljene na našoj Internet stranici
www.MDRI.org.
Ovaj izveštaj pisan je na engleskom jeziku. Iako smo se potrudili da obezbedimo tacan prevod,
postoje neizbežne razlike ili nijanse u formalnom znacenju. Ukoliko postoji neslaganje izmedu
dve verzije, englesku verziju treba smatrati originalom.