Deja-vu...

Nesecam se kada sam prvi put imao taj osecaj. Bilo je to jos dok sam bio dete. Napr. setam po prvi put na nekom mestu i u trnutku jedan kadar u meni probudi snazno osecanje kao da sam tu vec nesta doziveo.Desava mi se da sretnem ljude sa kojima neprozborim vise od dve recenice, a vec u sledecem trenutku imam osecaj velikog poverenja u njih kao da se znamo godinama.
 
Desava mi se da sretnem ljude sa kojima neprozborim vise od dve recenice, a vec u sledecem trenutku imam osecaj velikog poverenja u njih kao da se znamo godinama <<<<< e sa ovim se slazem. Dogadjalo mi se cesto...
 
Desilo mi se milion puta . Nisam svesna tog do delic sekunde kad se nesto vec desi a znam da tu nikad nisam bila a sve mi je poznato , ili neka situacija kao da sam je vec prozivela ranije i najdenom je osvezena u mom secanju.
 
Ivanica:
Meni se najčešće događa da u razgovoru već znam šta će mi neko reći, jer imam osećaj da se taj razgovor već desio ranjie.
Pa ovo mi se redovno dogadja...samo sto to ne poistovecujem sa necim "cudnim" nego jednostavno dobro poznajem tu osobu sa kojom razgovaram i ponekad znam u napred sta ce reci :) Kod mene se to zove predosecaj (valjda) ;)
 
die_happy:
Ivanica:
Meni se najčešće događa da u razgovoru već znam šta će mi neko reći, jer imam osećaj da se taj razgovor već desio ranjie.
Pa ovo mi se redovno dogadja...samo sto to ne poistovecujem sa necim "cudnim" nego jednostavno dobro poznajem tu osobu sa kojom razgovaram i ponekad znam u napred sta ce reci :) Kod mene se to zove predosecaj (valjda) ;)

Pa da kako se toga ranije nisam setio!!!!!! :((( Pa stalno kad chatujem sa jednom curicom uvek unapred ukapiram shta ce da kaze xexexe, a verovatno i ona ukapira shta cu ja da kazem, tado da ne moramo ni da kuckamo :PP
p0z
 
Stoorbak:
die_happy:
Ivanica:
Meni se najčešće događa da u razgovoru već znam šta će mi neko reći, jer imam osećaj da se taj razgovor već desio ranjie.
Pa ovo mi se redovno dogadja...samo sto to ne poistovecujem sa necim "cudnim" nego jednostavno dobro poznajem tu osobu sa kojom razgovaram i ponekad znam u napred sta ce reci :) Kod mene se to zove predosecaj (valjda) ;)

Pa da kako se toga ranije nisam setio!!!!!! :((( Pa stalno kad chatujem sa jednom curicom uvek unapred ukapiram shta ce da kaze xexexe, a verovatno i ona ukapira shta cu ja da kazem, tado da ne moramo ni da kuckamo :PP
Ma nemoj pricati? Cak ne morate ni da se vidite...? hmmm....Pa tu sigurno ima necega :))) Definitivno...
p0z
 
die_happy:
Stoorbak:
die_happy:
Ivanica:
Meni se najčešće događa da u razgovoru već znam šta će mi neko reći, jer imam osećaj da se taj razgovor već desio ranjie.
Pa ovo mi se redovno dogadja...samo sto to ne poistovecujem sa necim "cudnim" nego jednostavno dobro poznajem tu osobu sa kojom razgovaram i ponekad znam u napred sta ce reci :) Kod mene se to zove predosecaj (valjda) ;)

Pa da kako se toga ranije nisam setio!!!!!! :((( Pa stalno kad chatujem sa jednom curicom uvek unapred ukapiram shta ce da kaze xexexe, a verovatno i ona ukapira shta cu ja da kazem, tado da ne moramo ni da kuckamo :PP
Ma nemoj pricati? Cak ne morate ni da se vidite...? hmmm....Pa tu sigurno ima necega :))) Definitivno...
p0z

Pa ima ja vam navodim primer, ja sam taj primer :)) buahaha
p0z!
 
Kod deja vu u pitanju su nesvjesne astralne projekcije koje ljudi izvode dok spavaju. To izvode svi za vrijeme spavanja ali nisu svjesni da je to astralna projekcija dok ona traje a često ni kasnije. Ustvari mnogi ni ne vjeruju u astralnu projekciju koja je naučno dokazana. Na zapadu su pronašli tehniku uz pomoć koje i najveći skeptici mogu postići astralnu projekciju za najviše tri dana i tri noći.
A kako je poznato da se astralnom projekcijom može kretati kroz vrijeme a ne samo kroz prostor onda deja vu nije teško objasniti. Ljudi u snu doživljavaju astralne projekcije kojima nesvjesno "zavire" u mali segment svoje budućnosti, to zaborave (vjerovatno prvenstveno usljed neduhovnosti) a kad kasnije dožive identičnu situaciju onda im odjednom ispliva sjećanje za koje ne znaju odakle potiče.
 
Da bi ste razumjeli što mislim o fenomenima "već vidjeno" Isprićat ću jedan svoj san.

A sada ću ispričati taj san. Tko ima slabiji želudac neka i ne čita. Ali garantiram da je zanimljivo.
(namjerno prepričavam taj grozni san jer njegova scenografija izgleda odveč zlokobno i kao sjajan milje za uobičavanje nekakvih misterioznih tumačenja. Medjutim...)

Sanjam ja,...Idem od groba do groba.
I ... (sada slijedi onaj dio od kojega se povraća) otkopavam leševe u fazi raspadanja, te vadim njihove smrdljive jetre i jedem ih.
Kao i u svakom snu tu ima nekoga i nečega kome/čemu tu "nije" mjesto.

Snovima nikada nisam pridavao neki nadnaravan značaj i premda sam uvjek pronalazio razumna objašnjenja za iste, ovaj mi nije bio jasan. Nije me plašio, ipak tjerao me je da kopam po sječanjima. I ništa. Nema sumnje, po ogavnosti mu je teško naći ravna.
Ispričao sam konačno taj san supruzi. Ona je odmah skontala o čemu se radi.
Naime, dva/tri mjeseca prije tog sna, jedne uobičajene večeri, ja i supruga sjedili smo pred TV ekranom. Zapravo samo ona, jer ja sam nešto čitao. Ona je pomno pratila nekakav film sumnjive vrijednosti. Ja nisam. TV mi je bio te većeri tek nešto što galami u kući.
U jednom trenutku na ekranu se odvijala scena u kojoj neki Eskim ubija nekog bjelca, i odmah na licu mjesta, a u svrhu nekog rituala, nožem vadi i proždire njegovu vrelu jetru.
Što je zanimljivo?
Ja sam tu scenu samo na trenutak vidjeo. Budući da sam na samom početku filma dao ocjenu za film "glup", knjiga je prevagnula. Eto, tad sam bacio pogled na ekran, vidjeo tu scenu i rekao: " koje li gluposti", a zatim nastavio čitati. Apsolutno ničim me ta scena nije dojmila. Film sam već bio definirao kao "glup" a ta scena je samo potvrdila moju ocjenu. Garantiram da mi ta scena i taj film nikada ne bi pali napamet u životu. Nema šanse.
A onda se desio taj grozni san. Supruga je film pomno pratila, ali je čula i moj komentar kada sam rekao: "koje li gluposti" tako da je uočila izrazitu sličnost detalja iz sna sa detaljom iz filma (proždiranje jetre mrtvaca).
Zaista je čudno kako je elektro zapis te scene u besktrajnim gigabajtima moga mozga ipak ostao pohranjen, i kako ga je san na neki svoj blesavi način otkopao i pomješao sa drugim takvim zapsima od kojih se nekih sječam a nekih ne.
Hoću da kažem jednu drugu bitniju stvar.
Situacije poput "već vidjeno" fenomeni regresije u prošle živote i slične stvari, odraz su sličnih mehanizama u našem mozgu. Gledali smo tisutje filmova, čitali tisutje knjiga, slušali tisutje priča itd itd.
Ljudi jednostavno vole sve uobličiti misterijom.
Volim dok sjedim za radnim stolom, a ne radim ništa, crtati karikature koje ne liče na nikoga. To su zaista vrlo zanimljivi i upečatljivi likovi, ali nemam talenta da pogodim facu nekoga poznatog.
E' onda dodje moja kolegica, vidi te crteže i sasvim ozbiljno kaže: "to su likovi iz tvojih prošlih života"!
Totalna besmislica. Likovi nemaju baš nikakve veze ni s čim, a ako bih baš i tražio razloge njihovih uobličavanja, zar nije neusporedivo razumnije njihovo nastajanje tražiti u tisutjama faca kojih se ne sjećamo, a susrećemo ih svakodnevno dok šetamo, radimo i dr.
Naravno da je razumnije, no kako bi drugačije moja kolegica natuknula da ona fura "new age"

O kako slabo poznajemo svoj mozak. A on se tako rado "igra" sa milijardama pohranenih informacoja kojih nismo svjesni.
 

Back
Top