Deca i religija

Ахаха... па када човек чита шта пишу ове новокомпоноване маме - испада да су вековима уназад СВИ РОДИТЕЉИ БИЛИ КРЕТЕНИ а ви сада одједном паметни, ви сте посисали сву мудрост овога света. И до сада НИКО није одгојен како треба него су све сами ИДИОТИ. Ово ново "учење" појавило се неку деценију уназад, али у оним срединама где је такво "учење" примењено ИМА НАЈВИШЕ ДЕЛИКВЕНАТА, НАРКОМАНА И КРИМИНАЛАЦА АЛИ И ЛУДАКА КОЈИ УПАДАЈУ У ШКОЛЕ И УБИЈАЈУ СВЕ РЕДОМ - а када су такве лудачке појаве постојале раније??? Никада.

Zapravo, eremita, oblasti o kojima govoriš su poznate po konzervativnom hrišćanstvu.
U mom selu se ovo zove autogol. :hahaha:



А после када такве маме схвате да су погрешиле онда ће се вадити на гене или на ко зна шта друго - уместо да се запитају да ли су биле превише либералне. "Чини што хоћеш, чини шта ти је воља"! - то је сентенца Алистера Кроулија најпознатијег сатанисте. И ја сам против таквог приступа васпитавања деце. Такви родитељи касније када се појаве проблеми са њиховом децом проводе свој живот лутајући од установе до установе - од психолога до психијатра. И криви су им сви други осим њих самих.

Disleksija se leči prutom, afazija šamarima, ADHD ćuškama, a ako smo vekovima koristili taljige za prevoz kupusa onda nema razloga da to danas ne činimo.
Otprilike tako nekako... :roll:
Osobito mi se sviđa poruka:"Ako ne tučete dete onda ste satanista." koji si ovde izložio.
Znaš između satanista koji ne tuku decu i hrišćana koji svoje nedostatke opravdavaju verom, nekako ovi prvi deluju razumnije. :think:



А ово за хиперактивну децу треба да знаш следеће:

Dete, do juče karakterisano kao „nemirno“ ili „živo“, danas se može podvesti pod poremećaj ozbiljnog naziva – hiperaktivnost i deficit pažnje. Naravno, i za to postoji lek – „ritalin“. U SAD je tokom devedesetih broj korisnika ovog leka povećan za 700 procenata i premašio je cifru od četiri miliona. Kako se ne radi o infektivnoj bolesti, ovaj porast se ne može racionalno objasniti. Farmaceutska industrija tako dobija odane potrošače, a roditelji i škola drogiranu decu koja ih neće gnjaviti, zahtevati pažnju i stvarati probleme. Roditelji se mogu posvetiti najvažnijem od svih poslova – radu i zarađivanju. U novom konceptu roditeljstva, detetu kao da nisu potrebni ljubav, pažnja i vaspitanje, već lekovi i novac.
Pod uticajem istraživanja koja farmaceutska industrija finansira i populariše, sve više ljudi sebe podvodi pod neki od poremećaja, da bi zatim u lekovima tražili spas. Ako se pažljivije pogledate, nećete umaći nekoj od mnogobrojnih dijagnoza, koje zahtevaju makar lek, ako baš ne i lečenje.

Ne svako dete, nego samo ono koje ima poremećaj. :roll:
 
ја се извињавам, мрзи ме да читам тему од почетка, али ко од вас, што сте дискутовали на овој теми, уопште има децу?
 
Ja imam dva sina. :) I nisam ih baš nikad udario. Za sada nisu postali ni delikventi, ni narkomani, ni serijske ubice koji upadaju u školu sa kalašnjikovima.

Ono što je najžalosnije, zastupnici batinanja nikada neće saznati kakvu decu su mogli imati. :(
 
Веома ми је жао ако сам те повредио, поготово ако имаш дете коме је констатована та хиперактивност... :cool:

Заиста нисмо у том случају саговорници на овој теми...:cool:

Нека свако васпитава дете према своме нахођењу... :cool:

Cim ne mozes copy/paste nema nista od razgovora. :zcepanje:
 
NIšta ono... šamar, gađanje klompom, pepeljarom, ciglom, hoklicom, klavirom... :(
Valjda si bila neplanirano dete. :mrgreen:

Ne. To je bilo rezervisano za brata. Za razliku od njega,ja sam bila fino dete,uvek. :mrgreen:
Shalim se,mozda je dobio par cushki,jer je bio prilicno histerican kad ne dobije ono sto hoce,znao je da se zaceni od plakanja :confused:
 
Poslednja izmena:
Šta ja znam. Treba pitati endonukleazu. Možda mi dosadio telefon jer su mu se izlizali kontakti na onom što se vrti. Pa sam pola dana trošio da se izvinjavam ljudima koje nisam poznavao, a telefonirao sam im. :D

U stvari, bio si ljut na telefon. :lol:

Dok sam bila taze mama, činilo mi se da me moje dete ponekad ne sluša.
Brzo sam ukapirala da ja ne slušam njega.
Sad se fino uzajamno slušamo.

p.s. Dobih šamar od mame, jedan jedini, i to kad sam imala 17. Nije bolelo ali se dugo povlačila modrica na duši. Naime, uvredila me je ... Nije htela ni da sasluša šta sam imala da kažem u svoju odbranu. I dan-danas mislim da je pogrešila ... ali, eto, i mame greše. No, mnogo češće pomislim da sam bila surova u tvrdoglavom nezaboravljanju tog, jednog jedinog šamara.
 
Da li je ovo sa časa veronauke ili se neko šali...:think:


ehlon6-1.jpg
 

Back
Top