Da li radimo ono što moramo ili ono što želimo..

hmmm
mislim da na kraju ipak isplivaju čovekove želje
relano ipak dominantno većina ljudi funkcioniše po nekom must principu, ustalom ko bi uošte voljno ustajao u 6 sati, rktao se u prevozu, crnčio 8 sati - da nema motiva odnosno želje koja nužno proizilazi iz toga
nažalost zaboravljamo da niej važan cilj nego put i onda se mučimo i besnimo i patimo 90 posto vremena zarad nekih sitnih zadovoljstava
al u principu, lično, tip sam koje prezire ono što se mora i uvek gledam da sve pretvorim u uživanje i zezanja i da nađem prečicu
a i trenutno sma u poziciji da mi se može tj da ima amltene 100 posto vremena za želje i uživanje
 
e a sad stvarno, el neko stvarno zna sta stvarno zeli i sta stvarno mora... mislim ja nisam pametna mnogo, mozda vi da mi objasnite

pa prosto je
ne mora se apsolutno ništa osim da se umre
da isključimu suicid
"mora" da se egzistira u smislu da se jede, pije voda, prazni, da si klimatizovan
a tu na scenu stupaju želje
koje su uglavnom konfuzne, nerealne itd i onda ljudi se pogube
a prosto treba ići 1 želja at the time
zaželi - realizuj i bićeš srećan
 
Kakav li bi to bio život na ovoj planeti kada bi svi imali mogućnost da rade ono što bi voleli i želeli? Od takvog života ne bi bilo nikakve koristi niti bi imalo potrebe da kao takav postoji.
Kada bi čovek imao samilosti prema bolesnim i nemoćnim kada sam nikada ne bi osetio kako izgleda život u situacijama bolesti i bespomoćnosti?
Jeste li ikada posmatrali ljude koji imaju sve što im treba? Ne čini li vam se da takvi i ne primećuju druge i da su mnogim pojedincima u takvim situacijama srca tvrdja od kamena? A onda, život im se malo zatalasa i osete bespomoćnost kada postaju mekši od pamuka.....

U ogromnom broju života moramo iskusiti sve a za to je neophodno raditi mnoge poslove i to najviše one i onakve koje ne volimo. Manji je broj života kada radimo poslove u kojima dobijemo priliku za uživanjem. Takvi životi su najčešće prilika kada se najsporije ili najmanje duhovno razvijamo. Jer, samo zahtevne životne situacije nas primoravaju da ostvarujemo životni cilj zbog kojeg smo se i rodili - da iz sebe izvlačimo sve ono za šta nismo ni znali da postoji i tako lagano proširujemo, ekspandiramo, svoju svest.
Učenje nauka i nije neka prilika za ekspanzijom svesti. To najčešće bude prilika da napumpavamo svoj egotizam i sujetu kako smo od drugih bolji i pametniji...
Čak i najgori poslovi, ako ih naučimo raditi sa ljubavlju, mogu biti najveći izvor sreće i duhovnog blagostanja. Zato blago onima koji nauče da sve što rade rade sa ljubavlju i zadovoljstvom. Oni koji ne vole raditi ni na kakvom poslu se neće osećati ni zadovoljnim ni srećnim.
Na kraju, svako od nas dolazi ovde da nauči upravo to; da sve što radi radi sa ljubavlju. Ako to ne umemo onda nam mnogo ne vredi što trenutno radimo ono što volimo raditi...
 
Poslednja izmena:
Хехехе...
Па некоме се поклопи, некоме не.
Неко се бори за оно што жели да ради...
Ја сам рецимо промијенио неколико послова на црно.
Онда сам пет година радио на црно оно што и данас радим.
Али "на бијело". :mrgreen:
Дакле, изборио сам се да оно што МОРАМ радим јер ВОЛИМ и ЖЕЛИМ.
Под морам мислим на зарађивање новца.
А ту су и друштвене норме, и мјесто гдје живимо као фактор.
Овдје и љети морам да носим одјећу.
Мислим, не морам, али постоје правне и друге посљедице ако изађем го.
А на Тахитију или неком другом острву могу и да шетам го.
Или у афричкој или мазаонској прашуми, свеједно...
:mrgreen:
 
Da li u životu više radite ono što morate ili ono što želite i da li je to posljedica ili uzrok onog drugog..?

Radim ono što mi se učini pametnije.

Npr, ne sme se ulaziti u minus u banci, MORA biti plus na računu jer se dugovi teško vraćaju. Ali se trenutno osećam malo depresivno, dosta se radi, a bliži se doček, pa ću prvom prilikom upasti dve - tri hiljade u minus i kupiti sebi novogodišnju haljinu a to je ono što VOLIM.
 
Poslednja izmena:
Radim ono što mi se učini pametnije.

Npr, ne sme se ulaziti u minus u banci, MORA biti plus na računu jer se dugovi teško vraćaju. Ali se trenutno osećam malo depresivno, dosta se radi, a bliži se doček, pa ću prvom prilikom upasti dve - tri hiljade u minus i kupiti sebi novogodišnju haljinu a to je ono što VOLIM.

наравоученије
минус у банци је минус у човечности.
 
Kad sam bila mala (jako mala) zaboravila sam i zasto tata mi je rekao da se mora samo umreti.... kao klinka od 14-15 god imala sam neku frku i uvek sam govorila 'Ja to moram da uradim jer ako to ne uradim....' i onda mi je jedan drug uvek govorio 'ti to radis jer zelis, da ne zelis ne bi morala'
Danas kad zaista razmislim... zaista sve radimo jer zelimo jer zaista mora se samo umreti....
mada pitanje je vise filozofsko....
 

Back
Top