@guslar1389 ako ti mislišda ja nešto svojatam kada kažem srpska vojska, baci pogled na knjigu Marka Atile Hoara
The Bosnian Muslims in the Second World War. A History.
Hoar sam kaže da su za bosanske muslimane
partizani bili srpska vojska i da nisu videli neku veću razliku između njih i četnika, a čak je bilo i nacionalno motivisanih partizanskih zločina.
Situacija se menja posle kapitulacije Italije 14. septembra 1943. godine. Nemci počinju da se otvaraju četnicima, a Hitler otuđuje bosanske muslimane, još se pojavljuju glasine da se Hitler premišlja o preuređenju granica kojom bi Bosnu oduzeli od NDH i prepustili Nedićevoj Srbiji. Partizani u BiH su suštinski srpska vojska sve do oslobađanja Tuzle u oktobru 1943. godine.
Posle toga partizani imaju vrlo značajnu muslimansku manjinu, odnosno to u izvesnom smislu postaje srpsko-muslimanska vojska. Hrvata još uvek nema i o tome se ozbiljno diskutovalo zato što je bila već 1944. godina i kraj rata sve bliži, a bosansko-hercegovačke Hrvati i dalje nisu uspevali privoleti da se priključe partizanima. Oni su to učinili tek u samoj završnici rata.
Ne treba prenebregavati da je posle 1943. godine krenulo i dosta preletanja iz četnika u partizane. Tako da u mnogim mestima ovo nije pomoglo toleranciji prema muslimanima i Hrvatima, već je, naprotiv, ojačalo nacionalizam kod partizana. Hoar navodi specifično i primer 15. krajiške brigade:
Partizani ove jedinice su videli četnike kao partnere, a muslimane i Hrvate kao nacionalne neprijatelje. Jedan član SKOJ je zaklao muslimanku, a drugi pevao pesme kralju Aleksandru. Komesar izveštava kao jedan napredak što su do oktobra 1944. godine partizani prestali sa poharom hrvatskih i muslimanskih sela.
Razni partizani u BiH su čak i želeli Veliku Srbiju, a masa se svakako nije borila za to da Bosna i Hercegovina dobije svoju državnost.
Tako da, to je istina iza jednog romantičarskog mita o NOB i Drugom svetskom ratu, koji je posledica šezdesetogdišnjice indoktrinacije i propagande. Bosna je bila centar partizana i jugoslovenstva u smislu da su Srbi uspeli da priključe muslimane od kraja 1943. godine, zato što su muslimani, koji su sačinjavali ogromnu većinu urbanog stanovništva iz tog strateškog razloga bili ključni (nije moguć bio uspeh partizana bez muslimana iz tog razloga), a pred kraj rata su dotrčali u partizane Hrvati.