srebro:
Kako bog može nešto da odobrava ili ne odobrava kad ne postoji? Bog je obična laž koju su smislili vladajući slojevi da bi držali potčinjeni narod u strahu i pokornosti.
Svi smo po rođenju imitatori bez mnogo kreativnosti. Tako naučimo i da govorimo i hodamo, ne proučavajući lingvistiku i mehaniku. Zato nije sramota nasesti na frazu "Boga su izmislili ..." koja, gle, sadrži i dokaz ("zato da bi držali u strahu").
Ono što nas razlikuje je da neki od nas ponekad rasuđuju, a drugi krenu da poučavaju druge o nečemu što sami nisu proverili.
Svaka čast onima koji jesu pozvali Boga da odgovori da bi proverili šta će da se desi pre nego što krenu da tvrde da ne odgovara. Štos je u ovome: glas sa neba nisu čuli!
Pa kako sam ja onda vernik?
Svi jesu dobili odgovor i priliku da "čuju." Bog ne koristi verbalni govor nego govori kroz savest, instinkte, ideje i snove. Na moj "telefonski poziv" Bogu ja sam dobio odgovor, i dobijam ga svaki put. Naravno ne uvek odmah, i ne uvek kad bih ja to hteo.
Meni to daje pravo da se oglasim kad me niko ne pita i kažem da Boga ima. Zato što od te informacije čovek može da ima samo koristi, jer imali smo sreće da je Bog koji postoji jedna dobra osoba.
Kojim pravom ti poučavaš? (Ozbiljno, zanima me odgovor, ako ga ima)
Ono što poučavaš je širenje komunističke propagande. Čisto nasleđe iz Titove vladavine. Političko jednoumlje je prevaziđeno, ali versko izgleda nije
Hej, izvini Srebro, nije ovo ništa lično, ti si samo bio prvi koji je pomenuo stvar koja kad-tad nažalost naiđe. "Moglo se to i meni desiti."
I jeste mi se dešavalo, i ne daj se uvrediti, ali ja sam kao ti malo više pričao o Bogu nego što je bilo logično dok sam se smatrao ateistom. To je bio ustvari podsvesno inicirani način da posegnem za raspravom i odgovorima. Nisam se mirio sa nejasnom pozicijom. Nisam se mirio ni sa tim što Bog ćuti. Provocirao sam da me pukne gromom . Bio sam ljut što ne govori kako ja hoću da čujem.
A odgovor je taj da me nije ubio, što svako može(teoretski), nego me je od protivnika pretvorio u pristalicu.
Zaključak. Pošto si i ti nemiran, a ima zapis u bibliji o tome kako je sveti Pavle isto bio progonitelj crkve pa je postao apostol, verujem da ima nade za takve kao što smo ti i ja. Teško mlakima, onima što se drže druge fraze: "nešto postoji." Priznaju da su svesni toga, a ne posežu da istraže do kraja. E, pa kukavičluk mrze i ljudi i Bog, i za takve nisam optimista.
(To su oni što se boje zubara, umesto da se boje višednevnog bola i posledica kad kod njega ne odu.)
PS
Evo šta mi je sada Bog rekao. Priznaćeš da je mala verovatnoća da sam smislim ovo, pa još tako brzo. Ali jeste original, i ide na sajt čim stignem da postavim.
-početak-
Na mom televizoru je samo sneg, jasno je da pink ne postoji. Oni što kažu da su ga videli imali su halucinaciju. Ti zaluđenici inače su prilično brojni. Čak u većini. Išao sam toliko daleko da sam kupio antenu, i opet, naravno, ništa (ustvari postoji sad neki program ali ni ne liči na pink). Sad mi taj isti lik kaže da treba i da podesim frekvenciju. Nisam ja naivan, više mu ništa ne verujem. Pink su izmislili monopolisti da bi uzeli pare od onih koji plaćaju reklame. Isto kao što su turističke agencije izmislile vazduh. Ako postoji, zašto ga niko nikad nije video, ili bar napipao?? Smešni su. A tužno je što postoji toliko onih koji ipak veruju da vazduh postoji. To nikad neću shvatiti
-kraj-