Sjećam se kad smo bili djeca pa bi mama svježe domaće mlijeko izlivala iz staklenih
boca u šerpu i stavaljala na šporet "na drva", pa kad bi ono prokuhalo, cijela soba bi
se ispuni ugodnim slatkastim mirisom. Mama bi ga tad makni na sami rub šporeta,
pa bi se ono, onako "istiha" još više ukuhavalo dok se na njegovoj površini ne bi stvori
debeli, zlatnožuti sloj kajmaka.
A kako smo mi djeca mnogo voljeli taj kajmak, ponekad se događalo da nismo smjeli
prepustiti slučaju da ono drugo slučajno za stolom, za doručkom dobije više, pa bi
kradom uzimali kašiku, pa kad bi mama izađi za nekim drugim poslom, prišunjali bi se
šporetu, dizali poklopac sa šerpe i skupljali taj slasni kajmak, uzimajući ga u usta što
prije da nas mama ne uhvati na djelu.
I kada bi mama poslije primijeti da je kajmak nekim čudom iščezao, naljuti bi se na
nas jer mogli smo prosuti mlijeko po sebi i ko zna šta još. Uslijedila bi tad istraga o
počiniocu, a mi smo prebacivali krivicu na ono drugo, ovisno ko je to napravio baš tada.
Tada bi mama redom na svakom od nas dugo zadržavala ispitivački pogled tražeći
krivca. I dok su moja braća hladno, nepromijenjene boje lica gledala u nju, mene bi,
u slučaju da sam krivac bila ja, uvijek odavalo izdajničko crvenilo na obrazima.
Kažu za ovo crvenilo da je znak da osoba koja porumeni u licu, k'o biva ima "obraza",
a ja se pitam gdje mi se onda djenu obraz kad je trebalo učestvovati u tim dječijim
krađama.
RiadaT.
boca u šerpu i stavaljala na šporet "na drva", pa kad bi ono prokuhalo, cijela soba bi
se ispuni ugodnim slatkastim mirisom. Mama bi ga tad makni na sami rub šporeta,
pa bi se ono, onako "istiha" još više ukuhavalo dok se na njegovoj površini ne bi stvori
debeli, zlatnožuti sloj kajmaka.
A kako smo mi djeca mnogo voljeli taj kajmak, ponekad se događalo da nismo smjeli
prepustiti slučaju da ono drugo slučajno za stolom, za doručkom dobije više, pa bi
kradom uzimali kašiku, pa kad bi mama izađi za nekim drugim poslom, prišunjali bi se
šporetu, dizali poklopac sa šerpe i skupljali taj slasni kajmak, uzimajući ga u usta što
prije da nas mama ne uhvati na djelu.
I kada bi mama poslije primijeti da je kajmak nekim čudom iščezao, naljuti bi se na
nas jer mogli smo prosuti mlijeko po sebi i ko zna šta još. Uslijedila bi tad istraga o
počiniocu, a mi smo prebacivali krivicu na ono drugo, ovisno ko je to napravio baš tada.
Tada bi mama redom na svakom od nas dugo zadržavala ispitivački pogled tražeći
krivca. I dok su moja braća hladno, nepromijenjene boje lica gledala u nju, mene bi,
u slučaju da sam krivac bila ja, uvijek odavalo izdajničko crvenilo na obrazima.
Kažu za ovo crvenilo da je znak da osoba koja porumeni u licu, k'o biva ima "obraza",
a ja se pitam gdje mi se onda djenu obraz kad je trebalo učestvovati u tim dječijim
krađama.
RiadaT.
Poslednja izmena:
