Zavist je religija mediokriteta. Ona im vraća snagu, ona je odgovor na nemire koji
ih izjedaju i, na kraju krajeva, rastoči im dušu i dozvoli im da opravdavaju svoju bedu
i svoju pohlepu dok ne poveruju da su to vrline i da će se vrata raja otvoriti samo
nesrećnicima kao što su oni, koji kroz život prolaze ne ostavljajući drugog traga do li
namere da omalovaže ostale i da isključe, i ako je moguće unište, one koji, samom
činjenicom da postoje i da su takvi kakvi su, ukazuju na njihovo siromaštvo duha, uma
i snage. Srećan je onaj na koga laju kreteni jer im njegova duša neće nikad pripadati.