...I potpredsjednik nevladine organizacije Srpsko građansko vijeće (SGV) sa sjedištem u Sarajevu, Veljko Droca, smatra da tadašnje vlasti u Sarajevu nisu reagovale na vrijeme.
«Činjenica je da nije bilo kažnjavanja. Kriva je vlast. Odgovorni ljudi iz Stranke demokratske akcije (SDA) se recimo nikada nisu o tome izjasnili. Istina je da su mogli više uraditi da se to spriječi i istraži,» govori Droca.
«Problem su uvijek bile neke stranačke strukture, pojedinci iz SDA, kojima su ti komandanti bili miljenici. Moram reći i da su neki velikodostojnici Islamske zajednice obilazili te brigade koje su činile zločine. Ne kažem da su im govorili ubijajte, ali nisu ni da to ne rade, jer bi sigurno izvršili neki uticaj,» zaključuje Droca.
Na krivicu vlasti, na čijem čelu je bio Alija Izetbegović, ukazuje i grupa međunarodnih naučnika okupljenih oko neformalne grupacije «Naučna inicijativa» u izvještaju naslovljenom «Sigurne zone».
Pored ostalog u izvještaju stoji kako «Izetbegović nikada nije niti pokušao kazniti one koji su bili odgovorni, najvjerovatnije, jer je gradu u tom trenutku trebala svaka naoružana osoba. Istu logiku kasnije su možda primijenili neki na vlasti odbivši onemogućiti djelovanje kriminalnih bandi, čak i kada su oni samovoljno kažnjavali pojedince Srbe za sve što se dešavalo».
«Izetbegović je bio jedina osoba koja je mogla neutralizirati vođe bandi kao što su bili Ramiz Delalić Ćelo ili Mušan Topalović Caco u ljeto 1993. godine nakon što su počeli maltretirani stanovništvo u gradu. Bande koje su djelovale u gradu krive su za dobar dio ubistava civila unutar opsade, i muslimana i Srba,» navodi se u izvještaju.
Broj Srba ubijenih u toku tri i po godine opsade Sarajeva nije poznat a brojevi variraju od izvora do izvora.
Vlada Republike Srpske je u martu 2005. godine izašla u javnost sa preliminarnim spiskom sa 2.435 imena Srba ubijenih u Sarajevu i 575 nestalih.
«Riječ je o preliminarnom spisku i radi se na daljoj provjeri,» rekao je prije više od godinu dana glasnogovornik MUPa RS Radovan Pejić dodajući da «sudeći prema raspoloživoj dokumentaciji, broj stradalih bi mogao biti udvostručen».
U tom trenutku MUP RS je istraživao još 2.079 imena potencijalnih žrtava.
Do danas izmjene nisu unošene na ovaj spisak. Za Justice Report Pejić kaže da se i dalje vode istrage. Tvrdi i da se većina ubistava dovodi u vezu sa ratnim zločinima ali «očekujemo da daljim istražnim radnjama ustanovimo načine na koji su ti ljudi ubijeni».
Kako tvrdi Pejić, na spisku nisu imena onih koji su poginuli usljed djelovanja artiljerije ili snajperske vatre na grad pod opsadom.
Spisak koji se može pronaći na web stranici MUPa RS ne pruža više od imena i prezimena osoba. Nema informacija o tome kada je neko lice rođeno, ili ubijeno, ili nestalo, tako da je vrlo teško provjeriti istinitost navoda.
Do sada su neke neformalne provjere uočile nelogičnosti na ovim spiskovima.
Na primjer, na spisku ubijenih je i ime Katarine Šalipur, supruge ubijenog Predraga, koja prema izjavi članova obitelji, od rata živi i radi u SAD sa kćerkom.
U Komisiji za nestala lica Federacije tvrde da na listi ubijenih ima još imena osoba koje su žive ili koje su preminule tek nakon rata.
Također, tvrde u Federalnoj komisiji, na listi su imena boraca Armije BiH, Srba, koji su poginuli na linijama ratišta.
Među imenima nestalih, tvrde u Federalno komisiji, je 100 imena osoba koje su ili žive ili se njihova sudbina zna.
I podaci Komisije za nestala lica RS se razlikuju od nalaza MUPa RS. Predsjednik Komisije, Milan Bogdanić, za Justice Report kaže da se u Sarajevu traga za 779 lica srpske nacionalnosti.
Najveći broj žrtava se spominje u knjizi Marka Mikerevića «Sarajevski kazani smrti» u kojoj autor tvrdi da je ubijeno oko 10.000 Srba i nekoliko stotina nestalo.
«Moramo biti iskreni i reći tačne podatke. Nestalih lica srpske nacionalnosti, prema mojoj statistici, na području deset opština Sarajeva, je oko 845,» tvrdi Mikerević i dodaje da je svoj spisak prilagodio spisku Međunarodnog crvenog križa.
Mikerević na 320 stranica svoje knjige, ponekada u detalje, opisuje brojna ubistva Srba i zločine počinjene nad Srbima u Sarajevu.
Ipak podaci u ovoj knjizi nisu utemeljeni argumentima a kao izvor se najčešće navode ili prepričavanja, ili autor tvrdi da je lično bio prisutan na mjestu zločina. Mikerević je čitav rat proveo u Sarajevu.
IGRA BROJEVA
«Mi kao SGV nemamo brojeve o kojima možemo govoriti. Ali nema govora da se radi o hiljadama ljudi,» kaže za Justice Report Veljko Droca.
«To ne može niko tvrditi. Ali neka se time bave zvanični organi. Postoji Tužilaštvo. Zna se ko radi takve poslove i čiji je to zadatak,» objašnjava potpredsjednik SGVa.
On tvrdi da političari RS-a često pokušavaju ispolitizirati pitanje sudbine sarajevskih Srba u ratu.
«Moram reći da se to pitanje već nekoliko godina pokreće iz Republike Srpske pred značajne političke događaje. Mislim da je cilj politizacija, a ne saznavanje istine,» kaže on.
Droca kaže da ih niti jedna organizacija ili institucija iz RS nije kontaktirala po ovom pitanju, mada je većina članova SGV rat provela u Sarajevu.
Jovan Divjak također smatra da je o brojevima ubijenih i nestalih teško govoriti.
«Ni govora nema da je riječ o hiljadama ubijenih. Ali, pričati o brojevima, razdvajati žrtve na Srbe i nesrbe je manipulacija. I ona će opstajati sve dok se ne oformi komisija koja će izaći u javnost sa rezulatatima istraživanja. Komisija treba svima da bi se saznalo šta je bilo, da dođe do katarze kod svih strana,» kaže Divjak.
Prema riječima Sanele Bajrambašić, glasnogovornice ureda Međunarodnog crvenog križa u BiH, ova institucija ne klasifikuje nestale prema naciji, a «Zakon o zaštiti podataka ograničava davanje informacija». Različiti brojevi koji se pojavljuju u javnosti za Bajrambašićevu su dokaz postojanja razlika u načinu prikupljanja podataka.
«Neki prikupljaju podatke samo na osnovu prijava užih članova porodica, dok drugi to rade na osnovu prijava komšija ili pak svjedoka,» kaže Bajrambašićeva za Justice Report.
Predsjednik Komisije za nestala lica Federacije Amor Mašović kaže da se prema podacima koje posjeduju, a tiču se deset predratnih sarajevskih općina, traga za 266 osoba srpske nacionalnosti.
«U tom broju, 56 osoba su nestale u borbenim akcijama,» kaže Mašović.
Nevladina organizacija Istraživačko dokumentacioni centar (IDC) iz Sarajeva, jedina je koja pokušava utvrditi tačan broj grđana BiH koji su stradali u proteklom ratu.
Na osnovu istraživanja provedenih u Sarajevu, utvrdili su da je ukupan broj nastradalih u deset općina grada Sarajeva 14.041.
Četiri od deset općina su bile unutar kruga opsade Vojske Republike Srpske (VRS). Kada se govori o stradanju Srba u Sarajevu govori se o događajima u ove četiri općine koje su bile pod kontrolom vlasti sa sjedištem u Sarajevu.
Iako u IDC napominju da istraživanje još uvijek traje, prema dosadašnjim podacima među ubijenim u Sarajevu je najviše Bošnjaka, odnosno 9.663 od čega 5.918 vojnika i 3.745 civila.
Ubijenih Srba je ukupno 3.431, među kojima je vojnika, bilo JNA bilo VRS, 2.497, i civila 934.
U ukupnom broju je i 649 Hrvata i to 265 vojnika i 384 civila.
Prema podacima IDC, još uvijek nije poznata sudbina 613 Bošnjaka, 290 Srba i 39 Hravata građana Sarajeva koji se vode kao nestali.
POSAO ZA KOMISIJU ILI TUŽILAŠTVO
Spekulacije brojevima nestalih i ubijenih Srba u Sarajevu izazvale su mnogo reakcija javnosti. Brojna udruženja žrtava, ali i zvanične institucije iz Republike Srpske i iz Federacije, zahtijevaju da se oformi komisija, po ugledu na Komisiju za Srebrenicu formiranu u RS, koja bi imala zadatak utvrditi istinu o dešavanjima unutar opsade.
«Formiranje komisije je vrlo značajno,» kaže Milijana Bojić, predsjednica Udruženja porodica zarobljenih i nestalih lica RS. «Ta komisija je važna zbog poštenog odnosa prema narodima koji žive ovdje.»
Prije dvije godine porodice nestalih sarajevskih Srba uputile su preko 120 zahtjeva prema Ustavnom sudu Federacije BiH tražeći formiranje komisije. Ustavni sud je 27. maja 2005. naložio Vladi Federacije da se podnosiocima prijava dostave sve raspoložive informacije i da se formira komisija.
Godina dana prije, u januaru 2004. godine, Parlamentarna skupština BiH također je donijela zaključak prema kojem je potrebno formirati komisiju koja će utvrditi istinu o dešavanjima u Sarajevu u periodu 1992 – 1995. godine. Rok za formiranje komisije je bio kraj 2004. godine.
Kako komisija nije formirana, porodice nestalih, njih oko 50, protestvovali su u Sarajevu početkom aprila.
«Trinaest godina oni traže svoje nestale. Ljudi su ogorčeni. Vlasti nisu uradile ništa po tom pitanju, kao što je recimo RS uradila u slučaju Srebrenice,» kaže Milan Bogdanić koji je bio na čelu Komisije za Srebrenicu. Ovu Komisiju je Vlada RS formirala nakon niza pritisaka međunarodnih organizacija u BiH a podaci koje su utvrdili prisilili su čelnike RS da priznaju zločin u Srebrenici.
...
