Braćo Hrvati neće slonče u lonče

[Aurora.Borealis]

vlast ili JESTE ili NIJE vlast.

ne postoji POGREŠNA VLAST.

poenta?

 

[croatian_force]

poenta?

poanta je da ste negirali odgovornost njemačke za genocid pokušavajući svesti sve na razinu individualne odgovornosti.

praktički ispada da je genocid nad njemačkim židovima počinilo 10 ljudi.

 

[master_of_errors]

A u ndh su delili slatkise i igrali se kauboja i indijanaca...

 

[croatian_force]

A u ndh su delili slatkise i igrali se kauboja i indijanaca...

nije bilo genocida.
pojedinačnih zločina (a koja država ih nema) je,naravno,bilo.ali počinitelji su kažnjeni sukladno zakonu i pravnoj državi.

 

[master_of_errors]

Ko na primer?

 

[croatian_force]

A u ndh su delili slatkise i igrali se kauboja i indijanaca...

evo neutralnog svjedoka koji opisuje jasenovac,pa prosudite vjerodostojnost.

"Dr. Giuseppe MASUCCI, O.S.B. , „MISIJA U HRVATSKOJ“ , editorial „DRINA“, Apartado 5024, MADRID, Espana, 1967, str. 304.

5. veljače
Danas sam posjetio omraženog ustašu Didu Kvaternika (ima 32 godine). Sastao sam se s njim jutros u njegovom uredu u Glavnom ravnateljstvu za javni red i sigurnost. Kako njegova majka, supruga vojskovodje Slavka Kvaternika, rodjena Franck, potječe iz obitelji Frank, ima i on nešto židovske krvi u svojim venama. Dido Kvaternik je visok i vrlo lijep. Njegove velike plave oči promatraju hrabro svakoga s kim razgovara, blistajući često srdžbom i odlučnošću. Dolazi mi u susret pun srdačnosti i uljudnosti. Poslije uobičajenih formalnosti reče:
«Ako ste došli kao prijatelj, molim vas, da mi kažete sve, što ste čuli i znate o meni!»
Ja, koji sam bez ovog izričitog poziva došao s namjerom, da ga ukorim radi njegova barbarstva, s hrabrošću, koju posjeduju samo izaslanici Boga, koji zahtijeva od svojih sljedbenika obranu kršćanske pravde i milosrdja, kazao sam mu pu prilici slijedeće:
«Upoznao sam već vašeg otca, vojskovodju Kvaternika, i imao sam više, nego jedanput priliku, da razgovaram s njim. Čini mi se,"da je odličan katolik, pun Ijubaznosti... i toliko različit od vas..“ Jedna poslovica veli, da jabuka ne pada daleko od stabla. Vi ste medjutim izuzetak, koji je uvijek potreban, da potvrdi pravilo... Ali je li moguće, da možete živjeti u miru nakon tolikih strašnih zločina, koje imate na svojoj savjesti i koji viču do neba? Vas nazivaju takodjer u Italiji, koja gotovo žali, da vas je primila otvorenim rukama kao sve ostale izbjeglice, nazivaju vas, ponavljam, krvožednim i ako je sve, što se govori o vama, istina, tada, ako niste nadmašili, sigurno ste potpuno jednaki onom Ijudskom čudovištu NERONU!!!»
Govorio sam tako oko jedan sat, što je učinilo nestrpljivim Comm. Grassinia, pukovnika karabinijera, zapovjednika legije Firenza, koji je čekao, sjedeći u predsoblju. Govorio sam ono, što sam ukratko iznio na ovim stranicama. Odgovorio je kako slijedi:
«Prije svega vam moram kazati iskreno, da ste uistinu onakav kako sam vas zamislio, kad sam imao prvi put priliku slušati vas na jednoj talijanskoj gradjanskoj proslavi: bez oklijevanja ili straha ste mi rekli sve radi čega me optužuju. Zahvaljujem vam na ovom i na vašoj opomeni i moram vam kazati, da ću vrlo visoko cijeniti vaše pošteno prijateljstvo. Neke stvari, radi kojih me optužujete su istinite, ostale su pretjerane».
Na to je iznio odvratnosti, koje su počinili Židovi u Hrvatskoj: pobačaji (oko 300.000), silovanja i defloracije mladih djevojaka i tako dalje. Priznao je, da su neki ustaše izvršili okrutnosti, pa su morali biti strijeljani.
Obožavanje moći je na nesreću bolest, koja se ponavlja u povijesti Ijudskih nastranosti.

6. veljače
Poslije mojih neprestanih prosvjeda radi postupka primjenjivana na zatočenicima koncentracionih logora Dido Kvaternik je pozvao predstavnike raznih naroda, da posjete logor, da bi se sami uvjerili svojim vlastitim očima kako žive zatočenici. Koncentracioni logor Jasenovca je čuven kao najgori; stoga ga treba posjetiti. Postoje tri koncentraciona logora za Židove: jedan za muškarce, jedan za žene i treći za starce i djecu. Od ova tri je najstroži onaj za muškarce, koji je smješteni u Jasenovcu (18).
I tako rano ujutro, praćeni nadbiskupovim tajnikom Lackovićem, idemo na željezničku stanicu, gdje smo se sreli s Didom i predstavninima raznih naroda u Zagrebu.
Polazimo sa stanice u 6.20 sati. Vagoni, koji su nam stavljeni na raspolaganje, zaista su kneževski. Svima nude kavu, mlijeko, ćaj, čokoladu, slatkiše, likere i clgarete. Ima nekoliko okretnih i marljivih konobara, revnih, da posluže.
Bilo je oko 10 sati, kad smo stigli u glasoviti Jsenovac. Pada gust snijeg, što je već napadao metar i trideset centimetara visoko. Ustaše s vatrenim konjima ćekaju na nas. Ima takodjer dug red saonica, koje vuku prekrasni konji. U svakim saonicama sjede dvije osobe. U mojima se nalazi strašni Dido Kvaternik. Vožnja traje dobra pola sata kroz snijeg, koji sa svih strana neumoljivo bičuje naša lica. Odjekuju karakteristični udarci kopita. Konji trče bez obzira na studen i možda se plaho trude, da učine što manje neugodnim ovo već i tako mrsko putovanje Dida Kvaternika, »pred kojim i oni strepe“
Koncentracioni logor u Jasenovcu nije tako strašan, kao što mi je bilo rečeno. Jadnici, kojih izgled pobudjuje samilost, stanuju u prostranim, loženim barakama. Na njihovim ispaćenim licima su ispisani njihovi jadi u sadašnjosti i njihovo gorko žaljenje za prošlosti. Oslovio sam jednog od njih:
<Poi mi rivolsi a loro, e parl'a io «E cominciai: Francesco i tuoi partiri, «A lacrimar mi fanno tristo e pio;
<Ed egli a me: Nessun maggior dolore «Che ricordarsi del tempo felice «Nella miseria; e cio sa l'interlocutore...» (Inf. C.V.v. 116)
Dido, primijetivši moj kratki razgovor, upita malo zabrinuto:
«Sasvim su zadovoljni, zar ne?»
A kako bi mogli biti zadovoljni u takvim prilikama, lišeni sve svoje imovine i najtemeljnije udob nosti'?
Zatočenik ne odgovara, ali njegove usne kao da šapuću:
«Vuolsi cosi cola dove puote «Cio che si vuole, e piu non dimandare.»
Bolesnici su smješteni u posebnu bolnicu, gdje vode brigu o njima liječnici židovi, osudjeni na istu kaznu. Stručnjaci (odvjetnici, tehničari, slikari) ili rade u svojoj struci ili su zaposleni u uredima.
Kad su me upitali predstavnici mjerodavnih vlasti, uključivši talijanskog poslanika Casertana, što mislim o Eugenu Kvaterniku, kojem sam dao nadimak «živi Neron», odgovorio sam:
«On je polje puno korova, koje treba očistiti i njegovati jedan pošten i iskusan svećenik. Potrebno je saznati kako je došao na tako odgovoran položaj u ovu zoru novog hrvatskog rodjenja. Po mom mislje-nju, nema niti potrebnu spremu niti odgoj. Prije bih rekao, da nije čovječan niti potpuno svijestan svojih djela, nego da je zao. On misli, da će tako biti sposoban spasiti svoju već toliko nestabilnu državu...
«Na nesreću ga velika duhovna praznina prožima od glave do pete. Kazao mi je, da je njegova savjest čista, da se ispovijeda često, da ide svake nedjelje i propisana blagdana na sv. Misu. Primjećujem medjutim, da nitko, i to je prilično čudnovato, pa ni njegov ispovjednik, ako ga ima, ne misli ispuniti ovu prazninu ljekovitim kvascem kreposti i plodnim garenjima duboke kršćanske mudrosti. On nije navikao ni na kakvo prisilno održanje ravnoteže, odgovornosti i strpljivosti.On mislii djeluje kao vjetar, koji diže valove i ugrožava čamce ribara, nemoćnih, da se odupiru, kad obavljaju svoj mukotrpni dnevni rad. Kako će svršiti? Ako se ne promijeni, predvidjam, da će imati loš svršetak (19).

U 18 sati dolazi k meni nadrabin dr. Freiberger. Veoma je uzbudjen i veli, da je grad pun plakata, kojima se naredjuje svima Židovima bez razlike, da se prijave redarstvu. Odgovaram mu, da ću slijedeći dan zatražiti sastanak s Didom Kvaternikom i izraziti želju, da mi objasni ovu novu mjeru. On dodaje, da je stvar žurna, jer bi svi mogli biti uhapšeni u toku noći.
Telefoniram Didi Kvaterniku i kažem mu, da moram raspraviti s njim nešto veoma žurno i da je vrijeme dragocjeno. Odgovara mi, da rnogu doći u 19 sati.
1 tako u 19 sati idem k njemu i govorim opširno, zaklinjem, molim, posredujem za ove jadnike. Upozoravam ga, da se mješovite brakove ne može smatrati židovskima, već dijelom katoličke crkve. Nadalje mu tumačim, da je za ovakve brakove potrebna dispensacija (20) Svete Stolice, koja se nikada ne podjeljuje bez nužnih uvjeta i opreznosti. Čini se, da sam ga potpuno uvjerio, jer iznenada izdaje zapovijed, da se objavi u svima novinama, da su poništene mjere, objavljene na plakatima, da se ne smije uznemirivati Židove, koji su sklopili mješoviti (21) brak i da svi židovi u koncentracionim logorima moraju biti pušteni na slobodu.

(17) Odnosi se na Eugena (Didu) Kvaternika.
(18) Kako je poznat®, u Jasenovcu nisu bili zatvoreni samo Židovi, već svi protivnici Nezavisne Države Hrvatske, bez obzira na rasu, narodnost i vjeru, ali najviše komunisti. .
(19) Eugen Dido Kvaternik je izgubio život u automobilskoj nesreći nedaleko gra-da Rio Cuarto u Argentini.

 

[master_of_errors]

Neutralni svedok Musolinijev podanik.

 

[croatian_force]

Ko na primer?

svatko tko je bio pod sumnjom da je prekršio zakon.

 

[croatian_force]

Neutralni svedok Musolinijev podanik.

evo onda nekoga pristranog:

"Riffer o Jasenovcu:

U Miletićevoj knjizi na 2000 stranica, izjava svjedoka, sjećanja, dokumenata, odlomaka iz knjiga - - nema onih iz knjige Milka Riffera "Grad mrtvih" kao što ih nema niti u Izvještaju komisije za istraživanje zločina fašista. Rifferova knjiga je jedna od prvih, ako ne i prva, napisana o logoru Jasenovac. Napisana je 1945., tiskana 1946. U knjizi, uz nabrajanje standardnih zločina, koje autor pozna iz pričanja, govori i o vlastitim doživljajima i svakodnevnom životu u logoru. I to je ono čega nema u svim ostalim knjigama, u čemu se ova knjiga razlikuje od svih ostalih.

Ona pomaže stvaranju autentične slike, ali i atmosfere života u "gradu mrtvih". Zbog toga ćemo je opširnije citirati. Neka ti citati posluže kao nadopuna Miletićevoj zbirci.

Riffer je u Jasenovac došao u listopadu 1942., a logor je napstio u listopadu 1943. Nosio je broj 2376. U početku je radio na nasipu. "Subotom nisam morao ići na nasip" (45). Nakon dva tjedna završeni su radovi na nasipu i određen je za bolničara. "Na prvom koraku u novi život naišao sam na Zagrepčanina, doktora Nikolu, koji je isposlovao da mi skinu okove. Gurnuo mi je u džep šaku cigareta, te me nahranio mlijekom, maslacem i pekmezom... Bio je to jedan od najboljih drugova što sam u logoru sreo. Bio je čovjek koji je uspio i kod ustaša steći izvjestan autoritet i iskorišćavao ga je da ublaži bijedu logoraša... Zalagao se i brinuo za svakoga i nije se bojao da se zaleti čak u zapovjedništvo, koje su logoraši sa strahom obilazili... Nažalost, Nikola je već sutradan s nekoliko liječnika, apotekara i pomoćnog osoblja napustio logor i preselio se u novoosnovanu ustašku bolnicu u mjestu, kojom je upravljao ustaški natporučnik, kasnije satnik, doktor Marin, nekadašnji logoraš." (68)
"...nisam se mogao dovoljno nadiviti slici malene ambulanate u kojoj su neumorno radili liječnici u bijelim keceljama, gdje su se u ormarima caklili poniklovani instrumenti i gdje se moglo do mile volje punim grudima udisati miris jodoforma." (69)

"Spavalo se u drvenim boksovima na kat, svagdje po dvojica. U baraci spavalo nas je ukupno oko trideset i bilo je mjesta za sve... Dobio sam dva pokrivača i jastuk." (70)

"Za stolom navečer igrao se šah, karte ili se čitala stručna medicinska literatura. U jednom pretincu komode bile su dvije ilegalne beletrističke knjige: ‘Vinetu’ od Karla Maya i Krležini ‘Eseji’". (70)

"Ambulanta je radila od ranog jutra do kasnog mraka, jer se svakog dana javljalo na stotine bolesnika, što je valjalo pregledati, upisati u bolesničke knjige, odrediti im mjesta u bolnici... U ambulanti je vrvjelo kao u košnici. Zbog pomanjkanja prostora i vremena, vršilo je pet-šest liječnika svoju dužnost istodobno... Liječnici su se trudili zaista svojski da pomognu bijednim logorašima, ali sredstva kojima su raspolagali bila su više nego skromna... Obje bolničke barake mogle su primiti najviše 120 bolesnika, a ležalo ih je u njima uvijek do 300. Rekonvalescenti su dobivali nekoliko dana poštede i imali su pravo da za to vrijeme leže u svojoj stambenoj baraci." (74)

Ako se uzme da je u logoru bilo 2500-3000 zatvorenika, znači da je u bolnici bilo konstantno 10 posto logoraša. Koncem godine u logoru je najavljena jedna od brojnih grupa koje su obilazile logor. Logornik Viner pozvao je grupnike i dao ima naloge.

"1. Za određene dane logor treba da osvane čist i okupan. Na zemlji se ne smije naći niti iver, podovi u barakama moraju biti čisti i natopljeni kreozotom. Osim toga barake i logoraši moraju biti temeljito dezidektirani... u bolnici moraju biti samo lakši bolesnici i ona ne smije prekoračiti kapacitet od 120 bolesnika. Svi ostali bit će za to vrijeme s bolničarom i jednim liječnikom skriveni na tavanu ‘obrtnog doma’... Tih dana se normalno radi u svim logorskim postrojenjima 8 sati. Od 7-12 i od 2-5. Logoraši moraju tih dana biti čisti i obrijani, obučeni u najbolja odijela... Ja sam s tridesetoricom najtežih bolesnika otpremljen na tavan obrtnog doma, niske neokrečene prizemnice u kojoj su bile smještene radionice obrtne grupe. Polovica tavana bila je uređena kao spavaonica za djecu - koje je bilo oko 200..." (83)

"Bolnica se nije mogla prepoznati. Sva je sjajila od čistoće, mirisala po svježem ozonu raspršenog ekstrakta borovih iglica... Bolesnici obrijani i obučeni u čiste noćne košulje ležali su na slamaricama presvučenim bijelim plahtama s jastukom pod glavom, pokriveni toplim gunjevima... Iz čistih porcija jeli su rižu na mlijeku." (84)

U komisiji su svi u ustaškim uniformama, mađu njima i Luburić. I na kraju je predsjednik komisije - "savezničar i predsjednik glavnog ustaškog stana, profesor Aleksandar Seitz, čestitao Matkoviću." (85)

Ako su Jasenovac ustaše osnovali kao logor uništenja, kako tvrdi komunistička istoriografska nauka, zašto se vodstvo logora pred dolazak ustaške komisije trudi pokazati logor što humanijim i urednijim? Zašto ustaška komisija zbog toga pohvaljuje vodstvo umjesto da ga kazni?

Kao jednu od svojih zadaća kao bolničara navodi "da svakog dana oko deset sati odšeta s dva vedra za vodu na ekonomiju, gdje će ih namještenik mljekare napuniti obranim mlijekom, da to mlijeko skuha na peći bolnice II i da ga razdijeli bolesnicima." (87)

U nedjelju s prijateljem Markom ide na "malu nedeljnu ekskurziju": "...zapalili smo cigarete i pošli na malu ekskurziju po užem dijelu logora... Najprije sam pokazao Marku bolničko naselje, koje se sastojalo od već spomenute dvije barake. Oko bolnice prostirao se maleni Skibidanov vrt u kojem se gajilo povrće za oficirsku menažu i otpaci za bolesnike. Vrhovni vrtlar u to vrijeme bio je poznati hortikulturni stručnjak doktor Riboli." (88) Stambeno naselje "sastojalo se od šest baraka. Barake su imale po dva reda boksova koji su se u sredini dodirivali... Između boksova i uzdužnih zidova vodio je maleni prolaz, koji je omogućivao penjanje u boksove. Osim boksova imala je svaka baraka minijaturnu peć." (89)

"Dalje na sjever protezala se novogradnja obrtnog doma, u kojem su bile smještene krojačnica, brijačnica, postolarija, praonica rublja i desinsekcija... Zapadno od obrtnog doma širila se velika čistina, na kojoj je kasnije improvizirano nogometno igralište, a svršavala se je centralnom kuhinjom... Poslije ručka koji smo pojačali s nešto masti, soli, luka iz paketa... pošli smo i društvu vojvođanske petorke... na ekskurziju u industijsku četvrt logora." (91)...

prof Vladimir Mrkoci, FOKUS , broj 351, od 2.II.2007"

 

[master_of_errors]

svatko tko je bio pod sumnjom da je prekršio zakon.

Navedi nekog.

 

[master_of_errors]

Evo ti malo stiva
http://www.rastko.org.yu/rastko-bl/istorija/jasenovac/Jasenovac-1946_l.html
pa se javi kad sve procitas.

 

[Banshee]

nastavite na dragovoj temi,ovu ste prilicno unakazili a i nadovezuju se jedna na drugu.