cronnin
Veoma poznat
- Poruka
- 13.795
Pa ne, cronnine; uopste nije tako. Rasprava i jeste o tome postoji li zavjera ili ne, odnosno to je i njen kljuc.
Могуће је да су неки учесници користили појам теоретичар завере са циљем стигматизације свог саговорника супротног мишљења (врло вероватно да је да сам и ја то сам чинио), међутим мора се нагласити да "она друга" страна не бежи од те стигме. Српски аутохтонисти јавно стоје иза идеје о постојању једне веће завере - било на нивоу само наших простора, или, у случају других, целе међународне људске заједнице - о томе сви јавно говоре.
Јован И. Деретић је толико пута говорио о завери да није потребно понављати његову светску заверу против Српства. Овде слободно можемо додати и Слободана Јарчевића и Драгољуба Антића, који са господином Деретићем углавном иду у пакету. Поднаслов књиге Радивоја Пешића "Оптужујем ћутањем" гласи Завера порицања. Данас један оквирно популарни историчар који се истиче у заједници новоромантичара, Радован Дамјановић, такође говори, а нешто слично је случај и са Миодрагом Милановићем, као и бројним другима.
Дакле, ако је једна од најбитнијих тачака читаве ове дискусије постоји ли завера против Срба или не, те ако се сви припадници тзв. Аутохтонистичке школе и сами истичу као теоретичари завере, о чему ми онда заправо говоримо?
Дали кокош звати птицом или рибом?
Ne mora da postoji zavera protiv Srba. Ako ćemo tako da je nazivamo, onda može čak i da se kaže da postoji zavera svi protiv svih. Ljudi jednostavno koriste činjenice koje im idu u prilog u svoju korist, a trude se da gurnu pod tepih ono što im ne ide u prilog. Većina radi na uzdizanju sebe tako što pomalo gurne ostale na dole; neko slučajno, a neko češće i namerno. Tako funkcionišemo svi - i kad odeš na prvi date sa devojkom i na razgovor za posao, i kada pišeš svoju biografiju. Sigurno nećeš odmah da pričaš da imaš fetiš da držiš teglu sa kiselim krastavcima na radnom stolu i da ih grickaš po ceo dan. To je normalan obrazac ljudskog ponašanja i ako se neko ponaša tako ne mora znači da je zaverenik.
A da li na to postoji i posebna zavera, teško da ćemo saznati od njih, jer da se tako lako razbija onda ne bi bila zavera koja se održava milenijumima. To može da nam kaže samo nauka, ali na žalost ona ne radi ništa po tom pitanju, jer da bi se takva zavera dokazala ili oborila najpre treba da se postavi prema njoj kao da postoji ( što ne znači obavezno da istraživač mora intimno da veruje ili ne veruje u nju). Ako naša istoriografska škola polazi od ideje da ne postoji nikakva zavera i ako sve činjenice pokušava da uklopi u već postojeću sliku, onda naravno da će teško naleteti na obrise bilo kakve zavere.
Poslednja izmena: