Atom života

Интересантно,али да ти мало појасним,ја Библију не знам,али могу да ти кажем да Јехова био Божји генетичар.
 
И још да те упитам,да ли знаш да онај ко одвеже Гордијев чвор постаје господар светова.
пс Александар Македонски Карановић га није одрешио већ мачем исекао?
И још нешто:свака ти част за познавање Библије.
И немој да мислиш ако не знам Библију да не знам многе ствари...
 
Ovo izlaganje iz Šopen-Hauerovog dela, jasno nam ukazuje da je “duh životni” o kojem govori Biblija – program života. To bi značilo da su svi atomi života nakon stvaranja - dobili program. Sada možemo shvatiti rečenicu Hristovu, gde nam govori da je carstvo nebesko onima koji su se oslobodili programa. To njegovo viđenje nalazimo i u hinduskom učenju, jer je njihovo tumačenje sveta intuitivno i unutarnje, a ne spoljno i intelektualno. Intelekt sve rešava, a program sve sjedinjuje. Oni su uvideli da je “ja” obmana, da je jedinka samo pojava, a da je jedina stvarnost bezgranično jedno. Najviša mudrost, jeste Nirvana. To znači svesti na najmanju meru životni program.
Frojd je rekao: “Čovek ne upravlja svojim životom, njime upravlja – nagon”.
Šta nam o svemu tome govori – Jung:
“Pod pojmom nagona spadaju, po mom mišljenju, svi oni psihički procesi čijom energijom svest ne raspolaže. Nagonska je svaka psihička pojava koju nije izazvala nikakva voljna namera, nego dinamičko primoravanje, bilo da to primoravanje neposredno vodi poreklo iz organskih, dakle izvanpsihičkih, izvora, bilo da je uslovljeno energijom, što ih je prosto izazvala voljna namera. Racionalno je ono što je razumno, što odgovara razumu. Ja razum shvatam kao stav čiji je princip da mišljenje, osećajnost i radnje uobličava prema objektivnim vrednostima. Ljudski razum nije ništa drugo nego izraz prilagođenosti onome što se prosečno pojavljuje, što se staložilo u postepeno čvrsto organizovanim kompleksima predstava, koje sačinjavaju objektivne vrednosti”.
Heraklit (54o - 48o pre. H): “Njegovo je učenje uticalo na sav dalji razvoj grčke filozofije. On otkriva neprekidnu promenu – kretanje kao bit sveta. Poručuje nam da svetom vlada jedinstveni svetski zakon, stalni ritam događaja, poredak, sveopšta zakonitost, misao i ona nužno određuje sva zbivanja. On je prvi razmotrio pitanje izvora saznanja.
Parmenid (54o - 48o pre. H) – Elejska škola. U spevu “O prirodi”, govori o dve vrst saznanja. “Boginja pravde upućuje ga kako će, jedino ako razum savlada osećaje, dospeti u predele istine, jer vidljivi je svet privid, varka”.
Iz svega ovoga, dolazimo do zaključka da su ljudi od vajkada pa do sada znali da telom vlada dublje biće. Da li su nam, to dublje biće – atom života - i slikovito prikazivali ?
Prikazivali su ga. Stari svet je pun tih dokaza i arheologija nam sve to otkriva. Skorpioni ljudi, čuvari sunčeve kapije na planini Mašu. Čudovišna bića, prikazivana u ranijim sumerskim vremenima na pečatnjacima. Imala su ljudsku glavu, a telo raznih životinja. Od Sumera do Hrista, pa i kasnije, nema hrama, grobnice, palate, egipatskih piramida i drugih zdanja, a da nihove ulaze ne čuvaju nemani, predstavljene kao - telo životinje sa ljudskom glavom. Čist primer – atom života. Sastavljenog iz – razuma – kog simboliše – glava čoveka i telo životinje, kao simbol – nagona. Egipatska – Sfinga – očiti primer – atom života. U prastarim zdanjima nalazićemo i razne modifikacije – atom života. Atom će biti predstavljen kao – telo čoveka a glava neke životinje. Šta je taj umetnik hteo da nam kaže? Sada nam je jasno. Govori nam: da pojedini ljudi ne koriste razum, već isključivo nagon, tj. program u njemu. Nemani nalazimo i sa ljudskim glavama iz kojih izlaze zmije, a već smo zaključili (u članku Evin razumu) da zmija, simboliše razum. Ovakva figura ili zidna freska govori nam: da taj čovek koristi – razum. Tela na nemanima koja simbolišu  n a g o n  mogu biti različite životinje, što bi značilo raznovrsnost  iskazivanja – programa u nagonu, kod ljudi.
 
Iz svega ovoga možemo zaključiti da je - atom života - božanstvo u svakom od nas. Filozofi nam poručuju da bit čoveka nije besposleno razgledanje i razmišljanje, nego stvaralaštvo. Hrist nam poručuje da se oslobodimo programa. Budizam nas uči o razaranju volje – programa – i uči nirvanu, kao cilj ukupnog ličnog razvitka. Sokrat kaže: “Najteže je savladati samoga sebe”. Znači, treba se osloboditi programa u nagonu. Da li je to naš zadatak? Šta se dešava ako ga se oslobodimo? Zašto nam je dat, ako ga se moramo osloboditi? Ova pitanja ćemo  pokušati da rešimo u sledećem članku – “Čovek potencijalni Bog”.
Ne mogu da završim ovaj članak, a da sa mojim dragim damama ne podelim mišljenje Šopenhauera o nama ženama.
Drage dame! Veliki genije Šopenhauer, koji je svojim umnim radom zadužio čovečanstvo, o nama govori:
“Taj rod niskog rasta, uzanih pleća, širokih kukova i kratkih nogu nazvati lepim mogao je samo polnim nagonom zaslepljeni muški intelekt: u tom nagonu, zapravo sadrži se sva njegova lepota. Ni za muziku, ni za pesništvo, ni za likovne umetnosti, žene zaista nemaju ni smisla ni prijemčivosti; ako se time razmeću i to tvrde, sve je to samo majmunisanje iz želje da se dopadnu. Zbog toga one i nisu sposobne da ma u čemu sasvim objektivno učestvuju
Od žena ne možemo drugo ni očekivati kad pomislimo da ni najodlučnije glave u svom njihovom rodu nisu došle ni do jednog jedinog istinski velikog, pravog i originalnog uspeha u lepim umetnostima, ili uopšte ikada mogle da daju svetu jedno delo od trajne vrednosti. Kad su zakoni dali ženama prava jednaka sa pravima muškarca, trebalo je da im daju i muški um. Sve su žene sa retkim izuzecima, sklone raskoši, pošto žive samo u sadašnjosti, i pošto se njihov najomiljeniji sport po slobodnom vazduhu sastoji u kupovanju. Žene u svom srcu misle da je zadatak muškaraca zarađivati novac, a njihov trošiti taj novac. Imetak stiču ljudi, a ne žene: one zato nemaju ni prava da budu njihovi bezuslovni vlasnici, kao što nisu ni sposobne da njime upravljaju. Verovatno, raskoš i rasipništvo žena na dvoru Luja XIII bili su uzrok one pokvarenosti koja je svoj vrhunac dostigla u francuskoj revoluciji. Prema tome, što manje čovek ima posla sa ženama, to mu je bolje.”
Ovim rečima velikana, uvek se od srca ismejem, ali onu opasku: o sportu po svežem vazduhu, moram priznati da me dotiče. U toku mog života, (a ima ga) nisam srela ženu koja ne uživa u ovom sportu. Zbog ovog sporta, moj novčanik uvek je prazan a sigurna sam i svim ženama sveta. Verujem da ni jednu ženu zbog toga ne grize savest, jer bar ne robujemo – papiru - kao muškarci. Drage moje dame, Šopenhauer nam je ukazao na nešto što nam je zajedničko. Odakle nam je to? Verovatno smo dobile u programu života. Prema tome, sve dok se ne oslobodimo programa, glavni sport po svežem vazduhu biće – k u p o v i n a. A dragi naši jači polovi, sve dok se ne oslobode programa - zarađivaće, da mi imamo šta da trošimo. Ako se slažu sa Šopen-Hauerom, neka pišu žalbu Bogu, što nas je stvorio od njihovog rebra i dao nam takav prograм.
 
Otkrivenje 12:9 - I bio je zbačen veliki zmaj, prazmija, koji se zove Ðavo i Sotona, koji zavodi sav svijet. Bio je zbačen na zemlju, a s njim su bili zbačeni i anđeli njegovi. :heart:

Biblijska knjiga Otkrivenje objašnjava tko je zmija iz 1.Mojsijeve.

Kako možemo znati da li doista postoji takva duhovna osoba? :rtfm:
-------------------------------------------------------------------------------------------------
Biblija nam pruža glavne dokaze o njenom postojanju. U njoj se ta duhovna osoba često spominje po imenu (52 puta kao Sotona, a 33 puta kao Ðavo). U Bibliji je zabilježeno i svjedočanstvo jednog svjedoka koji je vidio Sotonu. Tko je taj svjedok? To je Isus Krist, koji je prije svog dolaska na Zemlju živio na nebu. On je to zlo stvorenje često spominjao po imenu. Ono što Biblija govori o Sotoni Ðavlu logično je. Zlo koje pogađa ljudski rod daleko nadmašuje zloću ljudi koji ga čine. Biblijsko objašnjenje o Sotoninom porijeklu i njegovom djelovanju otkriva zašto među ljudima već tisućama godina vlada mržnja, nasilje i ratovi i zašto se danas ljudski rod nalazi na rubu uništenja premda većina ljudi želi živjeti u miru. Kad ne bi postojao Ðavo, ljudi ne bi imali nikakve dugoročne koristi od prihvaćanja onoga što Biblija govori o njemu. No često se od osoba koje su se nekada bavile nekim oblikom okultizma ili su pripadale raznim spiritističkim grupama može čuti da su ih u to vrijeme uvelike uznemiravali “glasovi” koji su dolazili iz nevidljivog izvora, da su ih opsjedale nadljudske sile i tako dalje. No osjetile su pravo olakšanje kad su saznale što Biblija uči o Sotoni i njegovim demonima te kad su primijenile biblijski savjet da se prestanu baviti spiritizmom i kad su u molitvi počele tražiti Jehovinu pomoć. Vjerovati u postojanje Sotone ne znači zamišljati ga kao nekakvo stvorenje s rogovima, šiljatim repom i vilama, koje peče ljude u paklenoj vatri. Biblija tako ne opisuje Sotonu. Takav je opis plod mašte srednjovjekovnih umjetnika koji su bili pod utjecajem grčke mitologije, u kojoj je slično prikazan bog Pan, i spjeva Pakao talijanskog pjesnika Dantea Alighieria. Biblija ne naučava da postoji paklena vatra, nego jasno kaže da “mrtvi nisu svjesni ničega”. :heart: :bye:

Je li Sotona samo zlo u ljudima? :rtfm:
--------------------------------------------------------
U Jobu 1:6-12 i 2:1-7 zapisani su razgovori između Jehove Boga i Sotone. Kad bi Sotona bio zlo u nekoj osobi, to bi u ovom slučaju značilo da je zlo u Jehovi. No to je u čistoj suprotnosti sa svime što nam Biblija govori o Jehovi, naime da “nema u njemu nepravde”. Zanimljivo je primijetiti da se u hebrejskom tekstu izvještaja o Jobu koristi izraz hasSatan. Određeni član upotrijebljen u hebrejskom jeziku pokazuje da se izrazom “Sotona” misli na točno određenu osobu koja se snažno protivi Bogu. Luka 4:1-13 izvještava da je Ðavo nastojao navesti Isusa da izvrši njegovu volju. U biblijskom je izvještaju zapisano što je rekao Ðavo i što mu je nato odgovorio Isus. Je li Isusa iskušavalo zlo u njemu samom? Takvo gledište ne slaže se s Biblijom, koja kaže da je Isus bio bez grijeha. Premda se u Ivanu 6:70 koristi grčka riječ diábolós kako bi se opisalo zlo koje se razvilo u Judi Iskariotu, u Luki 4:3 koristi se izraz ho diábolós, odnosno upotrebljava se određeni član ho ispred imenice, čime se ukazuje na točno određenu osobu. :heart: :bye:


U Mojsijevo vreme,1500.g pre Hrista,judejski sveštenici su srpskog Boga - Dažboga,nazvali satanijelom.
 
"Atom života -  svako od nas ga ima u sebi. Telo bez njega je samo gomila minerala i zemaljskog praha. Telo je samo njegov hram, a i sve što postoji je, pojedinačno njegov hram.
Sa Biblijom sam se upoznala, u četvrtoj godini. Baka je izvadila iz ormana jednu knjigu i rekla mi: Ovu knjigu ne smeš dirati! I nikako, je ne smeš cepati! Jasno! Ovu knjiga je napisao Bog.
Bila sam zadivljena. Ni veće, ni teže knjige nisam videla. Kasnije ću shvatiti da su u njoj: Sveto pismo – Starog i Novog zaveta – prevod Đure Daničić i Vuk Stef. Karadžić.
Za Boga, već sam tada znala. Nalazi se tamo negde gore i moramo mu se moliti. Baka je govorila da on dobre ljude nagrađuje, a nevaljale kažnjava. Tada kao devojčici, nije mi mnogo toga bilo jasno. Naprimer, koliko je to Božije oko, ako može svakog od nas videti?
Sa šest godina, bila sam sigurna, da Bog ne vidi svakoga. Bar mene nije! Svako veče, pred spavanje – molila sam mu se. Pošto Bog nagrađuje, a ja sam se trudila da u svemu budem poslušna, očekivala sam nagradu. Želela sam da imam lutku s kolicima i da ta lutka – plače. Bog mi ju nije poslao; ni lutku ni kolica. Baka nije imala novaca da mi kupi. Zabrinula sam se za to Božije oko, jer je moja mala prijateljica dobila – lutku i kolica! Pitala sam je, da li se moli Bogu i da li joj je On poslao lutku. Iznenađeno me je pogledala, i rekla: da se ne moli, i da joj je lutku kupila mama. Bila sam iskreno ljuta i na baku i na Boga. Sebi sam stavila u zadatak, da što pre naučim slova, i da vidim šta je On to u svojoj knjizi, napisao. Naučila sam da čitam – ćirilicu. “Sveto pismo” je bilo napisano – latinicom. Čekao me, još jedan korak. Sa devet godina sam naučila – latinicu i prvi put otvorila veliku knjigu. Od tada do danas je prošlo 47 godina, a ja još uvek tu knjigu čitam. Moje upoznavanje s Bogom traje ceo moj život. Tražila sam ga po istoriji, arheologiji, mitovima, filozofiji, psihologiji, astronomiji, jer je to “Biblija” od mene zahtevala. Jurila sam ga po kosmosu. Kada sam verovala da je na vidiku, ja sam shvatila da je On u meni.
Moram Vam priznati, da je to bio najlepši trenutak u mom životu. Prepoznala sam Boga u Atomu Života!"

Prica je fenomenalna....

Znam i nije to priča,već istina.

21 gram je vazduh koji se ispusti iz pluca...nema nista sa "dusom".
 
evo da ti uštedim trud, pošto sam se ovim zapitkivanjem bavila nešto više od godinu dana...:lol:

Većina ispitanika na ovom forumu izjasnila se da je duša = pozitivne emocije.
Zatim slede oni koji kažu da je duša = život.
I oni koji pojma nemaju, al znaju da duša sigurno postoji.
 
Poslednja izmena od moderatora:

Back
Top