Strahoviti nuklearni udar u samo nekoliko minuta
Rusija je prevelika zemlja da bi u novom svjetskom poretku bila samo jedna od osam ili više vodećih violina. Čvrstina koju je pokazao Putin nadmašuje i samog Leonida Brežnjeva iz ere hladnog rata
Je li Rusija doista svjetska sila koja utječe na konkretna regionalna zbivanja? Hoće li nakon povlačenja iz Sporazuma o ograničenju konvencionalnog naoružanja rusko političko i vojno vodstvo povećati vojni aparat i koristiti ga kao sredstvo pritiska u ovoj ili onoj međunarodnoj krizi?
Ako se pogleda što je sve Rusija poduzela zalažući se za Srbiju u vezi s Kosovom i braneći Iran od optužbi da razvija vojni N-program, može se reći da se Moskva pod Putinom ponaša kao supersila. Prema jakim potencijalnim suparnicima postavlja se kao ravnopravni subjekt, a od slabijih traži da se prema njoj ponašaju po određenim pravilima: moraju je poštivati i naučiti kako trebaju razgovarati s njom. Bijedni tretman Rusije za vrijeme vlasti Borisa Jeljcina više si nitko ne može priuštiti. Rezultati njegovog oligarhijskog režima bili su pogubni. Kad je Jeljcin dolazio u Europu, političari su se podrugljivo pitali: što će nam ovog puta taj veseli baćuška otplesati i otpjevati?!
Vladimir Putin se sjajno postavio prema Zapadu i Amerikancima. Najprije ih je šarmirao, pokazao da se u Kremlj uselio ozbiljan i trijezan čovjek s kojim se može razgovarati i dogovarati, a ne opasan fanatik. George Bush je bio oduševljen prvim susretima s Putinom. Taj okretni Rus s Baltika pokazao je smisao za humor, osobito na vlastiti račun. Bushu je demonstrirao koliko je dobro povijesno potkovan, ali i da mu isto tako nisu strane ni teme o konkretnom biznisu na klasičan kapitalistički način. Busha mlađeg taj novi Rus osvojio je jednakim sklonostima: voli pse, konje (odlično jaše), ribolov, vožnje brzim gliserima.
Povrativši politički ugled Rusije, Putin se uspio ubaciti u ekskluzivni klub razvijenih zapadnih zemalja kao poželjan partner. A onda je na sljedećim samitima G-8 najprije počeo blago kritizirati zajedničke poteze Zapada da bi na krupnim temama poslije dijelio i bolne pljuske. Naprosto, Rusija je prevelika zemlja da bi u novom svjetskom poretku bila samo jedna od osam ili više vodećih violina. Čvrstina koju je pokazao Putin nadmašuje i samog Leonida Brežnjeva iz ere hladnog rata. Nikita Hruščov je bio tranzicijski političar između doba staljinizma i nešto mekšeg državnog socijalizma, ali je živio u sasvim drugim okolnostima. U suvremeno doba, Vladimir Putin se politički podigao u demokratskom okružju da bi potom pokazao da se Rusija može stabilizirati samo kad se na njezinom čelu nalazi osoba od autoriteta koja jasno definira nacionalne ciljeve i interese, a pritom se koristi suvremenim rječnikom te metodama vladanja i odnosa s javnošću zapadnog stila.
Putin je, da bi Rusiji vratio moć i narušeni ugled, krenuo obrnutim putem od onog koji su predviđali u Zapadnoj Europi i SAD-u: nije se oslanjao na vojne, nego na gospodarske instrumente. Najprije je uspostavio respektabilnu ekonomsku moć, slomivši kralježnicu brojnim ruskim tajkunima (oligarsima) koji su se na račun države silno obogatili u Jeljcinovo doba. Udario ih je ispod trbuha, tamo gdje su se najviše napljačkali: u naftnoj industriji. Na čelo velikih državnih koncerna za distribuciju plina i naftnih prerađevina postavio je školovane menadžere, sposobne da zgrću kapital ne za Borisa Berezovskog, nego za Rusiju, jedinu majku koju imaju.
Vladimir Putin je uspostavio originalnu mješavinu tradicionalnog ruskog nacionalizma i neokapitalizma na ruski način u kojem je glavni poduzetnik država. Masno je platio svoje nove tehnokrate, učinio ih nepotkupljivim državnim službenicima (jer im je legalno dobro napunio džepove) i postavio ih svugdje: u industriji, državnoj upravi, vojsci i tajnim službama. Točno je da se Putin okružio bivšim kolegama iz KGB-a i drugih obavještajnih i protuobavještajnih službi koje su djelovale potkraj Sovjetskog Saveza i u prvim godinama Jeljcinovog slabog vodstva, ali je odabrao samo najprosvjećenije i one kojima može vjerovati. Pored sebe nema ranjive ministre, koje CIA i MI6 mogu lako pridobiti ili ucijeniti, nego ljude koji su za vrijeme svoje špijunske karijere upravo smišljali najbolje načine kako potkopati neprijatelje sa Zapada.
Dakle, ako imaš neovisni novac, ako imaš ljude od povjerenja, imaš sve što ti treba da bi preobrazio vojsku naviknutu na kolektivnu lijenost, birokratsku sporost i grandiozno zabušavanje, uglavnom nepoznato na Zapadu. Vladimir Putin je zamislio da ruska konvencionalna vojska ubuduće više neće biti troma masa nepovezanih ljudi kojih ima na milijune, nego manevarska oružana sila svedena na razuman i održivi broj, a izvježbana i fizički i psihički za sve izazove: terorističke upade, veće ili manje granične incidente, složene međunarodne misije i konačno – za otvoreno ratovanje na moderan način.
Potemkinova sela u tim oružanim snagama kažnjivo su djelo, a nekadašnja doktrina o »borbi materijala« sa stvarnim ili zamišljenim protivnicima postaje »borba kvalitetom«. Država će uložiti više novaca za razvoj naprednih tehnologija, vojna industrija će proizvesti najbolje moguće oružje, a vojska će ga iskušati. Ako sve bude u redu, kad se namire domaće potrebe, sve što je u internom ocjenjivanju od naoružanja i vojne opreme dobilo ocjenu »izvrstan« ide na svjetsko tržište koje je i do sada rado gutalo rusko konvencionalno oružje. U Putinovoj koncepciji Rusije kao velike sile, nuklearne snage moraju biti stalno spremne (da mogu reagirati u nekoliko minuta), a konvencionalne se (utemeljene na profesionalcima) iz mirnodopskog trebaju prebaciti u ratno stanje u jednom danu, dok koncentracije većih postrojbi treba povremeno premještati s jednog kraja zemlje na drugi. To sve skupa znači da će Rusija ubuduće proizvoditi ne više oružja, nego manje, ali kvalitetnijeg i učinkovitijeg te istodobno školovati vojne kadrove svjetske razine. Hruščov je govorio: »Zapad proizvodi bolje cipele i kobasice. Mi tenkove i rakete«. Putin danas može sa Zapada bez problema uvesti i cipele i delikatese o kakvima Hruščov nije ni sanjao. I proizvesti još bolje tenkove i taktičke rakete bez ikakvih međunarodnih ograničenja.
Fran Višnar copy paste Nakon ovoga Srbija može mirno spavati.
http://forum.krstarica.com/showpost.php?p=6099330&postcount=85
