• Forum Krstarice neće biti dostupan u periodu od 10:00 do 11:00 časova zbog planiranog tehničkog održavanja. Hvala na razumevanju.

Ako ti ne pomeriš, neće niko..

Jasna

Stara legenda
Moderator
Poruka
83.109
Jedna od blagodati života odrasle osobe. :lol:

Dok si mlad, nekako se osloniš na roditelje. Nešto će pripomoći, kako bilo.
Ali kada dođeš u godine kada si ti taj na koga drugi treba da se oslone i
kada sve od tebe zavisi, to malo deluje zastrašujuće..
O tome i ne razmišljam, inače bih se samo zakočila i ne bih mogla da
maknem, al juče čovek zapeo sa tom rečenicom..
''Ovo granje skloni, ako ga ti ne skloniš, neće niko''
ja samo uzdahnem..
''Ove kutije pomeri, ako ih ti ne pomeriš. neće niko''
opet uzdah.. :lol:
Kakva težina...

A vi kako ste? :kafa:
 
''Ovo granje skloni, ako ga ti ne skloniš, neće niko''
ja samo uzdahnem..
''Ove kutije pomeri, ako ih ti ne pomeriš. neće niko''
opet uzdah.. :lol:
Kakva težina...

A vi kako ste? :kafa:
Lično volim da sam samostalna i da mi najviše od mene same zavisi to šta treba, mora, može, ne može i ne sme da se radi.
Ne osećam nikakvu težinu jer neće niko umesto mene.
Doduše, još se samo približavam tim nekim godinama, ali mislim da je više do karaktera i volje za životom, nego do godina.
Poznavala sam starčiće od preko 90 godina koji su se sve nešto uvek smeškali sa još po par zuba u vilicama, na licu im je redovno pisalo:"Oh, tako mi je drago!", pritom vrlo trezveni i mudri premda ih život sigurno jeste lomio čim su dogurali u te godine. Nadam se da ću biti jedna od njih.
Eto kako sam. U nadi.
Nadam se da nećeš dugo uzdisati i osećati tu težinu.
 
ako mu smeta grana, neka je skloni
ako mu smetaju kutije, neka ih sam pomeri

hvala na pitanju, odlicno smo :lol:
Ma nije njegovo ni do njega. Samo me tako savetuje, roditeljski.
Staje mi na muku. Ko da ja to ne znam.. a nekako dok mi neko drugi
ne kaže, kao da ne znam. Trudim se da o tome ne mislim, nego tako
korak po korak. I učim da se ne opterećujem svim onim što danas
nisam stigla da uradim, nego da se prisećam onoga što sam uradila.
Al mi ne ide najbolje..
 
Ma nije njegovo ni do njega. Samo me tako savetuje, roditeljski.
Staje mi na muku. Ko da ja to ne znam.. a nekako dok mi neko drugi
ne kaže, kao da ne znam. Trudim se da o tome ne mislim, nego tako
korak po korak. I učim da se ne opterećujem svim onim što danas
nisam stigla da uradim, nego da se prisećam onoga što sam uradila.
Al mi ne ide najbolje..
Jedva sam dočekala da budem svoja, da polažem račune samo Bogu i sebi, i da mogu samo da se nasmejem na sve opaske.
Čast mi je i privilegija da sam ta koja će sama pomerati granje i kutije. Obožavam čak to!
 
Ja sam od onih kojima je lakše da urade sami, nego da nekom ponovim više puta i na kraju opet sama uradim. Ili ga učim kako nešto treba uraditi, a on nezainteresovan i ne dopire do njega.
Nije mi teško, jer sam navikla da se oslanjam na sebe još od mladosti. Ali opet, što bih radila i tuđe poslove, samo zato što njih to ne interesuje ili im se ne radi!?
I tako, s posla na posao (iz firme dođem kući)... Pa dokle izdržim. :aha:

Ima ona narodna: "Zapovedaj - umori se, uradi - odmori se."
 
Ja sam od onih kojima je lakše da urade sami, nego da nekom ponovim više puta i na kraju opet sama uradim. Ili ga učim kako nešto treba uraditi, a on nezainteresovan i ne dopire do njega.
Nije mi teško, jer sam navikla da se oslanjam na sebe još od mladosti. Ali opet, što bih radila i tuđe poslove, samo zato što njih to ne interesuje ili im se ne radi!?
I tako, s posla na posao (iz firme dođem kući)... Pa dokle izdržim. :aha:

Ima ona narodna: "Zapovedaj - umori se, uradi - odmori se."
Sami smo dovoljno pojedini dobri.
Sporedna, ma koliko draga osoba, ne razume ništa i nikako, sve nesporazum do nesporazuma.
Život je takav-neki se svima i svemu priklanjaju lako, a onda ima i onih kojima ne treba niko.
Ljude volim svim srcem, ali mi uglavnom ne trebaju.
Izlazim na pijacu jer ih volim, ali sa druge strane jedva čekam da se opet i konačno osamim.
 
Ma nije njegovo ni do njega. Samo me tako savetuje, roditeljski.
Staje mi na muku. Ko da ja to ne znam.. a nekako dok mi neko drugi
ne kaže, kao da ne znam. Trudim se da o tome ne mislim, nego tako
korak po korak. I učim da se ne opterećujem svim onim što danas
nisam stigla da uradim, nego da se prisećam onoga što sam uradila.
Al mi ne ide najbolje..
i za savetodavce ima lek...kada završi sa savetovanjem ti mu kažeš..pokaži mi prakticno kako da to uradim :mrgreen:
 
Ma nije njegovo ni do njega. Samo me tako savetuje, roditeljski.
Staje mi na muku. Ko da ja to ne znam.. a nekako dok mi neko drugi
ne kaže, kao da ne znam. Trudim se da o tome ne mislim, nego tako
korak po korak. I učim da se ne opterećujem svim onim što danas
nisam stigla da uradim, nego da se prisećam onoga što sam uradila.
Al mi ne ide najbolje..
Моја пријатељица је имала једну реченицу која ме увек насмеје а важи за све нас који преузмемо на себе јер можемо све.
Питала се : како живе они људи што мене немају? Ето живо ме интересује! :D

И не дај Боже да ти се нешто догоди, живот наставља даље да тече, тако да мораш да научуш да урадиш онолико колико можеш а да те то не слама. 🍀
 
nije kasno samo je tezhe prevaspitati
Nikada ni za šta nije kasno, pokušati bar, a da li će biti rezultata... Hm, možda neko i uspe da prevaspita odraslu, već formiranu osobu, ali mislim da je to Sizifov posao.
Još više energije se izgubi u tim pokušajima prevaspitavanja i "učenja redu", više se tako umoriš nego kada uradiš sam/a.

Ima jedna srpska poslovica:

"Star se konj hodu ne uči."

E, baš tako...
 
Sami smo dovoljno pojedini dobri.
Sporedna, ma koliko draga osoba, ne razume ništa i nikako, sve nesporazum do nesporazuma.
Život je takav-neki se svima i svemu priklanjaju lako, a onda ima i onih kojima ne treba niko.
Ljude volim svim srcem, ali mi uglavnom ne trebaju.
Izlazim na pijacu jer ih volim, ali sa druge strane jedva čekam da se opet i konačno osamim.
Tuzno je to sto pises, volim ljude ali mi ne trebaju.
 
IMG_9639.jpeg
 

Back
Top