hakim bej
Elita
- Poruka
- 16.477
"Bio sam jutros u Bakanskoj ulici, zena mi je dala tasnu na bojenje pa me je poslala da je dignem. Vidim, uz brdo ide starija zena, vodi za ruku lepu devojcicu od cetiri-pet godina, plava, s kikicama i crvenim mashnicama. Primetio sam je, podsetila me na Milicu, moju cerku, ostavio sam je u vatri. Kad, zena sto je vodi za ruku, posrnu, nespretno udari u saht sto je virio iz asfalta, zadrza se da ne padne, ne ispusti i ne prosu ni ceker u drugoj ruci.Nista, sitna, obicna nezgoda, bez posledica. Ali se zena razbesne i stisnutom sakom udari devojcicu nekoliko puta u potiljak i u ledja. -Sto ne gledas- vikala je ljutito - jos cu i tebe da vucem uzbrdo! Devojcica je zacudjeno pogledala u zenu, valjda baku ili kucnu pomocnicu, i sagla glavu uvredjeno. Bilo mi je zao i hteo sam da kazem zeni da je bila nepravedna prema detetu a onda sam pomislio da joj se stotinu briga obesilo o vrat u tom casu, mozda je muci bolest, mozda misli na skupocu i na zivot koji postaje sve tezi, ili ne zna sta ce sutra za rucak, brine se za decu ili unuke koji je ne slusaju, posvadjala se sa snahom ili zetom, ko zna kakvo joj se kamenje navalilo na dusu, i nakupljeni jad je izlila na nevinu devojcicu. Tako bi mozda udarila banderu ili zid, iako zna da nisu krivi, samo da olaksa svojoj muci, ili izmislja krivicu da svome rasterecenju da smer." M.S.