- Poruka
- 69.770
7 najvećih otkrića o ljudskoj prošlosti u 2023: Ova istraživanja menjaju sve što znamo o našim precima
Predstavljamo saznanja koja su poljuljala postojeće teorije o homosapijensima i njihovim prethodnicima
Arheološka otkrića često umeju da uzdrmaju sve što smo mislili da znamo o istoriji i praistoriji. A takvih je ove godine bilo mnogo – otkrivena je najstarija konstrukcija napravljena ljudskom rukom, neandertalske pećinske žvrljotine, amajlije najneverovatnijeg oblika...Telegraf Nauka pisao je o svim tim istraživanjima, a sa većinom naučnika čija su otkrića u svetskim magazinima proglašena najvažnijim u poslednjih 12 meseci, uradili smo i intervjue.
Predstavljamo 7 otkrića koja su poljuljala postojeća znanja o prošlosti u 2023. godini.
1. Najstarija drvena struktura napravljena je pre 476.000 godina
Kraj vodopada Kalambo u Zambiji otkrivena je najstarija do sada poznata drvena struktura napravljena ljudskom rukom i pomoću alatki – stara je oko 476.000 godina. Do ovog otkrića, o kome je Telegraf Nauka dosta pisao, došao je tim naučnika koji je predvodio dr Leri Baram (Larry Barham), profesor Odeljenja za arheologiju, klasične nauke i egiptologiju Univerziteta u Luverpulu.
- Tvorci ove strukture najverovatnije su bili potomci Homo erectusa i možda su bili pripadnici vrste Homo heidelbergensis, koji su živeli u Africi pre između 600.000 i 300.000 godina. Drvena struktura obara dve dugotrajne pretpostavke: da značajne tehnološke informacije moraju da budu delo homosapijensa i da su rani ljudi bili uvek u pokretu kao stočari koji su tražili hranu i druge resurse. Ljudi koji su živeli kraj vodopada Kalambo ulagali su u ovo mesto – ova struktura i neka druga veća otkrića nisu prenosna. Možda su ovde živeli na polutrajnoj osnovi – rekao je u oktobru dr Baram u ekskluzivnom intervjuu za Telegraf Nauku.
On je tada objasnio i da je drvena struktura „datirana indirektno uzimanjem sedimentnih uzoraka ispod i iznad otkrića, a radi datiranja luminescencijom (osvetljavanjem)“.
- Dva stabla su oblikovali rani ljudi korišćenjem kamenog oruđa. Znamo to zahvaljujući tragovima sečenja i struganja korišćenjem kamenog oruđa. Uspeli smo da rekonstruišemo ove tragove eksperimentalno, korišćenjem kamenog alata na drvetu sličnom onom koje je iskopano – objasnio je dr Baram.
O samom datiranju luminescencijom za Telegraf Nauku govorio je i čovek koji je tu tehniku razvio - Džefri Duler (Geoff Duller), profesor Odeljenja za geografiju i geonauke Univerziteta u Aberistvitu, u Velikoj Britaniji.
2. Ljudska vrsta bila je na ivici istrebljenja zbog klimatskih promena
Ljudska vrsta bila je na ivici izumiranja pre nešto više od 800.000 godina, pokazala su istraživanja međunarodnog tima naučnika iz Evrope. Korišćenjem metoda FitCoal i ispitivanjem genoma današnjih ljudi otkriveno je da u periodu od čak 100.000 godina broj plodnih jedinki zajedničkih predaka ljudi, neandertalaca i denisovaca nije bio veći od 1.280.
- Naša studija nam govori da su, kao i druge biološke populacije, naši preci imali žestoku demografsku krizu koja ih je gurnula na ivicu nestanka. Ove faze drastičnog smanjenja različitosti nazivaju se „usko grlo“ u populacionoj genetici i one su ključne iz evolucione perspektive jer tokom takvih perioda, normalna dinamika selekcije i adaptacije je poremećena, a slučajni fenomeni kao genetsko izdvajanje ili „efekat osnivača“ stiču prednost dok neobične genetske varijante postaju fiksirane u populaciji zbog faktora slučajnosti. Mi verujemo da se to desilo tokom „uskog grla“. U stvari, nezavisne genetske studije, odvojene od naše, sugerišu da je pre oko 900.000 godina fuzija dva hromozoma naših predaka, još prisutnih kod velikih čovekolikih majmuna, dovela do nastanka hromozoma 2 kod modernih ljudi. Ova dramatična promena hromozoma i genetike najverovatnije je pratila specijaciju, pojavu poslednjeg zajedničkog pretka modernih ljudi, neandertalaca i denisovaca. Verujemo da je taj predak bio Homo heidelbergensis (hajdelberški čovek), koji se pojavio u Africi tokom ili odmah nakon „uskog grla“ i onda se raširio po Evroaziji, gde se adaptirao na lokalne uslove. Zbog svega toga, „usko grlo“ je bilo i destruktivni i generativni događaj – ispričali su u septembru za Telegraf Nauku Fabio di Vinćenco iz Muzeja prirodne istorije Univerziteta u Firenzi i Đorđo Manci sa Odeljenja za biologiju životne sredine Univerziteta La Sapijenca u Rimu.
Oni su rekli da je najverovatniji razlog tog dramatičnog demografskog pada bio klimatski i ekološki.
3. Senzacionalna rimska čuvarkuća iskopana u Viminacijumu
Arheolozi su ove godine u Viminacijumu došli do zaista senzacionalnog otkrića - iskopali su tintinabulum ili čuvarkuću u obliku krilatog falusa. Ovih predmeta, koji su služili kao zaštita od zlih sila i urokljivih pogleda, otkriveno je veoma malo, pa to uspeh srpskih istraživača čini zaista velikim.
- Početkom avgusta tim Arheološkog instituta započeo je iskopavanja u urbanom jezgru Viminacijuma. To su prva iskopavanja usmerena na stambene četvrti posle pola veka. U tremu jedne od zgrada koje se nižu uz ulicu se i dogodilo otkriće viminacijumskog tiintinabuluma. Vrlo brzo po lociranju predmeta i početku njegovog začišćavanja smo primetili noge, krila i rep u obliku falusa, tako da je postalo jasno da je u pitanju tintinabulum. Svakako da se radi o tipu predmeta koji je poprilično redak, a van Pompeje i Herkulanuma, na pravim arheološkim iskopavanjima otkrivan je izuzetno retko. Dalje, preliminarna konzervacija i rendgenska snimanja su pokazala da ovaj primerak ima neke elemente koji će ga učiniti jedinstvenim u korpusu tintinabuluma na teritoriji celog Carstva. Gledano sa naučne strane, on nam govori o strahovima, ukusima i navikama stanovnika Viminacijuma, i konkretno porodice koja je živela u domaćinstvu koje istražujemo. Jasno je da su oni, iako su živeli na obodu rimskog sveta, bili deo te civilizacije i da su baštinili kulturne tradicije mediteranskog sveta – rekao je u novembru za Telegraf Nauku dr Ilija Danković, naučni saradnik Arheološkog instituta u Beogradu.
Poslednja izmena: