S_K_V_O
Iskusan
- Poruka
- 6.181
Ja sam se ovde pomalo prepoznala samo sto ja sve vise smatram da to nije ljubav nego moja hronicna bolest u cije uzroke ne mogu da proniknem...
Zivim normalno, izlazim, ucim, raspolozena sam, druzim se, naleti i neki deckic ali naravno uvek ima neku manu zbog koje me strasno nervira pa resim da to sasecem u korenu ili se zadrzim na emocionalno povrsnom odnosu...Ono sto uvek postoji je to osecanje koje me prati a koje se ne usudjujem da nazovem ljubavlju jer je tako ne zamisljam.
Pa onda, jedno vreme, zbog obaveza i ne mislim o svemu tome jako dugo...a onda se probudim kao jutros sa secanjem na san koji sam upravo odsanjala...a takvih snova ima mnogo...i svi su upecatljivi i teski za zaboravljanje...
Ne znam, ja sam bar zakljucila da sam pomalo nenormalna...mada, ako te to nesto tesi mislim da me polako prolazi...sad da li je vreme ucinilo svoje ili ja sama pitanje je...
Mislim sta to uopste znaci da volis iskljucivo njega i nikog drugog???Pa ok i da je tako, to opet ne znaci da je nemoguce da zavolis nekog drugog.Ja bar mislim da ima puno ljudi na ovom svetu koje bih mogla voleti(trenutno nisam spremna, ali u buducnosti da), ne verujem o pricu o izgubljenim polovinama.I RECIMO i da je jedna ljubav izgubljena, tu je i nova, mora da postoji neko ko ce biti vredan iste, ako od hiljada ljudi koji prodju kroz moj ili tvoj zivot ne prepoznamo nikoga ko bi mogao da igra u toj ulozi onda je problem u nama i u tome sto to zapravo i ne zelimo.Eto to je moje misljenje inspirisano licnim iskustvom, verovatno ne vredi mnogo, no ako nista drugo, bar sam i ja jednom podelila emocije sa forumasima
Zivim normalno, izlazim, ucim, raspolozena sam, druzim se, naleti i neki deckic ali naravno uvek ima neku manu zbog koje me strasno nervira pa resim da to sasecem u korenu ili se zadrzim na emocionalno povrsnom odnosu...Ono sto uvek postoji je to osecanje koje me prati a koje se ne usudjujem da nazovem ljubavlju jer je tako ne zamisljam.
Pa onda, jedno vreme, zbog obaveza i ne mislim o svemu tome jako dugo...a onda se probudim kao jutros sa secanjem na san koji sam upravo odsanjala...a takvih snova ima mnogo...i svi su upecatljivi i teski za zaboravljanje...
Ne znam, ja sam bar zakljucila da sam pomalo nenormalna...mada, ako te to nesto tesi mislim da me polako prolazi...sad da li je vreme ucinilo svoje ili ja sama pitanje je...
Mislim sta to uopste znaci da volis iskljucivo njega i nikog drugog???Pa ok i da je tako, to opet ne znaci da je nemoguce da zavolis nekog drugog.Ja bar mislim da ima puno ljudi na ovom svetu koje bih mogla voleti(trenutno nisam spremna, ali u buducnosti da), ne verujem o pricu o izgubljenim polovinama.I RECIMO i da je jedna ljubav izgubljena, tu je i nova, mora da postoji neko ko ce biti vredan iste, ako od hiljada ljudi koji prodju kroz moj ili tvoj zivot ne prepoznamo nikoga ko bi mogao da igra u toj ulozi onda je problem u nama i u tome sto to zapravo i ne zelimo.Eto to je moje misljenje inspirisano licnim iskustvom, verovatno ne vredi mnogo, no ako nista drugo, bar sam i ja jednom podelila emocije sa forumasima