40+... 10+... 10+... Životna škola

gost 444421

Zainteresovan član
Poruka
313
Da ne bi ovi u pedesetim godinama bili privilegovani čitavim pdf-om na njihov račun ;), evo jedne teme i za nas koji smo te godine već prošli.
Naravno, dobrodošli su svi, bez obzira na godine. :)

Dakle, kako se osećate u svojih 50+, 60+... godina?
Ili kako zamišljate sebe u tim godinama, ako do njih još niste stigli?
Imate li neko životno iskustvo da podelite sa mlađima, da im olakšate i rešite nepoznanicu šta će se to bitno promeniti kada jednom izađu iz tih "začaranih" 40+ godina?
Jer životno iskustvo je najbolji life coach.

Pričajte o čemu god želite, a da se tiče tih godina, puštajte muziku svoje mladosti ili sada omiljenu, recitujte omiljenje stihove, delite uspomene... Činite ono što će i Vama i drugima ulepšati druženje u ovoj temi, a ako uspemo za nijansu i realno ulepšati Vaš dan, pa to je onda prava stvar. :)
 
Sesta decenija.52 -ije godine.Jos zdrav hvala Bogu.Prosle godine vozio bicikl 200km u jednom danu.Jos setam go do pasa na -10 stepeniC.Nema stresa.Zivim sporim seoskim zivotom.Slusam i dalje ono sto sam slusao kao mlad.
Bjesovi,Ritam nerada,Dza ili bu,obojeni program,Gobline,Block out....Dodao sam i ove ladje MortalKombat,Piknik,Arta lili...
I osjecam se u glavi da sam u trecoj deceniji.Oko 25 godina.
 
Recimo ovako, danas sam popila kafu u rano jutro, na suncu, u bašti kafića što godinama nisam učinila jer sam radila.
Kupila sam knjigu koju sam odavno želela a nisam mogla da je priuštim iz raznih razloga. Prošetala uz mnogo stajanja
vrlo laganim tempom jer brže ne mogu i prijalo mi je bez obzira na umor.
Imam i dovoljno godina i životnog iskustva i iz tog razloga savete ne dajem mlađima sem ako zatraže. Nezahvalno je mešati
se u život i može biti kontraproduktivno. I ja sam bila mlada i nisam želela da mi neko soli pamet već sam svoj život vodila
po svojim pravilima i umeću. Najbolje je gledati sa strane i pustiti jer bez lupanja glavom u zid se nikad ne nauči, ma koliko
bilo bolno.
 
Da ne bi ovi u pedesetim godinama bili privilegovani čitavim pdf-om na njihov račun ;), evo jedne teme i za nas koji smo te godine već prošli.
Naravno, dobrodošli su svi, bez obzira na godine. :)

Dakle, kako se osećate u svojih 50+, 60+... godina?
Ili kako zamišljate sebe u tim godinama, ako do njih još niste stigli?
Imate li neko životno iskustvo da podelite sa mlađima, da im olakšate i rešite nepoznanicu šta će se to bitno promeniti kada jednom izađu iz tih "začaranih" 40+ godina?
Jer životno iskustvo je najbolji life coach.

Pričajte o čemu god želite, a da se tiče tih godina, puštajte muziku svoje mladosti ili sada omiljenu, recitujte omiljenje stihove, delite uspomene... Činite ono što će i Vama i drugima ulepšati druženje u ovoj temi, a ako uspemo za nijansu i realno ulepšati Vaš dan, pa to je onda prava stvar. :)
Mnogo puta se prisetim i priupitam,gde su mi prosle te godine.Onda pocnem da razmisljam i setim se veoma lepih stvari u zivotu,sto su se desili,onda stignem do danas i shvatim,da mi zivot uopste nije bio protracen,vec da je proslo vecinom onako kako sam ja hteo.Inace da ti dajem neke savete,ne bih,jer svako ima svoj put.Mozda samo, "Nemoj zaboraviti da budes covek".
 
Nisam ni mislila da mi koji smo prevalili tih začaranih 40+ treba da delimo savete mlađima, čak nisam to namerno ni napisala, jer prva ja nikada nisam volela da mi neko "popuje" i sugeriše šta ću i kako učiniti, već da opušteno pričamo o čemu god, pa i podelimo iskustva na neku temu. :)
A mlađe ako zanima da nam se pridruže, dobrodošli su, naravno. :)

Za početak, ja lično se ne bih vratila unazad nijednu godinu, od svojih još malo pa 53. Kakva god neka moja životna godina da je bila, takva je morala biti.
Nisam lekar, što sam oduvek maštala da ću biti, završila sam sasvim drugi fakultet.
Bilo je u mojih 50+ godina i smeha i suza, i napretka i gubitaka.
Spodižem i školujem sina, koji sanja isti san koji sam ja nekada sanjala - da bude lekar.
Potrudiću se, koliko god da je u mojoj moći da on taj svoj san i dosanja. 🥰
 
Imperativ za 40+ "biti zdrava"
Ja nisam, uopšte, ali bez obzira i u malim stvarima može se naći zadovoljstvo. Kad završim sa planiranim popravkama nadam se da će šetnje biti duže i brže i lakše. Za sada mi i deset metara dužeg hodanja pričini zadovoljstvo. Ma pojma nemam, živim i dok traje traje, važno je da ne odustajem, valjda je to dovoljno.
 
Nisam ni mislila da mi koji smo prevalili tih začaranih 40+ treba da delimo savete mlađima, čak nisam to namerno ni napisala, jer prva ja nikada nisam volela da mi neko "popuje" i sugeriše šta ću i kako učiniti, već da opušteno pričamo o čemu god, pa i podelimo iskustva na neku temu. :)
A mlađe ako zanima da nam se pridruže, dobrodošli su, naravno. :)

Za početak, ja lično se ne bih vratila unazad nijednu godinu, od svojih još malo pa 53. Kakva god neka moja životna godina da je bila, takva je morala biti.
Nisam lekar, što sam oduvek maštala da ću biti, završila sam sasvim drugi fakultet.
Bilo je u mojih 50+ godina i smeha i suza, i napretka i gubitaka.
Spodižem i školujem sina, koji sanja isti san koji sam ja nekada sanjala - da bude lekar.
Potrudiću se, koliko god da je u mojoj moći da on taj svoj san i dosanja. 🥰
Svakako ce te videti svog sina kao lekara a onda ce biti ono....kevo ovo smes da radis a ovo ne smes. Lekar mora da se slusa🤣
 
Recimo ovako, danas sam popila kafu u rano jutro, na suncu, u bašti kafića što godinama nisam učinila jer sam radila.
Kupila sam knjigu koju sam odavno želela a nisam mogla da je priuštim iz raznih razloga. Prošetala uz mnogo stajanja
vrlo laganim tempom jer brže ne mogu i prijalo mi je bez obzira na umor.
Imam i dovoljno godina i životnog iskustva i iz tog razloga savete ne dajem mlađima sem ako zatraže. Nezahvalno je mešati
se u život i može biti kontraproduktivno. I ja sam bila mlada i nisam želela da mi neko soli pamet već sam svoj život vodila
po svojim pravilima i umeću. Najbolje je gledati sa strane i pustiti jer bez lupanja glavom u zid se nikad ne nauči, ma koliko
bilo bolno.
Kako ja maštam i priželjkujem taj trenutak da više neće morati da me budi jutarnji alarm za posao, da ustanem kada hoću i konačno svoj dan organizujem onako kako sama želim...
Pomalo Vam zavidim na konačno dočekanom vremenu za sebe, Nedo. :)
 
Svakako ce te videti svog sina kao lekara a onda ce biti ono....kevo ovo smes da radis a ovo ne smes. Lekar mora da se slusa🤣
Ako dočekam te godine, mogu ga saslušati, a da li ću i poslušati zavisi od toga da li ću se sa njim oko toga složiti.
Rekoh da ne volim "popovanja". Rado svakog saslušam, ali najčešće sebe poslušam.
Ni sin neće biti izuzetak. ;)
 
Kako ja maštam i priželjkujem taj trenutak da više neće morati da me budi jutarnji alarm za posao, da ustanem kada hoću i konačno svoj dan organizujem onako kako sama želim...
Pomalo Vam zavidim na konačno dočekanom vremenu za sebe, Nedo. :)
Doći će i to vreme, verujte. Misliila sam da je nikada neću dočekati a evo me, prva penzija legla i još uvek sam euforična i ne verujem da se i to dogodilo.
Zadnja godina je bila pakao, dala sam otkaz sedam meseci pre uslova jer više nisam mogla trpeti teror, suludo, to niko ne radi, ali preživela sam. Čak sam pomalo i ponosna na sebe jer nisam dozvolila da me zgaze. Vi imate odgovornost prema sinu i morate se boriti da ga odškolujete, ja imam samo sebe i to je jedan sasvim drugačiji život.
 
Doći će i to vreme, verujte. Misliila sam da je nikada neću dočekati a evo me, prva penzija legla i još uvek sam euforična i ne verujem da se i to dogodilo.
Zadnja godina je bila pakao, dala sam otkaz sedam meseci pre uslova jer više nisam mogla trpeti teror, suludo, to niko ne radi, ali preživela sam. Čak sam pomalo i ponosna na sebe jer nisam dozvolila da me zgaze. Vi imate odgovornost prema sinu i morate se boriti da ga odškolujete, ja imam samo sebe i to je jedan sasvim drugačiji život.
Svaka Vam čast, Nedo!
Koliko god u tom trenutku izgledalo teško, postupili ste ispravno.
Ovo je teško vreme, koje nemilosrdno melje nas, obične smrtnike.
I sve nam mogu oduzeti, osim znanja i obraza.
A kada sve jednom prođe, oprostila ne bih sebi nikada da sam dozvolila da mi oduzmu obraz, čast.
Bez obzira što ja imam dete, Nedo. Pa baš i treba da mu budem uzor.
Pravi put najčešće nije i najlakši put, ali je jedini kog završite ponosni na sebe i sve što ste prošli.
 
Svetski putnik! ;)
Onda mora da si pun anegdota.
Drago bi mi bilo da neku podeliš ovde sa nama. :)
Nazalost na zapadu nije bilo anegdota. Sve je bilo samo posao ali pamtim dolaske nasih ljudi u Namacku dok sam jos bio stacioniran u Minhenu. U glavnom tuzne price ili radosti kada su isli na odmor u Srbiju posle dosta godina.
 
Poslednja izmena:

Back
Top