KNUT
Aktivan član
- Poruka
- 1.265
Ponekad sedim sam u ovoj hladnoj sobi gledajući teme na Krsti, ljude, događaje... i plačem, plačem, dok suza za suzom brzo liju preko mojih obraza nestajući na mom krilu, stapajući se sa farmerkama i pitam se zašto, o zašto ja moram da umrem, a ovi ostali nastavljaju da žive... i da imaju dmnogo devojaka, iskustava, priča, činjenica... i krivo mi je, teško mi je... jesam sebičan, ali ne zamerite mi...