GODFATHER10
Iskusan
- Poruka
- 6.065
Crna Gora je odabrala drzavnost u znaku BLIZANCA,isti su kao i AMERI...
-
- Popularno:
- Da li je Drazi mesto na fresci?
- Da li su Hrvati normalni kada kupuju...
- Zbog cega srpski anti-komunisti i...
- Dokle da cela Srbija finansira Beograd?
- Zajednički život pre braka
- Zasto se ovo desava?
- Upornost Nemačke i zapada oko Kosova i...
- Da li će srušiti ''Jugoslaviju''?
- Zasto je Srbija dobila pokrajine, a...
- Dejt
13. JUL - DAN DRŽAVNOSTI CRNE GORE
- Začetnik teme zike
- Datum pokretanja
Srećan vi praznik, drugo oko u glavi!!
Берекин
Buduća legenda
- Poruka
- 25.220
Шта дукљани славе?Одлуке тзв.Петровданске скупштине 1941./"обнову независности" или устанак народа против те независности?
Oputne-Rudine
Zainteresovan član
- Poruka
- 489
D U K Lj A N I N
Ističe se
- Poruka
- 2.960
Uz 13. jul, Dan ustanka crnogorskog naroda: „Zbog njih znamo ko smo…”
- U Komanima ima sedam sela: Milati, Dolovi, Oraovica, Crvena Paprat, Baloči, Ćafa i Lužnice – nabraja naš domaćin Milorad Jovanović, predsjednik Mjesnog odbora SUBNOR-a i antifašista. Nažalost, mladi su se dosad sporo vraćali na ognjišta predaka, ali u posljednje vrijeme i to se mijenja, pa danas stalno ili povremeno viju kolutovi dima na oko 350 kuća. A Podgorica je, kao što, vidite tu, nadohvat ruke…
Kolijevka slobode…
Za Komane je davno rečeno da su kolijevka slobode, ratnika, slobodara i pametara. Potvrđuju to spisi kotorskih notara iz 1326, Povelja Đurđa Crnojevića iz 1492, više od 250 Komana i Bandića koji su od 1850. do 1918. pali u oslobodilačkim ratovima… Potvrđuje to i Spomenik znamenitom Suli Radovom, pa Spomen ploča u holu Škole „Boško Radulović“, ispred koje su se Komani odvajkada okupljali i dogovarali. Tu je uklesano ime 71 Jovanovića, Pejovića, Radonjića i Radulovića. Sve imena časnih revolucionara koji su sa revolucijom iz Bandića i Komana išli prema Bosni, ka Sutjesci i Zelengori, prema Beogradu i Sremu, ostavljajući vječni zapis jedne generacije o sebi i svom vremenu koje je tražilo da se sloboda dijeli sa životom. Bez ostatka. Tu je i Spomen knjiga posvećena 115 poginulih od 1918. do 1945. - Oni su bili ravnodušni prema datumu svog rođenja – citira Milorad Jovanović knjigu „Prozivka zauvijek“, koju su boračke organizacije Komana i Bandića 1981. posvetile svojim časno palim drugovima. Taj dan su oni pamtili i pominjali kad su se upisivali u školu ili vjenčavali. Njihov datum je bio 13. jul 1941. I oni dani kad se njihova krv razlila podgoričkim sokacima, na Vrelima Ribničkim, na Viru crmničkom, Siljevici slobodarskoj, na Zlatnom Boru, Vilića Guvnu, Turbetu, Neretvi, Kupresu… Riječju, knjigu „Prozivka zauvijek“ ovi časni ljudi su ispisali svojom krvlju. Zato nije ni čudo što, kako reče naš domaćin Milorad Jovanović, ona zauzima počasno mjesto u mnogim komanskim domovima. Kao sveta bratstvenička krštenica. I hvala im, diže on zdravicu. Zbog njih znamo ko smo!
Četiri balade
Nijedna priča o Trinaestom julu i slobodarskim Komanima ne može danas početi bez priče o njihovim herojima. Radoje Jovanović, Jovo Radulović, Milosav Radulović, Radule Ruso Radulović. Četiri narodna heroja, četiri junaka i četiri balade o životu i poslije smrti.
Narodno pamćenje o Milošu i Jokni Jovanović i njihovih pet sinova i dvije kćeri počinje pričom o kuli i pušci starog ratnika i dobrovoljca i njihovom preseljenju u Podgoricu. U Staroj varoši Jovanović je zatekao prvi ustanički glas. Miloš Pekov i njegovi sinovi – Milutin, Gavrilo, Radoje i Novica su pošli za krvlju prađedovskom i za zavjetom predaka. Od četvorice braće Radoje je narodni heroj. Učestvovao je na Belvederu, u Pljevaljskoj bici i u svim narednim bitkama činio čuda od junaštva. I kao bombaš i kao ilegalac. A onda dolazi Siljevica 1943. U neravnopravnoj borbi sa četnicima puca do posljednjeg metka. Da im ne bio „pao“ u ruke, posljednju bombu je ostavio za sebe. Ponosni Komani su ga oplakali i zavjetnim stihovima „Kragujevka na komade, raznijela grudi mlade“.
Život za živote
U proljeće sljedeće godine u Modrom Dolu kod Bijelog Polja poginuo je njegov brat Milutin. Iste godine poginuo je i Gavrilo, a 1945, nesrećnim slučajem kao šifrant u Rimu završio je njegov četvrti brat Novica. Sa Novicom se zatvorila kuća Miloša Jovanovića. Peti brat je 1992. digao ruku na sebe i otišao kod braće. Smrću heroja poginuli su i ostali komanski heroji – Milosav Gajov Radulović, koji je bio jedan od glavnih organizatora Trinaestojulskog ustanka u ovom kraju zajedno sa Radojem Jovanovićem. Početkom januara 1943. ispod Siljevice su ih opkolili četnici. Nerazdvojni drugovi su pali jedan pored drugog, kao što su zajedno izvršavali povjerene zadatke.
Komanski heroji su bili i ostali primjer kako se život daje za živote drugih. Takav je bio i Jovo Nikolin Radulović, čovjek sa čela kolone. Jedan od organizatora ustanka na Rijeci Crnojevića poginuo je u maju 1943. kod Foče. Njegova posljednja borba, piše Špiro Lagator, bila je jedna od najznačajnijih borbi u Petoj ofanzivi.
U poznatoj bici na Pljevljima učestvovao je i grafički radnik Radule Ruso Radulović. Kad su ga u ljeto 1942. četnici opkolili, nije živ htio da im padne u ruke. Prezirući smrt aktivirao je bombu. „On je bio heroj“, piše Iko Mirković. „A izgledao je jednostavno kao svi dječaci iz Štamparije „Zeta“ Joza Vukčevića u Podgorici. Može li se, uopšte, po licima dječaka vidjeti da u njima rastu heroji?“ * * * Ratni drugovi nijesu zaboravili komanske heroje, pričaju danas u njihovom rodnom kraju. Radoje ima ulicu u Podgorici, Ruso u Gornjoj Gorici, a jedna Spomen plaketa sa imenima Rusa Radulovića i Radoja Jovanovića izložena je u holu „Pobjede“…
Sula Radov – crnogorski Sokrat
Doći u Komane a ne obići kameno obilježje podignuto u čast znamenitom Suli Radovom 1998. prosto je nezamislivo. Jer, ovdje svaka druga riječ je Sula…
Nije ni čudo. Bio je seljak, vojnik, kapetan, sudija, istražitelj. Njegove iskričave sofističke poskočice, ponekad pune žaoka, ironije, sarkazma i satire, učinile su ga omiljenim narodnim mudracem. Što je izgovorio, nije popravljao. Svakome je gledao u oči, po čemu je ličio na velikog Sokrata, pričaju u Komanima. Interesantno je da su počeci pismenosti u Komanima vezani upravo za Konstantina Sulu Radovog Radulovića. Naime, on je još 1843. odlučio da opismeni nekolicinu momaka iz Komana. Na njegovu inicijativu 1872. otvorena je prva osnovna škola (nova škola je izgrađena 1912), a prvi komanski učitelj bio je Jovan Radulović, Sulin unuk. Nekad je u ovoj školi bilo i po 300 učenika, a posljednjih godina ih je jedva 20 do 30…
Crnogorska Stojanka majka…
O starom ratniku Milošu Jovanoviću, njegovoj supruzi Jokni i četiri njihova sina – partizana pisali su mnogi pjesnici, pisci, istorijske čitanke. Gotovo da nije bilo novina u nekadašnjoj Jugoslaviji koje poslije rata nijesu objavljivale feljtone i feljtone o narodnom heroju Radoju, komandantu Milutinu, neustrašivom puškomitraljescu Gaju i jedva stasalom obavještajcu Novici. O četvorici pobjednika koji nijesu dočekali da zagrle svoje roditelje. U jednom feljtonu u Pobjedi 1995. Miloš Radusinović najviše prostora posvetio je Jokni Miloševoj – crnogorskoj Stojanki majci, koja se „uhvatila“ u crnogorsko partizansko kolo. U kolu je i predsjednik vlade Blažo Jovanović. Teška srca gleda staricu. - Ovamo Blažo – rekla je hrabra Spartanka. - Da poigramo. Što se čudiš? Sve su ovo moji sinovi…
Jovan Stamatović
Na svega nekoliko stotina metara od table „Podgorica”, onamo na izlazu kod Komanskog mosta, srijeću vas – Komani. Crveni krovovi starih i novih kuća, što blistaju na ovom julskom suncu, putniku namjerniku najviše liče na ogromnu ogrlicu okupanu morem zelenila.
- U Komanima ima sedam sela: Milati, Dolovi, Oraovica, Crvena Paprat, Baloči, Ćafa i Lužnice – nabraja naš domaćin Milorad Jovanović, predsjednik Mjesnog odbora SUBNOR-a i antifašista. Nažalost, mladi su se dosad sporo vraćali na ognjišta predaka, ali u posljednje vrijeme i to se mijenja, pa danas stalno ili povremeno viju kolutovi dima na oko 350 kuća. A Podgorica je, kao što, vidite tu, nadohvat ruke…
Kolijevka slobode…
Za Komane je davno rečeno da su kolijevka slobode, ratnika, slobodara i pametara. Potvrđuju to spisi kotorskih notara iz 1326, Povelja Đurđa Crnojevića iz 1492, više od 250 Komana i Bandića koji su od 1850. do 1918. pali u oslobodilačkim ratovima… Potvrđuje to i Spomenik znamenitom Suli Radovom, pa Spomen ploča u holu Škole „Boško Radulović“, ispred koje su se Komani odvajkada okupljali i dogovarali. Tu je uklesano ime 71 Jovanovića, Pejovića, Radonjića i Radulovića. Sve imena časnih revolucionara koji su sa revolucijom iz Bandića i Komana išli prema Bosni, ka Sutjesci i Zelengori, prema Beogradu i Sremu, ostavljajući vječni zapis jedne generacije o sebi i svom vremenu koje je tražilo da se sloboda dijeli sa životom. Bez ostatka. Tu je i Spomen knjiga posvećena 115 poginulih od 1918. do 1945. - Oni su bili ravnodušni prema datumu svog rođenja – citira Milorad Jovanović knjigu „Prozivka zauvijek“, koju su boračke organizacije Komana i Bandića 1981. posvetile svojim časno palim drugovima. Taj dan su oni pamtili i pominjali kad su se upisivali u školu ili vjenčavali. Njihov datum je bio 13. jul 1941. I oni dani kad se njihova krv razlila podgoričkim sokacima, na Vrelima Ribničkim, na Viru crmničkom, Siljevici slobodarskoj, na Zlatnom Boru, Vilića Guvnu, Turbetu, Neretvi, Kupresu… Riječju, knjigu „Prozivka zauvijek“ ovi časni ljudi su ispisali svojom krvlju. Zato nije ni čudo što, kako reče naš domaćin Milorad Jovanović, ona zauzima počasno mjesto u mnogim komanskim domovima. Kao sveta bratstvenička krštenica. I hvala im, diže on zdravicu. Zbog njih znamo ko smo!
Četiri balade
Nijedna priča o Trinaestom julu i slobodarskim Komanima ne može danas početi bez priče o njihovim herojima. Radoje Jovanović, Jovo Radulović, Milosav Radulović, Radule Ruso Radulović. Četiri narodna heroja, četiri junaka i četiri balade o životu i poslije smrti.
Narodno pamćenje o Milošu i Jokni Jovanović i njihovih pet sinova i dvije kćeri počinje pričom o kuli i pušci starog ratnika i dobrovoljca i njihovom preseljenju u Podgoricu. U Staroj varoši Jovanović je zatekao prvi ustanički glas. Miloš Pekov i njegovi sinovi – Milutin, Gavrilo, Radoje i Novica su pošli za krvlju prađedovskom i za zavjetom predaka. Od četvorice braće Radoje je narodni heroj. Učestvovao je na Belvederu, u Pljevaljskoj bici i u svim narednim bitkama činio čuda od junaštva. I kao bombaš i kao ilegalac. A onda dolazi Siljevica 1943. U neravnopravnoj borbi sa četnicima puca do posljednjeg metka. Da im ne bio „pao“ u ruke, posljednju bombu je ostavio za sebe. Ponosni Komani su ga oplakali i zavjetnim stihovima „Kragujevka na komade, raznijela grudi mlade“.
Život za živote
U proljeće sljedeće godine u Modrom Dolu kod Bijelog Polja poginuo je njegov brat Milutin. Iste godine poginuo je i Gavrilo, a 1945, nesrećnim slučajem kao šifrant u Rimu završio je njegov četvrti brat Novica. Sa Novicom se zatvorila kuća Miloša Jovanovića. Peti brat je 1992. digao ruku na sebe i otišao kod braće. Smrću heroja poginuli su i ostali komanski heroji – Milosav Gajov Radulović, koji je bio jedan od glavnih organizatora Trinaestojulskog ustanka u ovom kraju zajedno sa Radojem Jovanovićem. Početkom januara 1943. ispod Siljevice su ih opkolili četnici. Nerazdvojni drugovi su pali jedan pored drugog, kao što su zajedno izvršavali povjerene zadatke.
Komanski heroji su bili i ostali primjer kako se život daje za živote drugih. Takav je bio i Jovo Nikolin Radulović, čovjek sa čela kolone. Jedan od organizatora ustanka na Rijeci Crnojevića poginuo je u maju 1943. kod Foče. Njegova posljednja borba, piše Špiro Lagator, bila je jedna od najznačajnijih borbi u Petoj ofanzivi.
U poznatoj bici na Pljevljima učestvovao je i grafički radnik Radule Ruso Radulović. Kad su ga u ljeto 1942. četnici opkolili, nije živ htio da im padne u ruke. Prezirući smrt aktivirao je bombu. „On je bio heroj“, piše Iko Mirković. „A izgledao je jednostavno kao svi dječaci iz Štamparije „Zeta“ Joza Vukčevića u Podgorici. Može li se, uopšte, po licima dječaka vidjeti da u njima rastu heroji?“ * * * Ratni drugovi nijesu zaboravili komanske heroje, pričaju danas u njihovom rodnom kraju. Radoje ima ulicu u Podgorici, Ruso u Gornjoj Gorici, a jedna Spomen plaketa sa imenima Rusa Radulovića i Radoja Jovanovića izložena je u holu „Pobjede“…
Sula Radov – crnogorski Sokrat
Doći u Komane a ne obići kameno obilježje podignuto u čast znamenitom Suli Radovom 1998. prosto je nezamislivo. Jer, ovdje svaka druga riječ je Sula…
Nije ni čudo. Bio je seljak, vojnik, kapetan, sudija, istražitelj. Njegove iskričave sofističke poskočice, ponekad pune žaoka, ironije, sarkazma i satire, učinile su ga omiljenim narodnim mudracem. Što je izgovorio, nije popravljao. Svakome je gledao u oči, po čemu je ličio na velikog Sokrata, pričaju u Komanima. Interesantno je da su počeci pismenosti u Komanima vezani upravo za Konstantina Sulu Radovog Radulovića. Naime, on je još 1843. odlučio da opismeni nekolicinu momaka iz Komana. Na njegovu inicijativu 1872. otvorena je prva osnovna škola (nova škola je izgrađena 1912), a prvi komanski učitelj bio je Jovan Radulović, Sulin unuk. Nekad je u ovoj školi bilo i po 300 učenika, a posljednjih godina ih je jedva 20 do 30…
Crnogorska Stojanka majka…
O starom ratniku Milošu Jovanoviću, njegovoj supruzi Jokni i četiri njihova sina – partizana pisali su mnogi pjesnici, pisci, istorijske čitanke. Gotovo da nije bilo novina u nekadašnjoj Jugoslaviji koje poslije rata nijesu objavljivale feljtone i feljtone o narodnom heroju Radoju, komandantu Milutinu, neustrašivom puškomitraljescu Gaju i jedva stasalom obavještajcu Novici. O četvorici pobjednika koji nijesu dočekali da zagrle svoje roditelje. U jednom feljtonu u Pobjedi 1995. Miloš Radusinović najviše prostora posvetio je Jokni Miloševoj – crnogorskoj Stojanki majci, koja se „uhvatila“ u crnogorsko partizansko kolo. U kolu je i predsjednik vlade Blažo Jovanović. Teška srca gleda staricu. - Ovamo Blažo – rekla je hrabra Spartanka. - Da poigramo. Što se čudiš? Sve su ovo moji sinovi…
Jovan Stamatović
vracaracc
Buduća legenda
- Poruka
- 38.315
13. јул.
Па то је лоза.
Па то је лоза.
Oputne-Rudine
Zainteresovan član
- Poruka
- 489
