Zanima me da li je neko od vas forumasa imao slican problem i kako ga je resio.
naime pre godinu ipo dana upoznao sam jednu devojku, slatku ko secer, i naravno poceo sam da je nesto muvam, ali nije najbolje islo, ******.
elem posle smo postali drugovi i jednom tako u prici ja joj kazem kako ne verujem da postoji ljubav i da je to samo izgovor za ******* nasta mi je ona rekla da nije tacno ..i ...bla,bla,bla...
nedugo zatim, pocne ona mene da muva suptilno, i posle 2 nedelje zaljubim se ja u nju, i smuva ona mene!?( kaze ka ee da znas koliko ti malo treba da budem stobom)
od tada, 2 -3 nedelje me je ubijala u pojam, zajebavala kad je stigla i kada smo sami i pred njeni drustvom, a ja ko za inat zaljubljen i bukvalno ne mogu nista!
Nista; sutne ona mene posle te 2-3 nedelje, po*ebe se s'nekim likom na jedan dan (i posle mi i isprica to!).
od tada pa do sada, ja sam u p.m.zaljubljen u nju, ne mogu da disem da ne pomislim na nju, kada je vidim, ja se nasmejem u ma kakvom bedaku da se nalazim...
postali smo najbolji dugovi i ona zna da je mnogo volim, a ja s'vremena na vreme, "puknem" tj ne mogu da se suzdrzavam i poljubim je u usta ili je mazim... naravno obicno "puknem" posle jedne od njenih prica tipa "ko tebi kaze da ja nikada necu biti stobom", "jednog dana bicemo zajedno" isl.
posto ja nju poljubim, ona se naljuti na mene i nece da prica po 10 dana, a ja se svo to vreme gadim sebe i hocu da povracam kad se vidim u ogledalu.
Probao sam sve da se "odljubim" od nje. Imao sam neku devojku 3x lepsu od ove, nisam mogao ni da je posteno po*ebem a da ne mislim na onu spocetka teksta.
probao sam da se ne vidjamo, tada sam u tolikom bedaku, da mi se ne zivi , niti mi se vidjeju ortaci, zabodem se u kucu i ne izlazim. (jednom cak mesec dana iz kuce nisam mogao da izadjem)
Sad smo jos uvek ortaci, stim sto se non stop osecam krivim sto je volim a i koliko vidim ponekad i njoj to smeta.
Sta da radim?
da li je neko proziveo nesto slicno?
ovo je veliki bedak!
hocu da joj budem drug nista vise necu.. samo kako, ljudi ovako ne ide...
naime pre godinu ipo dana upoznao sam jednu devojku, slatku ko secer, i naravno poceo sam da je nesto muvam, ali nije najbolje islo, ******.
elem posle smo postali drugovi i jednom tako u prici ja joj kazem kako ne verujem da postoji ljubav i da je to samo izgovor za ******* nasta mi je ona rekla da nije tacno ..i ...bla,bla,bla...
nedugo zatim, pocne ona mene da muva suptilno, i posle 2 nedelje zaljubim se ja u nju, i smuva ona mene!?( kaze ka ee da znas koliko ti malo treba da budem stobom)
od tada, 2 -3 nedelje me je ubijala u pojam, zajebavala kad je stigla i kada smo sami i pred njeni drustvom, a ja ko za inat zaljubljen i bukvalno ne mogu nista!
Nista; sutne ona mene posle te 2-3 nedelje, po*ebe se s'nekim likom na jedan dan (i posle mi i isprica to!).
od tada pa do sada, ja sam u p.m.zaljubljen u nju, ne mogu da disem da ne pomislim na nju, kada je vidim, ja se nasmejem u ma kakvom bedaku da se nalazim...
postali smo najbolji dugovi i ona zna da je mnogo volim, a ja s'vremena na vreme, "puknem" tj ne mogu da se suzdrzavam i poljubim je u usta ili je mazim... naravno obicno "puknem" posle jedne od njenih prica tipa "ko tebi kaze da ja nikada necu biti stobom", "jednog dana bicemo zajedno" isl.
posto ja nju poljubim, ona se naljuti na mene i nece da prica po 10 dana, a ja se svo to vreme gadim sebe i hocu da povracam kad se vidim u ogledalu.
Probao sam sve da se "odljubim" od nje. Imao sam neku devojku 3x lepsu od ove, nisam mogao ni da je posteno po*ebem a da ne mislim na onu spocetka teksta.
probao sam da se ne vidjamo, tada sam u tolikom bedaku, da mi se ne zivi , niti mi se vidjeju ortaci, zabodem se u kucu i ne izlazim. (jednom cak mesec dana iz kuce nisam mogao da izadjem)
Sad smo jos uvek ortaci, stim sto se non stop osecam krivim sto je volim a i koliko vidim ponekad i njoj to smeta.
Sta da radim?
da li je neko proziveo nesto slicno?
ovo je veliki bedak!
hocu da joj budem drug nista vise necu.. samo kako, ljudi ovako ne ide...