Nesrecna devojka:
IZVINITE SVI!!!Znam da sam ispala pokvarena,i da svi mislite da sam jedna obicna seljancica koja misli samo na sebe,a za druge je zabole.Ali nije tako!Problem je u tome sto ja njega svakoga dana vidjam(zivimo u istom naselju)i ja vise nemogu da gledam to njegovo cinicno ponasanje.I bojim se da ako mi zatrazi da ponovo budemo zajedno,da cu ja pasti na njegom glas i andjeosko lice,i da cu popustiti!!!A to nezelim!!!Hvala vam svima,do sada nisam znala sta cu,ali pomogle ste mi da na pravi nacin izadjem iz ove situacije u kojoj sam se nasla.Znam ja da ste svi vi prosli kroz to,i zato se nemojte ljutiti na mene,ako malo burnije reagujem,jer se osecam unistenom i jako sam tuzna!!!
Devojčice,
Svi su ti već rekli sve što se može u tvojoj situaciji. Ja ću samo malo dodati:
- viđaš ga svakog dana? Odlično. Osmotri ga malo sa distance, napni se i potrudi da ga vidiš realno i objektivno.
- cinično se ponaša prema tebi, likuje? Garantovano neki slabić koji pokušava da na taj način leči komplekse, a ti si mu se lepo podmetnula.
- ima anđeosko lice i divan glas? Zamisli ga kako zamišljeno čačka nos ili sedi na klozetskoj šolji.
- popustićeš? Ne, nećeš, ako shvatiš da on nije princ iz bajke koji se sreće jednom u životu, a ti sirota mala Pepeljuga koju će on spasti iz bede.
- burno reaguješ, pa misliš da je to pogrešno? Kako da reaguješ kada si se tako lepo opustila i prepustila zamišljenoj ljubavi, a onda te je klepio život svojom realnošću i dao ti način da uvidiš sa kim si imala posla i gde si grešila? Zar je to od života loše? Ja mislim da je veoma dobro, mada je neprijatno.
I još nešto za kraj: najteži put je uvek najlakši put. To se pokaže kasnije, ali se za to vredi potruditi.
Pozdrav povređenoj mladoj devojci i svima ostalima.